LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Egzistencijalna pitanja u vrijeme koronavirusa

Studenti zabrinuti zbog plaćanja stanova: „Možda da otvorimo crno tržište i prodajemo organe”

Objava zabrinute studentice Sveučilišta u Zadru izazvala je buru komentara. Osim onih kojih dijele njezinu brigu za budućnost rada i stanovanja, našlo se onih koji okrivljuju stanodavce, ali i druge studente.

Objava zabrinute studentice Sveučilišta u Zadru izazvala je buru komentara. Osim onih kojih dijele njezinu brigu za budućnost rada i stanovanja, našlo se onih koji okrivljuju stanodavce, ali i druge studente.

Već je neko vrijeme nedvojbeno da živimo u izazovnim vremenima. Kako bi se širenje koronavirusa spriječilo, točnije – kako bi se rastegnula krivulja koja pokazuje broj zaraženih da ne bi došlo do preopterećenja zdravstvenog sustava, niz je poslovnih subjekata zatvoren. Oni koji to mogu, rade od kuće, ali i dalje je velik broj onih koji ne smiju i ne mogu raditi, pa je samim time njihova egzistencija dovedena u pitanje

Pogođeni su, dakako, i studenti. Uobičajena je nastava naglo prekinuta, a ona elektronička tek se podiže na noge – neizvjesno je provođenje kolokvija, ispita i obrana diplomskih radova. Uz sve to, velik je broj studenata zbog trenutne situacije ostao bez posla, a upitni su i sezonski poslovi koje mnogi od njih obavljaju. To problematizira i njihovo stanovanje u iznajmljenim stanovima u gradovima u kojima borave radi studija. Aktualni podaci pokazuju da cijene najma zbog situacije padaju, a i predviđanja idu u tom smjeru, no studenti podstanari svakako su zabrinuti za taj trošak.

Primjerice, jedna je studentica u Facebook grupu Sveučilište u Zadru (studenti) napisala objavu koju, zato što izvrsno opisuje problematiku, prenosimo u cijelosti:

– Dobar dan svima! Nadam se da ste svi corona-free.

Danas bih htjela ukazati na jedan problem koji je, barem mislim, počeo okupirati više-manje svačije misli posljednja 2 tjedna.

To je problem stanovanja u Zadru u budućnosti.

Budući da će većina roditelja koji financiraju život i studij svoje djece ostati bez posla (ili već jesu), zanima me kako će se u budućnosti plaćati stanarina našim prekrasnim zadarskim stanodavcima? Budući da je pohlepa prva Božja zapovijed u Hrvatskoj, čini mi se da je nemoguće utuviti u glavu nekim ljudima (čitaj: stanodavcima) da uskoro nitko neće imati novaca i da će samim time biti nemoguće plaćati stanarine u iznosima koji su prije bili prihvatljivi.

Nadalje, što će se dogoditi nakon sezone? Činjenica je da je većina nas preživljavala, a ono, barem par mjeseci od krvavo zarađenih novaca u sezoni. Što će se dogoditi najesen? Oće li stanovi koštati po 5-6 tisuća kuna? Možda da otvorimo crno tržište i prodajemo organe, čisto da si imamo za jednu mjesečnu rentu. Velik dio studenata nije iz Zadra i ne razumijem kako se planira nastaviti sa studijem ako nećemo imati gdje biti, budući da gotovo nitko neće imati dovoljno novaca da pokrije troškove života i studija. Ne znam, možda se planira zadržati online nastava pa ćemo si svi međusobno mahat od doma preko svojih laptopskih kamerica i zvat to studiranjem. Zanima me ima li Sveučilište ikakvog rješenja po tom pitanju i razmišlja li se uopće o ovome problemu ? Pri tom mi nije cilj svaliti krivnju na Sveučilište, već me samo zanima razmatraju li se ikakve mogućnosti o tipa studentskim domovima i slično?

Volim misliti da će se pronaći neko optimalno rješenje za sve nas, no mislim da je sada vrijeme da se počne misliti o svim problemima koji nas čekaju.

Hvala svima sto su prisustvovali mojem TED talku i želim vam svima ugodan dan.


Vezano: Poduzetnici uputili Vladi zahtjev za spas radnih mjesta; trenutne mjere komentirao poduzetnik srednjoškolac Filip Hercig


Očekivano, objava je potaknula burnu raspravu – u stotinjak se komentara našlo onih koji podržavaju autoričin stav, onih koji pozivaju na razumijevanje stanodavaca, koji hvale svoje stanodavce, ali i onih koji tvrde da je svačiji problem ako se ne može zaposliti.

Nekoliko je podstanara u komentarima istaknulo kako su im stanodavci, svjesni situacije, izašli u susret:

– Nama je gazdarica rekla da ne moramo platiti za 4. mjesec, a dalje ćemo vidjet.

Neki su pak istaknuli činjenicu da treba shvatiti stanodavce, pogotovo one kojima je iznajmljivanje stanova jedini izvor prihoda:

– Sve stoji, ali ima i stanodavaca kojima je rentanje kuće/stana također jedan od, ako ne i jedini izvor prihoda. Posebno će biti teško za one koji su digli kredite da kupe stan ili renoviraju kuću te rentanjem isplaćuju rate kredita. Mislim da smo svi u istom košu nakon ovoga svega, svakoga će pogodit (ili je već pogodilo) na neki način.

Drugi pak oštro osuđuju one koji se pozivaju na iznajmljivanje stana kao jedini prihod:

– Umoran sam od izlika pojedinih stanodavaca tipa, mi od ovog živimo. Pogodite što, najmodavac nije radno mjesto. Nađite pravi posao. Idite na HZZ pa recite radno iskustvo: iznajmljivao sam...

I dok je većina komentara bila varijacija na ovu temu te je svatko iznosio svoja podstanarska iskustva, jednoj je studentici na pamet pala zanimljiva (premda ne za svakoga izvediva) ideja:

– Ima jedna opcija za studente koji studiraju u drugom gradu, tipa ako si iz Splita a studiraš u Zadru, spoji se s nekim tko je iz Zadra a studira u Splitu, i samo se zamijenite za uloge doslovno, ti odeš u njegovu obitelj a on u tvoju (tipa ko ona emisija Mijenjam ženu) haha je malo čudno, ali ta opcija meni zvuči sasvim u redu. Ne trebate izdvajati novce za stanarinu. Može se možda napravit neka aplikacija ili grupa na fejsu za razmjene, nazovete ju Mijenjam studenta, maybe

Nažalost, nisu svi komentari bili usmjereni na pronalazak eventualnih rješenja ili kao potpora jedni drugima: 

– Fakultet nije obvezan tako da nemojte očekivat dodatnu pomoć...ili slučajno očekivat da će vam stanodavci smanjit ili oprostit stanarinu...isto tako nitko vas ne tjera da studirate u drugim gradovima...nije ovo škola i nemamo više 15 godina da nam drugi pomažu...u ovim godinama svi bi trebali bit sposobni sami zaradit novce i bit samostalni...na kraju krajeva, pauzirajte faks na godinu dvije pa nastavite kad sve ovo prođe.

I dok ne možemo sa sigurnošću reći je li autor ovog komentara bio iskren ili sarkastičan, pojavio se još jedan sličan:

– Pa nisu maloljetna dica da nisu u stanju radit i zaradit za stanarinu, režije i život... Naravno ima slučajeva koji zbog neke genetske predispozicije stvarno ne mogu obavljati neki plaćeni posa... Sve ostalo su blago rečeno linčine, čast iznimkama.

Upravo su ovo komentari koji su izazvali najveću buru jer je većina isticala kako se nalazimo u situaciji u kojoj su mnogi dobili otkaz, a novi je posao nemoguće naći, ističući kako gore navedeni komentatori griješe kad kažu da se pojedinac mora nositi s činjenicom da je odabrao studirati ili kako je lijen pa zato ne radi. Ipak, nisu svi ostali negativni, već su pokušali sagledati mogućnosti rješavanja situacije:

– To nije problem samo grada Zadra nego cijele Hrvatske. Nažalost, svi se snalazimo kako znamo, npr. nekim studentima roditelji nisu bili u mogućnosti plaćati stan ni prije cijele ove situacije. Zato postoje razne stipendije, a vjerujem da će se polako sve vratiti u normalu što se ponude poslova tiče, samo naravno, ne odmah. Ako pola Zadra ode zbog toga doma (studenti su većinom u stanovima), sigurno će se spustiti cijene. I definitivno napraviti neku akciju za više soba u studentskim domovima. Ako Varaždin ima super moderan i ogroman studentski dom s manje fakulteta, Zadar bi se isto tako trebao izboriti.

Vođeni upravo tom mišlju, ono što za početak možemo je imati vjere u što brži povratak u normalu koja će svima omogućiti nastavak studiranja, rada i života. Ova je objava samo istaknula studentima dobro poznate probleme, a u komentarima se pronašlo riječi podrške, racionalnih stavova i mogućih rješenja situacije. Ipak, kako to obično biva, nisu svi stali na istu stranu i podržali jedni druge u istome problemu, već su pronašli razlog za upiranje prstom. Mi ćemo članak ipak završiti bezuvjetnom podrškom svima pogođenima ovom krizom, a posebno studentima.

FOTO: PEXELS