Sveučilište pokrenulo novi medij, hoće li biti jednako (ne)uspješan kao Universitas?

Sveučilište u Zagrebu predstavilo je novi medijski projekt, pod nazivom Akademski list, koji će izlaziti jednom mjesečno u sklopu tiskovina Večernji list i Novi list. Ovaj novi dodatak Sveučilišta ističe se kao samostalna tiskovina, nevezana uz prethodne sveučilišne novine Universitas, zajednički osnovane sa Sveučilištem u Splitu. Prvi broj Akademskog lista predstavili su rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić, prorektor za organizaciju, infrastrukturni razvoj i ljudske potencijale Tibor Pentek i glavni urednik lista Petar Bilobrk.

Osim samih novina, namjera je pokrenuti i portal te podcast, naglasili su na predstavljanju novog medija. Cilj pokretanja lista, kako su rekli, „uspostava je kvalitetne komunikacijske platforme za što učinkovitije predstavljanje akademskih dosega i spoznaja najširoj publici”. Glavni urednik Akademskog lista Petar Bilobrk, ujedno je i profesor s Hrvatskih studija koji je ranije bio zamjenik glavne urednice u Universitasu. 

Kako bi dobili bolje shvaćanje o samom razlogu pokretanja još jednog sveučilišnog medija, koja je njegova potreba i razlika u odnosu na postojeći Universitas te ciljeve koje je Sveučilište njime želi ostvariti, obratili smo se rektoru Lakušiću.
 

Sveučilište u Zagrebu u suradnji sa Sveučilištem u Splitu 2015. godine pokrenulo je Universitas – hrvatske sveučilišne novine. Tiskana je to publikacija koja izlazi jednom mjesečno na 16 stranica uz Jutarnji list i Slobodnu Dalmaciju. Prije nekoliko godina mediji su pisali da su kroz godine troškovi Sveučilišta u Zagrebu za provedbu projekta Universitas iznosili između 140 000 i 170 000 eura. S obzirom na te podatke jasno se postavlja pitanje iz čega se rodila potreba za još jednim sveučilišnim novinama, koji su ciljevi ostvareni putem projekta Universitas, koji će ciljeve ostvariti novi medij, Akademski list i koliko će to sve koštati, jer projekt se financira javnim sredstvima.

Rektor objašnjava da su novine Akademski list zapravo prvi dio većeg medijskog projekta, osmišljene i pokrenute „kako bi se značajni dosezi i spoznaje sveučilišne i akademske zajednice što učinkovitije predstavili najširoj publici“. Želja im je, kaže, ostvariti kvalitetniju komunikaciju i suradnju sa svim sastavnicama Sveučilišta te sa Studentskim zborom i zborovima sastavnica. 

 

Rektor navodi i da, iako je Universitas portal uspješan, odnosno projekt Sveučilišta „koji ima stalnu bazu čitatelja” i prepoznat je među članovima sveučilišne zajednice, isti će ipak promijeniti naziv u akademski.hr, uz donekle „izmijenjen pristup temama kako bi se stvorila dinamičnija i interaktivnija platforma koja će bolje odražavati sveukupnu dinamiku i raznolikost sveučilišta“. S tom promjenom cilj je kaže napraviti korak dalje u smislu interaktivnosti i multimedijskoga sadržaja radi većeg angažmana studenata i cjelokupne sveučilišne zajednice.

S obzirom na dostupnost brojnih alata, provjerili smo „uspješnost” Universitas portala, barem što se tiče čitanosti, odnosno je li stvarno taj medij, barem u digitalnom izdanju, „prepoznat među članovima sveučilišne zajednice”.

Odgovor na to je vrlo kratak – nije!

Prema javno dostupnim podacima, Universitas portal u mjesecu travnju imao je nešto više od 9 tisuća posjeta, odnosno oko 14 tisuća pregleda stranica. Ako idemo unazad, čitanost od veljače do travnja kaže da je Universitas portal imao tek nešto više od 28 tisuća posjeta. U usporedbi s brojnim malim medijima, nišnim i lokalnim portalima (a u koje svakako spada i Studentski.hr), ove brojke su zaista tragične, pogotovo pod pretpostavkom i informacijama iz medija da se za isti godišnje izdvoji između 140 i 170 tisuća eura javnih sredstava!

Tiskano izdanje i uspješnog istog nismo uvrstili u procjenu rezultata, s obzirom da je znatno teže procijeniti u koliko je ruku završio Universitas portal kao tiskovina. S obzirom na znatno veće cijene medijskih usluga, pa tako i tiska, za pretpostaviti je da su se i troškovi tiskanog izdanja ovog, kako kaže rektor, uspješnog medija, znatno povećali pa se zasigurno troškovi, a koji su komunicirani po medijima, većim dijelom odnose na tiskano izdanje Universitas portala. Jesu li studenti, koji su pretpostavljamo, isto dio te ciljne skupine, obuhvaćeni i u kojoj mjeri, tiskanim medijem za koji se ne može reći da se izbrendirao kao važan studentski izvor informacija? Bez obzira, u usporedbi s medijima iz neprofitnog sektora ili onih financiranih isključivo privatnim sredstvima, ima daleko bolje predispozicije za uspjeh (a to je čitanost, odnosno utjecaj na ciljanu publiku, akademsku zajednicu i šire), bilo po pitanju dostupnih financijskih sredstava, bilo po pitanju izvora informacija sa sastavnica sveučilišta, što mu daje i prednost te ga čini nelojalnom konkurencijom u odnosu na druge medije. 

Zato se i postavljaju logična pitanja: tko donosi strateške odluke o isplativosti ovakvog projekta, je li „uspješnost” Universitas portala temeljena na ikakvim mjerljivim pokazateljima i hoće li novi Akademski list, biti samo dodatni potrošač javnih sredstava, bez ikakvog utjecaja i vidljivih rezultata?

Kada je riječ o financiranju Akademskog lista i njegovog portala te kasnije podcasta, rektor navodi da će se sredstva financiranja, u prvoj fazi, osigurati iz vlastitih i proračunskih sredstava Sveučilišta i sredstvima projekata, dok će kasnije različiti modeli sponzorstava, partnerstava i donacija imati veći značaj i udjel.

Posjetom web izdanja medija Universitas portal, nismo naišli niti na jedno isticanje sponzorstva, plaćeni oglas ili donaciju. Za pretpostaviti je da se isti ne financira prodajom oglasnog prostora, što je najčešća praksa online i drugih medija, već da sredstva dolaze isključivo od Sveučilišta.

Rektor navodi kako je u samom radu na Akademskom listu trenutno uključeno nekoliko zaposlenika Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu prorektorice i prorektora koji su članovi Nakladničkoga savjeta. Tvrdi da u tom pogledu trenutno nema dodatnoga financiranja za potrebe projekta. No, u planu im je, u skorije vrijeme, na poslovima povezanim s medijskim projektom zaposliti jednog zaposlenika, i to na temelju upražnjenog radnoga mjesta odlaskom dosadašnjega zaposlenika u mirovinu. Osim toga namjera je reorganizirati postojeće zaposlenike u stručnim službama Rektorata, kako bi se raspodijelili poslovi unutar projekta.

Postavlja se stoga pitanje, na što se točno do sada trošilo između 140 i 170 tisuća eura godišnje, iako doduše samo špekulirano u medijima, ako su prema rektoru, troškovi radne snage gotovo nepostojeći. Odgovoran rad u ozbiljnom mediju, zahtijeva i dosta ljudskog angažmana, a koji se ovdje „popunjava” reorganizacijom postojećih zaposlenika?

Predsjednik Nakladničkog savjeta, kao tijela nakladnika Akademskog lista je Prorektor za organizaciju, infrastrukturni razvoj i ljudske potencijale, Tibor Pentek, inače profesor na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije. Osim njega Nakladnički savjet čine prorektori i prorektorica Sveučilišta; Dubravko Majetić, Tomislav Josip Mlinarić i Jasenka Ostojić – svi odabrani kao prethodni predstavnici Nakladničkog savjeta Universitasa, a koji su „posao obavljali kvalitetno“. Njihova uloga ističe se u osiguravanju dostatnih financijskih sredstava, osiguravanju i opremljenosti prostornih resursa, suradnji s drugim medijima, ističe rektor.

Dalje, navodi nam i kako očekuju da će Akademski list kratkoročno potaknuti veću informiranost i angažiranost studenata i ostalih članova akademske zajednice, a dugoročno ojačati identitet, snagu i zajedništvo Sveučilišta. To, barem što se tiče online izdanja Universitasa, ne bi trebao biti nedostižan cilj, osobito uz financijska sredstva koja su dostupna za razvoj projekta od strane Sveučilišta.

Također kaže i kako je u planu potpisivanje sporazuma o suradnji sa sastavnicama Sveučilišta koje provode studijske programe povezane s medijima kako bi se studentima omogućilo stjecanje praktičnog iskustva uz stručnu praksu, čime bi projekt dobio i obrazovnu komponentu.

Koliko je studenata do sada obavljalo stručnu praksu na Universitas portalu, kao i koja je struktura troškova postojećeg medija Sveučilišta, nije nam poznato u trenutku pisanja ovog teksta. Preostaje nam, dakle, pratiti rad Akademskog lista te se nadati da će navedeni projekt zaista doprinijeti informiranosti šire akademske zajednice, a ne biti tek stavka utrošenog javnog novca.