Student progovara o slučaju otkazanih stipendija
Svakog dana se iščekuje novac koji je studentima zajamčen ugovorom od strane Ministarstva, a činjenicu da je ugovor prekršen ulaskom u 2014. godinu svi su spremni zaboraviti, jer bolje ikad nego nikad. O ovom slučaju, svoj pogled nam je obrazložio anonimni student.
Svakog dana se iščekuje novac koji je studentima zajamčen ugovorom od strane Ministarstva, a činjenicu da je ugovor prekršen ulaskom u 2014. godinu svi su spremni zaboraviti, jer bolje ikad nego nikad. O ovom slučaju, svoj pogled nam je obrazložio anonimni student.
Kao što smo vas već obavijestili, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija objavilo je natječaj u lipnju 2013. godine o dodjeli stipendija studentima Hrvatima rođenima izvan Hrvatske, a koji studiraju u Hrvatskoj za akademsku godinu 2012./2013. Studenti koji su predali zahtjev čekali su pet mjeseci na rezultate natječaja, točnije do 7. studenog, a odmah zatim su potpisali ugovor o stipendiranju u zgradi MVPEI-a u Zagrebu. U ugovoru se ministarstvo obvezuje da će do kraja 2013. isplatiti stipendiju u iznosu od 5000 kn studentima koji su ispunili uvjete natječaja. Prošla je 2013., novca nema, ali nema veze - trebao bi stići svakog dana. Netko treba platiti godinu na fakultetu, netko treba živjeti od tog novca ili će inače morati više radnih sati provesti u nekom skladištu ili call centru umjesto na fakultetu ili učionici. Svakog dana se iščekuje novac koji je studentima zajamčen ugovorom od strane Ministarstva, a činjenicu da je ugovor prekršen ulaskom u 2014. godinu svi su spremni zaboraviti, jer bolje ikad nego nikad. O ovom slučaju, svoj pogled nam je obrazložio Lovre Madunović, koji se i sam prijavio i dobio stipendiju.
U ponedjeljak 20. siječnja 2014. godine došla je obavijest na službenim stranicama Ministarstva. Prva misao koja mi se pojavila u glavi je bila – konačno, stigla je stipendija, spašen sam. Otvorio sam novu obavijest, u kojoj piše da su ugovori poništeni te da nećemo dobiti novac: ne obećani novac, već novac zajamčen ugovorom, na kojem je utisnut pečat i na koji se potpisala ovlaštena osoba.
Na kraju obavijesti se najavljuje novi natječaj koji počinje od 24. siječnja 2014. godine, čime sam dobio dojam da se ponavlja lanjski natječaj, ali taj novi natječaj nije ponavljanje onog poništenog, već se odnosi na ovu akademsku godinu. Dakle, oni su jednu akademsku godinu stipendista samo tako, glatko pregazili i preskočili, i na taj način uštedili ili ukrali 3,150,000 kn. Nikad se ne bi žalio da se natječaj uopće nije objavio ili čak da je poništen dok nismo potpisali ugovor, jer državna blagajna je takva kakva je i svi samo iščekujemo službeni bankrot. Ali kad je ugovor već potpisan i pečat na njega utiskan, za očekivati je da će se ugovor ispoštovati.
Jedna od najbitnijih uloga države je poštivanje ugovora koji su potpisani jer da nema države i legitimne sile koju ona posjeduje, zašto bi potpisani ugovor itko poštivao. Što bi mi branilo da uzmem automobil na kredit, potpišem ga nonšalantno i ne platim ni kune za njega. Država garantira našu slobodu i sankcije onima koji bi našu slobodu ugrožavali, a mi zauzvrat plaćamo porez državi i poštujemo zakone koje ona donosi. I tu se radi o jednoj vrsti ugovora. Jer ako nitko ne stoji iza ugovora i ako netko tako slobodno i jednostrano krši ugovore kao što je to učinio MVPEI, zbog čega bi ja onda bio obavezan plaćati najam za studentski dom, zašto bi trebao platiti godinu na svom fakultetu, zašto bi platio na izlazu iz menze, zašto ne bi samo išetao iz restorana i pokazao im srednji prst, kako je meni jučer pokazan.
Možda će se neki javiti i reći, pa vi svakako niste iz Hrvatske, što imate tražiti od naše države. Prihvatio bi takvu zamjerku. Ali mi nismo zahtjevali stipendiju, nju daje MVPEI kao dio politike prema Hrvatima izvan Hrvatske, a koji se školuju u Hrvatskoj. Ono što nitko ne bi smio odobravati je gaženje ugovora, jer ako tako nešto prođe nekažnjeno i neprimjećeno, onda se može slobodno reći da pravna država ne postoji, već da ste u nekoj preddržavnoj tvorevini u kojoj jači gazi slabijeg, a potpis i pečati su iluzije u koje samo idioti vjeruju.
