Studenti Sveučilišta Sjever ljuti na novinarsku neprofesionalnost Tportala
Mi nismo Tportal. Ali čak si ni mi, jedan mali studentski portal, nakon godinu dana postojanja ne dozvoljavamo tako jednostrano pisanje kakvo nam je demonstrirao Nenad Jarić Dauenhauer.
Mi nismo Tportal. Ali čak si ni mi, jedan mali studentski portal, nakon godinu dana postojanja ne dozvoljavamo tako jednostrano pisanje kakvo nam je demonstrirao Nenad Jarić Dauenhauer.
Prenosimo pismo redakcije Pressedana, portala kojega uređuju studenti sa Sveučilišta Sjever.
Naime, studenti su ovim pismom željeli reagirati na novinarski neprofesionalizam koji se očituje na Tportalu.
O čemu je točno riječ, pročitajte u nastavku.
U redakciji Pressedana smo Tportal smatrali jednim od relevantnijih i vjerodostojnih portala u Hrvatskoj. Do jučer.
Jučer je, naime, na tom portalu objavljen tekst „Prvorazredni skandal: ‘Zbog slučaja Sveučilišta Sjever trebala bi pasti Vlada’“. Pogađate, tekst se bavi Sveučilištem Sjever, njegovom poviješću i odlukom Vlade Republike Hrvatske da ono postane javno te da mu, umjesto gradova Koprivnice i Varaždina, osnivač postane država.
Na tu se odluku pozvao novinar Tportala Nenad Jarić Dauenhauer na početku teksta koji ćemo ovdje analizirati kako bismo utvrdili okolnosti i način izvršenja nečega što bi se pravosudnim žargonom moglo nazvati medijskim pokušajem ubojstva.
Na državne jasle, piše Dauenhauer, trebalo bi prijeći sveučilište čiju povijest mnogi u akademskoj zajednici smatraju dvojbenom, a neki čak i kriminalnom.
Kako je Dauenhauer izračunao da su u pitanju mnogi, nije posve jasno. Ali čini se da je sve te mnoge uspio ugurati u tekst.
Naime, novinar Tportala uspio je kontaktirati gotovo sve protivnike Sveučilišta Sjever. Redom: Dejana Vinkovića, Pavela Gregorića, Vinka Zlatića i, naravno, nezaobilaznog prvoborca Sinišu Bosanca.
Tu je još i Saša Zelenika, bivši zamjenik bivšeg ministra Željka Jovanovića koji je, inače, javno u više navrata podržao projekt Sveučilišta Sjever.
Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu (informacija novinaru Dauenhaueru: naziv institucije je „Sveučilište u Zagrebu“, a ne „Zagrebačko sveučilište“ pa se zagrebačko piše malim slovom) također se našao u tekstu iako je istaknuo da „načelno nije protiv Sveučilišta Sjever“.
Vratimo se na trenutak na mnoge.
U dva kruga javne rasprave o Sveučilištu Sjever pristiglo je više od 558 očitovanja od kojih je samo šest bilo negativno. Zašto se ti mnogi o kojima piše novinar Daenhauer nisu izjasnili u javnoj raspravi? Ili je ta šestorka od koje su trojica Dauenhauerovi sugovornici – mnogi?
To je taj problem s mnogima, svatko ima svoju viziju koliko je to mnogo, a to obično ovisi o tome čemu – koristeći mnoge – želite dati vjetar u leđa. Upravo nas zato uče da taj pridjev u novinarskim tekstovima izbjegavamo.
Dauenhauer mnoge u svom tekstu o Sveučilištu Sjever spominje čak triput.
Svatko tko se nečime bavi i tko se negdje pojavljuje ima najmanje pet osoba koje ga, najblaže rečeno, ne simpatiziraju. Ako želite nekoga medijski pokopati, onda ćete razgovarati baš s tih pet osoba, a onoga o kome pišete nećete ni kontaktirati. Ako ste profesionalan novinar, to je posljednje što ćete učiniti. Ako ste Tportalov Nenad Jarić Dauenhauer, učinit ćete baš to.
Napisat ćete i da je Siniša Bosanac gradski vijećnik. Iako on to nije već gotovo godinu dana. Gradskim je vijećnikom prestao biti jer ga je policija uhvatila u vožnji neregistriranog i neosiguranog vozila.
U ovome se tekstu nećemo baviti neistinama koje su iznijeli Dauenhauerovi sugovornici, protivnici Sveučilišta Sjever. Novinar za to ne treba odgovarati. Ali se treba pobrinuti za to da ti protivnici ne budu jedini sugovornici, ako postoje i zagovornici. A takvih je, ako je suditi prema rezultatima javne rasprave, gotovo 99 posto. Ti su podatci javno dostupni na stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, trebalo ih je samo pogledati.
Vama, našim čitateljima, želimo jasno dati do znanja da je nakladnik Pressedana Sveučilište Sjever. Ali urednici i novinari Pressedana su studenti i nitko se sa Sveučilišta Sjever, uključujući i profesore, nikada nije ni pokušao mješati u uređivačku politiku Pressedana.
Sveučilište Sjever je nešto oko čega smo emotivno angažirani. To što smo emotivno angažirani znači da ne možemo biti potpuno i bez ostatka objektivni.
Ali mi nismo odvjetnici Sveučilišta Sjever. Nismo ni njegovi zaposlenici. Mladi smo novinari koji su u svojim tekstovima griješili, ali i učili na svojim pogreškama. Osim što pišemo, i sasvim sigurno s vremena na vrijeme pogriješimo, čitamo i analiziramo što i kako pišu drugi novinari.
Budući da po naravi stvari pratimo sve vezano uza Sveučilište Sjever, ovaj nam tekst jednostavno nije mogao promaći, čak i da smo to htjeli. Kada smo kretali, vodila nas je želja da se bavimo drukčijim novinarstvom od onoga kakvo danas prevladava. Zato smatramo da je naša dužnost da na Pressedanu reagiramo na neistine ako znamo da su neistine i upozorimo na novinarski neprofesionalizam kada ga uočimo.
Mi nismo Tportal. Ali čak si ni mi, jedan mali studentski portal, nakon godinu dana postojanja ne dozvoljavamo tako jednostrano pisanje kakvo nam je demonstrirao Nenad Jarić Dauenhauer.
Ne bi smio ni Tportal.
Iako smo to napisali u naslovu, ne mislimo da zbog jednog tragično neprofesionalnog teksta treba pasti uredništvo Tportala.
Naslovom koji je gotovo identičan onome iz teksta o Sveučilištu Sjever na Tportalu, samo sa zamijenjenim ulogama, željeli smo pokazati koliko je lako nešto izvući iz konteksta, koliko je lako nešto učiniti dramatičnim.
Treba samo željeti.
A za ostavku glavnog urednika Tportala na temelju vrlo lako provjerljivo neprofesionalnog, jednostranog i u nekoliko dijelova činjenično netočnog teksta ima više argumenata nego za smjenu Zorana Milanovića zbog Sveučilišta Sjever.
Kako je moguće da novinar jednog od najcjenjenijih hrvatskih portala ni ne pokuša stupiti u kontakt s onima o kojima piše, a koji bi, onako kako je tekst intoniran, trebali predstavljati drugu stranu priče?! Kako je moguće da isti novinar plasira informacije kao činjenice, a da ih ne provjeri?!
Svjesni smo toga koliko je teško provjeriti svaki tekst koji se objavi na portalu. Ali to one koje u medijima obavljaju rukovodeće poslove ne amnestira odgovornosti za novinarski šlamperaj, pogotovo kada je on u funkciji obmanjivanja javnosti, a u korist nečijem partikularnom interesu.
Objava demantija, i to ne na naslovnici i na Facebooku kao izvorni tekst, onda jednostavno nije dovoljna. Pogotovo ako vam je slogan Sa svih strana.