Studentski stavovi o braku: „Udaj se za mene u tridesetoj!“
Dolaskom recesije u medijima su sve češće zastupljene priče o razvrgavanju brakova i raskidu dugogodišnjih veza. Studentski.hr odlučio je složiti kratku anketu i ispitati studente kao buduće roditelje o njihovim stavovima o braku.
Dolaskom recesije u medijima su sve češće zastupljene priče o razvrgavanju brakova i raskidu dugogodišnjih veza. Studentski.hr odlučio je složiti kratku anketu i ispitati studente kao buduće roditelje o njihovim stavovima o braku.
Hrvatsku se često, kao i Njemačku, svrstava u tradicionalne zemlje koje njeguju tradiciju braka i obitelji kao temeljne vrijednosti društva.
Dolaskom recesije u medijima su sve češće zastupljene priče o razvrgavanju brakova i raskidu dugogodišnjih veza.
Studentski.hr odlučio je složiti kratku anketu i ispitati studente kao buduće roditelje o njihovim stavovima o braku. Zahvaljujemo svim ispitanicima koji su odlučili izdvojiti vrijeme za ispunjavanje ankete, a mi vam donosimo rezultate.
Profil anketiranih studenata
U anketiranju je sudjelovalo 440 studenata – 102 pripadnika muškog spola i 338 pripadnica ženskog spola. Čak 90,9% ispitanika ima roditelje koji su u braku, što se pokazalo kao važan faktor u mišljenju o braku među pojedincima. Od 440 studenata, 206 je trenutno u vezi, a 9 je u braku.
Općenito se može reći kako studenti u prosjeku imaju neutralne stavove o braku i njegovom utjecaju na život ljudi. Međutim, sudionici istraživanja složili su se kako je bolje da su partneri u braku nego da samo žive zajedno, kao i da je brak pozitivnije okruženje za djecu od ostalih oblika partnerskih zajednica. Istovremeno je razumljivo da se studenti ne slažu s tvrdnjom da je bolje živjeti u lošem braku nego ni u kakvom.
Muškarci imaju tradicionalnije poglede
Zanimljivo je da su muški sudionici iskazali značajno tradicionalnije stavove prema braku od pripadnica ženskog spola u svim aspektima, izuzev u preferiranju braka nad drugim oblicima suživota te u pozitivnim stranama samačkog života u odnosu na bračne zajednice. U tim su segmentima i muškarci i žene jednako (ne)tradicionalni.
Premda se ovo čini pomalo nelogičnim, identični podaci dobiveni su i na američkom nacionalnom uzorku (Trent i South, 1992). Autori rezultate objašnjavaju činjenicom da žene imaju manje tradicionalne poimanje rodnih uloga te rjeđe prihvaćaju tradicionalne obiteljske vrijednosti, što je posljedica povijesnog poimanja uloge žena u društvu. Istovremeno, neka istraživanja pokazuju kako muškarci više profitiraju od bračnog života u smislu psihičkog i fizičkog zdravlja te općenito zadovoljstva životom.
Ne začuđuje da studenti razvedenih roditelja imaju manje pozitivne stavove o braku od studenata čiji roditelji nisu razvedeni. Tako u većoj mjeri smatraju da je kohabitacija, odnosno život s partnerom, jednak kao i život u braku te vide manje prednosti bračne zajednice za djecu i subjektivan osjećaj sreće partnera.
Prihodi ne utječu na poglede o braku
Jednako očekivana je i značajna razlika između samaca i studenata u romantičnoj vezi; slobodni sudionici vide više prednosti samačkog života u odnosu na život u braku, dok studenti u vezama smatraju kako je lakše živjeti u braku nego biti sam.
Prema dobivenim rezultatima, ne postoje značajne razlike u stavovima o braku s obzirom na prihode sudionika. Međutim, veličina mjesta u kojem su sudionici proveli većinu svog života ključan je faktor za procjenu stavova studenata o braku; sudionici iz manjih mjesta (do 5 000 stanovnika) imaju tradicionalnije stavove od studenata iz većih mjesta (iznad 5 000 stanovnika).
Većina studenata željela bi stupiti u brak od 25. do 30. godine, s tim da je najviše njih kao željenu godinu početka bračnog života prepoznalo 30. godinu (102 od 409 valjanih odgovora).
Dobiveni podaci sukladni su rezultatima stranih istraživanja koja ukazuju na trend pomicanja dobne granice stupanja u brak koja se od 1980. do 2010. (u 30 godina) popela s 22 na 26 godina. Prema podacima iz 2008. u Hrvatskoj je prosječna dobna granica stupanja u brak 29,7 za muškarce i 26,8 za žene.
U narednim istraživanjima, osim povećanja uzorka koji će uključiti veći broj muških sudionika i studenata čiji su roditelji rastavljeni, trebalo bi obuhvatiti još neke varijable koje su se pokazale značajnima za predviđanje stava o braku. Takve varijable su religioznost sudionika, zaposlenost majke i njezin stupanj obrazovanja.
Istovremeno bi bilo zanimljivo ispitati uzorak studenata čiji su roditelji rastavljeni zato što prethodna istraživanja pokazuju kako razvod ne utječe na negativnije stavove djece rastavljenih roditelja prema braku, već intenzitet konflikta njihovih roditelja.
