Studenti odlaze u inozemstvo jer vjeruju u besmisao življenja u Hrvatskoj
Stručnjaci iz različitih područja obrazovanja i politike na veleučilištu VERN odgovorili su na pitanje „Postaje li Hrvatska zemlja izgubljene mladosti?”.
Stručnjaci iz različitih područja obrazovanja i politike na veleučilištu VERN odgovorili su na pitanje „Postaje li Hrvatska zemlja izgubljene mladosti?”.
Naša se Republika Hrvatska trenutno bori s jednim od najvećih problema koji mogu pogoditi neku državu – odljevom mozgova. Svake godine sve više mladih odluči emigrirati u strane zemlje u potrazi za boljim životom. Svi misle kako će u inozemstvu pronaći sebe te lakše izgraditi svoj život, a kasnije i podići obitelj. No postavlja se pitanje – je li to zaista tako?
Na postavljeno pitanje, kao i na mnoga druga koja se odnose na ovu temu, pokušali su odgovoriti ugledni stručnjaci iz različitih područja obrazovanja i politike: dr. sc. Zdravko Kedžo, predavač na VERN-u i predsjednik Programskog vijeća HRT-a; Ivo Radica, gradonačelnik Grada Visa; doc. dr. sc. Marin Strmota, državni tajnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te doc. dr. sc. Stjepan Šterc, profesor s geografskog odsjeka PMF-a. Dinamičnu diskusiju koja se održala 7. prosinca u dvorani veleučilišta VERN vodio je moderator Hrvoje Krešić.
Uvodnu riječ imao je dekan VERN-a prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila koji je istaknuo važnost institucija obrazovanja u ostajanju mladih u Hrvatskoj.
– Nije se pojavilo jučer, nije se pojavilo danas. – rekao je.
Prema Cvrtili mladi nisu jedini koji snose krivicu za demografski slom naše države.Uz studente i mlade bitnu ulogu za budućnost domovine imaju i nastavnici koji bi im trebali dati razlog da ne bježe iz svoje zemlje. Nažalost sadašnja je situacija u državi došla i brže nego što smo mislili što je dovelo do ozbiljnog demografskog pada. Statistički podaci pokazali su kako je premašen prirodni pad od prošle godine s rekordnom brojkom od 40 000 iseljenih ljudi godišnje. Hrvatska nije jedina zemlja koja pati od demografskog pada – o istome je problemu progovorio i sam predsjednik Rusije, Vladimir Putin.
Neki stručnjaci kažu kako će se stanovništvo Hrvatske u rekordnom roku smanjiti s 4,2 mil. na 3 mil. ljudi. Zbog „popularnog“ trenda koji već dugo vlada, Hrvatska je šesta zemlja u svijetu po broju iseljenog stanovništva. Prema Štercu trend iseljavanja stanovništva ugrožava gospodarski razvitak cijele zemlje.
Što država može učiniti?
Bitno je naglasiti kako politika sama ne može izvući državu iz krize. Sve vlade, sva ministarstva te ostala važna tijela moraju zajedničkim snagama raditi na boljitku svih državljana te na kraju i same države. Strmota smatra kako je ključno proširivanje prava obitelji s djecom jer je najveći gubitak kad se cijela obitelj odseli trbuhom za kruhom. Prema najnovijim statistikama iz Hrvatske se ne iseljava samo nezaposleno stanovništvo – podaci ukazuju kako se značajan broj zaposlenog stanovništva također odselio u potrazi za boljim životom u inozemstvu.
Glavni problem kod mladih nezadovoljstvo je i nezainteresiranost za državu koje su počeli osjećati čak u osnovnoj školi. Većina studenata počela je vjerovati u besmisao življenja u ovoj državi za što Kedžo krivi političke elite. Zbog teške političke situacije mladi ne vjeruju nijednom institucionalnom tijelu. Mišljenje je većine da se bez veze i poznanstava ne može pronaći posao te se smatra kako je podobnost važnija od sposobnosti. Iz navedenih je razloga logično zaključiti da je glavno rješenje izlaska iz krize vraćanje povjerenja mladih. Radica smatra kako je najbitnije stvoriti pozitivnu atmosferu te već spomenuto povjerenje.
– Mladi se trebaju osjećati prihvaćenima. – dodao je.
Jedan od načina kako Radica iz svoje gradonačelničke stolice poboljšava državu unaprjeđenje je kvalitete života na otoku Visu. Osnovao je dječje jaslice u sklopu vrtića, a već duže vremena radi i na proširivanju doma za starije i nemoćne. Također Radica naglašava kako je proračun vrlo bitan – može se puno pričati ako nemamo novaca.
No što se može napraviti bez puno novaca? Može li se unaprijediti hrvatski identitet pjevanjem himne svako jutro kao što se radi u Sjedinjenim Američkim Državama? Bi li jedna sapunica poput turskog Sulejmana mogla podići svijest o bitnim hrvatskim ličnostima? Šterc kaže kako navedeni primjeri ne smiju biti strategija te da sve dok postoji ekonomska doktrina, hrvatsko stanovništvo neće napredovati:
– Nesposobni smo, nemamo najbolje ljude na vlasti, a njih briga! –
Prognoze nisu najsvjetlije za našu državu. Po stručnim procjenama, Hrvatska se neće izvući iz demografske krize bar deset godina, a po nekim procjenama čak i dvadeset. Mladi Hrvati gube vlastiti nacionalni identitet, unatoč tome što se Republika Hrvatska trudi nuditi društvene i moralne vrijednosti. Nakon završenog školovanja, na nama je da odlučimo želimo li biti dio kontinuiranog trenda iseljavanja ili ćemo ostati u vlastitoj domovini te ju pokušati promijeniti na bolje.
