Priča iz SOS Dječjeg sela

Odrasla je bez roditelja, a danas joj je obitelj svetinja – ovo je priča studentice i majke četvero djece

– Oduvijek sam maštala da imam svoju obitelj u kojoj će vladati sklad i ljubav. To mi se i ostvarilo. – kaže 29-godišnja Marija Livaja.

– Oduvijek sam maštala da imam svoju obitelj u kojoj će vladati sklad i ljubav. To mi se i ostvarilo. – kaže 29-godišnja Marija Livaja.

Studentski.hr

31.3.2021.

Ususret Uskrsu, blagdanu koji okuplja obitelj i podsjeća na vrijednosti koje takvo zajedništvo pruža, SOS Dječje selo Hrvatska donosi priču Marije Livaja, 29-godišnjakinje koja je odrasla bez roditelja, a kojoj je danas, kao majci četvero dječaka, obitelj svetinja.

Iz SOS Dječjeg sela Hrvatska navode da odrastanje u poticajnom obiteljskom okruženju punom ljubavi zaslužuje svako dijete te da ono upravo takvu sredinu pruža djeci o kojoj skrbi. Ističu da je velik broj njih izrastao u uspješne, obiteljske ljude.

Sljedećim riječima započinje priča Marije Livaja:

– Moj najveći cilj u životu jest da odgojimo našu dječicu u moralne, čestite i poštene ljude. Obitelj, zajedništvo i njegovanje međusobnih odnosa za mene je svetinja.

Kada je imala 10 godina ona i njezin dvije godine mlađi brat Ivan izdvojeni su iz biološke obitelji te su smješteni u SOS Dječje selo Ladimirevci. Kaže da se jasno sjeća tog prosinca kada su stigli ondje – bili su mali, zbunjeni i prestrašeni te im je jako nedostajala kuća i njihovi roditelji kakvi god da su bili. Srećom, imali su jedno drugo što im je puno pomoglo. U samoj prilagodbi, tvrdi, od iznimne važnosti bila je i njihova SOS mama Branka koja im je pružila toplinu doma i obiteljsko okruženje. Iako u njezinoj biološkoj obitelji nisu bili poticajni i dobri uvjeti za odrastanje, a roditelji se nisu znali niti mogli nositi s teretima svojih teškoća, pamti kako su ipak držali do nekih obiteljskih vrijednosti.

– Oduvijek sam maštala da imam svoju obitelj u kojoj će vladati sklad i ljubav. To mi se i ostvarilo. – kaže.

Pamti kako je redovno s roditeljima išla u crkvu, a po dolasku u SOS DS Ladimirevci to je i nastavila. Vjera joj je važan i nezaobilazan dio života.

– U Ladimirevcima je bilo nas desetak koji smo redovno odlazili na mise. U tom smo duhu obilježavali sve blagdane, pa tako i Uskrs. Ukrašavali smo SOS kuću, oslikavali jaja u kreativne pisanice, a SOS mama naučila me praviti kolač s vanilijom i višnjama. – prisjeća se.

Danas taj kolač Marija često pravi svojim sinovima: Lovri (7), Toniju (8), Maru (3) i Oliveru (8 mjeseci) koji su joj centar svijeta. Uz voljenog supruga Damira, s kojim je u braku sedam godina, uspješno svladava izazove roditeljstva:

– Ne znam ni sama kako uspijevam sve uskladiti. Ipak, moram priznati da mi je lakše sada kad ih je više, nego kad su bili samo Lovre i Toni. Zajedno se zabavljaju, uče jedni druge, a ja ih samo usmjeravam. Naravno da je zahtjevno i teško, ali sama sam si to htjela. Najvažnije od svega je da voliš svoju djecu. Osim toga, ja sam kućni tip, ja volim biti kod kuće, čistiti, pospremati i brinuti za dečke. Također, Damir je odličan tata i kad god je kod kuće bavi se s dečkima. Njihove su najdraže igre slaganje tračnica, vježbanje, igranje nogometa, a vikendima od odlaska na plac ili u trgovinu naprave izlet.

Pored sinova i supruga, neraskidivo je vezana s mlađim bratom koji studira u Osijeku te sa starijom sestrom Danijelom koja živi u Zadru sa svojim sinom. Prema njezinim riječima, sinovi joj imaju najboljeg strica i najbolju tetu na svijetu. Obožavaju provoditi vrijeme s njima igrajući se, čitajući knjige i boraveći na moru. Osim toga, imaju sreću uživati u društvu velikog polubrata Lukasa koji je Damirov sin iz prvog braka.

– Kad dođe Lukas on je broj jedan. Dečki ga jako vole, zajedno se igraju, a on im se posveti. – navodi.

Kod Marije je kuća uvijek puna, pa tako i za blagdan Uskrsa.

– Uskrs provodimo u kući. Idemo svi na blagoslov hrane te na večernju misu. Ponekad Damir ode na zornicu pa donese blagoslovljenu hranu na doručak. Ostatak dana provedemo gledajući Uskršnje filmove ili čitajući knjige na istu temu. – kaže.

Dodaje kako je najveselije kada se bojaju jaja, a zatim pomoću njih održava tradicionalno obiteljsko natjecanje u tuckanju.

Da ima veliko srce i da je naučila praštati, govori i činjenica da je ova 29-godišnjakinja održala kontakt s mamom.

– Prošli Uskrs baka je bila kod nas. Pozvali smo je da malo provede vrijeme s unucima. Ona trenutno živi u jednoj udomiteljskoj obitelji i ide na terapiju. Unatoč svemu, ona je draga osoba, ima čiste emocije i dečki je vole kao baku, no nažalost jako je rijetko viđaju. Ja još uvijek nemam čiste emocije prema mami. Na momente mi je bude žao i pitam se je li moguće da si je tako upropastila život. U drugom momentu me jako naljuti, a u trećem mi je svejedno.

Neizmjerna snaga i ljubav prema obitelji, objašnjava, gura je naprijed. Tako se želi ostvariti i kao odgajateljica za koju se školuje.

– Imam još jedan semestar i diplomski rad do titule magistra predškolskog odgoja i obrazovanja. – kaže Marija.

Zaključuje da je u životu sve moguće:

– Svojom pričom želim ohrabriti svu djecu koja odrastaju u alternativnoj skrbi. Jako mi je poznat taj osjećaj manjka samopouzdanja, jer ne odrastaš uz vlastite roditelje. No, ako si dovoljno jak, onda si i sposoban izdići se iznad problema i napraviti svoj život lijepim.

U SOS Dječjem selu Hrvatska ima još puno djece i mladih osoba koja dijele priču sličnu Marijinoj. Na njihovom putu odrastanja može im se pomoći donacijama na poveznici.

OZNAKE: