Nesklad između upisa na fakultete i potreba tržišta rada – kako pronaći ravnotežu?

Ako se srednjoškolac, odnosno budući brucoš, malo vrati nekoliko mjeseci unazad, u vrijeme prijava prvog roka Državne mature, mogao se susresti s Preporukama za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja za 2024. godinu. Kao i svake godine, analize i prognoze potreba na tržištu rada te potražnje za određenim zvanjima, provedene su od strane područne službe i ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje uz koordinaciju Središnjeg ureda. Integriranim radom te na osnovi statističkih podataka i relativnih pokazatelja o zapošljavanju nezaposlenih osoba prema obrazovnom programu koji su završile, izrađene su smjernice kao manifest čija bi dugoročna implementacija popunila nedostatke i propuste na današnjem domaćem tržištu rada.
 

Odnos ponude i potražnje na tržištu rada i upisa na fakultete

Cilj jednog takvog dokumenta je umanjiti strukturnu neusklađenost između ponude rada i potražnje za radom, što je jedan od najvećih dugoročnih problema hrvatskog tržišta rada. Osim smjernica, dokument nudi popis deficitarnih zanimanja po županijama na koji se može prilagoditi i potražnja na ovogodišnjoj Državnoj maturi za istima.

Pridjev deficitaran označava onog koji je u manjku, a ako govorimo o poslovima i zanimanjima lako je zaključiti kako se radi o poslu za čije izvršenje nedostaje djelatnika. U Zagrebu, gradu u kojem studira najviše studenata, može se pronaći veliki broj takvih zanimanja, od kojih čak 19 čije se znanje može steći na sveučilišnom studiju. Njih se pak može podijeliti u nekoliko kategorija, a zanimljivo je kako je među nekima prisutan enorman jaz broja upisanih studenata.  

Uzmemo li tako na primjer nastavnički studij fizike i kemije, možemo vidjeti kako je tijekom ljetnog roka Državne mature 2024. samo jedna osoba upisala taj smjer, a rezultati nisu previše drugačiji ako ih usporedimo s nastavničkim smjerovima fizike ili matematike. Dakle, učenici još uvijek stignu pronaći mjesto među redovima Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Ipak, šanse da ih jedno takvo čeka na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu gotovo ne postoje. Naime, sva su mjesta na studiju Logopedije i Rehabilitacije popunjena još u prvom krugu, ostavljajući tako velik broj ambicioznih učenika u razočaranju, ali i nagrađujući one najbolje svojim sadržajem na kampusu Borongaj. 

Borna: Logopedija je bila moj prvi izbor te sam na kraju bila 17. na listi. Pri upisu sam osjećala ogroman pritisak i cijelo sam vrijeme razmišljala i kalkulirala koliko dobro moram napisati mature kako bih imala šanse za upad. Logopedska procjena pri upisu također mi je stvarala pritisak, ali mislim da su glavni krivci ipak bili internetski članci koji su “prenapuhali” zahtjevnost upisa na ovaj studij.

Josip: Smjer koji sam upisao zove se Matematika i fizika smjer nastavnički i on mi je bio 1. na listi prioriteta prilikom upisa na fakultet. Od tada prijavljenih nas sedam bio sam drugi na listi. Za razliku od Borne nisam osjećao nikakav pritisak, dapače nisam mogao dočekati početak.

 

Pitali smo ih i što kolege s drugih fakulteta, a što roditelji misle o njihovom studiju.
 

Borna: Svi su bili oduševljeni kada su saznali koji studij sam upisala zbog toga što su čuli da je zanimanje logopeda na listi deficitarnih zanimanja te da ću vrlo sigurno i lako pronaći posao. Moji prijatelji izbor smatraju izvrsnim, ali iz drugih razloga. Često se znam susresti s osobama kojima je bila prvi izbor pa su zavidne jer ju nisu uspjele upisati. Mislim da slična priča vrijedi i za još neke studij.

Josip: Općenito, dosta je teško komentirati kako je to studirati na nekom fakultetu ako sami nismo na njemu. Među učenicima i studentima se priča kako je ono što studiram teško (kao što među školarcima općenito vlada stigma kako su matematika i fizika same po sebi teški predmeti) u smislu da su to ipak dva predmeta i općenito da se stavlja veliki pritisak na nas od strane fakulteta i pravila polaganja kolegija što u pravilu nije istina. Roditelji imaju izrazito pozitivno mišljenje o samom fakultetu.

 

Sigurno znate da poslovi vašeg studija spadaju u kategoriju deficitarnih zanimanja. Što to znači za vas? Mislite li da vaša diploma vrijedi više od nekih drugih? 

 

Borna: Da, to je za mene bio jedan veliki “plus” pri odabiru fakulteta, ali ne mislim da je moj studij zbog toga vrjedniji od drugih. Smatram da spadanje pojedinog studija u ovu kategoriju može biti velik poticaj pri upisu, ali da ne igra glavnu ulogu. Kad ljudi kažu  “To ti je super! Moći ćeš raditi bilo gdje, svi će te htjeti, bit ćeš jako uspješna.” – djelomično su u pravu, ali sam sigurna da su za uspjeh uvijek najvažniji uloženi trud i upornost.

Josip: Znam kako je moj studij u kategoriji deficitarnih zanimanja, a to konkretno znači manje ljudi na smjeru (barem u mom slučaju) i donekle gotovo siguran posao u budućnosti. Teško je govoriti o tome je li vrjedniji od drugih zanimanja, ali ako se ograničimo na nastavničke smjerove na PMF-u smatram kako je bolje upisati studij s dva predmeta kao što su primjerice moj smjer ili smjer fizika i kemija nastavnički. Kao glavni razlog naveo bi širinu koji daju „dvopredmetni“ studiji zato što se znanja i sadržaji međusobno jako dobro nadopunjuju i studentima se pruža šira slika.
 

Postoje li kakve pogodnosti od strane ministarstva ili poslodavaca za koje mislite da su dobar motivator za studente koji bi studirali na vašem studiju? Poboljšava li takav motivator konkurentnost studenata? 

Borna: Trenutno nisam dovoljno informirana o tome imam li ikakav poseban pristup od navedenih tijela za koji mislim da su dobar motivator za buduće studente logopedije.

Josip: Moglo bi se reći da imamo „tretman“ od strane ministarstva, svi upisani na neki od deficitarnih nastavnički studija na PMF-u dobivaju poznatu STEM stipendiju. Ipak, osobno ne mogu reći kako je to bio veliki motivator za upis mog smjera. Kao razlog bih naveo obavezu svakog studenta koji prima stipendiju te je dužan raditi u obrazovnim ustanovama u državi kao nastavnik onoliko godina koliko je i primao stipendiju, ali i općenito loš položaj nastavnika u školama i društvu općenito te potrebno veliki i neopravdani pritisak roditelja na nastavnike prilikom zaključivanja ocjena. Smatram kako bi se situacija mogla dodatno popraviti kada bi se i uz dobivanje stipendije osiguralo i stambeno pitanje budućih mladih nastavnika.
 

Radite li studentski posao vezan za ono što studirate? Znate li kakva vas situacija čeka na tržištu rada? Što o tome kažu profesori? 
 

Borna: Trenutno ne radim u struci. Postoji velika potreba za radom logopeda, tržište rada u Hrvatskoj je šaroliko, potražnja je svugdje velika, ali je konkurencija različita. U malim sredinama znatno je manja nego u Zagrebu te je stoga puno lakše dobiti posao. S obzirom na to da se moj studij primarno fokusira na jezik, govor i komunikaciju na hrvatskom jeziku, planiram ostati u Hrvatskoj, ali često imam dojam da država ne otvara nova radna mjesta u skladu s potrebama.

Josip: Može se reći, u jednom privatnom centru držim poduke i pripremu za državnu maturu iz matematike i fizike. Svjestan sam situacije na tržištu rada, znam kako je jako teško doći do nastavnika STEM predmeta, a pogotovo ako se radi o radnom odnosu na određeno. Profesori općenito (barem za sada) ne komentiraju previše situaciju s deficitom nastavnika, ali ponekad se čuje pokoji komentar o tome da se osjeća smanjenje broja studenta pogotovo nastavničkih studija fizike. Da ste me prije nekoliko godina pitali o tome planiram li ostati u RH odgovor bi bio 100% potvrdan, no kako vrijeme sve više prolazi i što više imam priliku čitati o raznim skandalima po školama diljem zemlje mišljenje mi se promijenilo. Smatram kako nastavnici i studenti koji, primjerice kao ja, osjećaju kako im je ovo istinski poziv i možemo reći „žive“ za svoje zanimanje, jako teško mogu ostaviti kompletnu autonomiju nad svojim radom i ostvariti puni potencijal. Zbog pritisaka sa svih strana od kojih mnogi onda i izgube motivaciju za radom te „puštaju“ učenike da prođu razred bez dovoljne količine znanja, definitivno ne ide u prilog niti učenicima niti njihovim roditeljima koji su potom ponosni na svoje dijete koje je završilo razred s „navučenim“ peticama. Pa zbog svega navedenog postoji mogućnost da ću, a ja se svakako nadam da do toga neće morati doći, sreću možda i potražiti van granica.

 

Ove je godine na ljetnom roku državne mature 554 učenika odabralo logopediju (od kojih ih je 51 upisalo) te 100 nastavnički smjer matematike i fizike (od kojih ih je 8 upisalo). Vrlo je jasno vidljiv jaz između interesa učenika te potražnje za studijem – kako biste savjetovali mlade, ali i one koji donose politiku namijenjenu mladima da poprave ovaj problem?

Borna: Mladi se pri upisu ne bi trebali fokusirati isključivo na to spada li neki studij u deficitarna zanimanja jer to nije 100-postotna garancija za uspjeh. Trebalo bi im biti najbitnije pronaći studij koji ih zanima jer će se vjerojatno po završetku studija baviti tim poslom ostatak života. Osobama koje vode politiku mladih savjetovala bih poboljšanje uvjeta rada u obrazovanju i poboljšanje uvjeta i statusa nastavnika kako bi interes za ovo zanimanje postao što veći.

Josip: Savjetovao bi mladima koji se istinski pronalaze u ulozi profesora te im leže matematika i fizika da bez pretjeranog razmišljanja upišu moj smjer jer on im nudi brojne mogućnosti te široku lepezu znanja s kojim nisu samo „ograničeni“ na rad u školama. Smatram kako odgovornost imaju i sami nastavnici te da trebaju stvarati pozitivnu sliku o svome zanimanju te isticati njegove prednosti naspram ostalih zanimanja, kojih definitivno ima, a ne isticati većinom samo negativne strane.
 

Smanjenje nezaposlenosti ključno demografsko i ekonomsko pitanje

 

Iako su vlastite (i tuđe) želje, interesi, ali i ostvareni školski uspjesi zvijezda vodilja ka željenom fakultetu, važno je mladima na vrijeme ugraditi naviku praćenja trendova na tržištu rada i politike koje provodi ministarstvo. Ako se obrazovni programi usklade s potrebama tržišta, vrlo se lako može utjecati na aktualne migracijske tokove, zadržavanje ili privlačenje mladih u određenim regijama i ravnomjerniji razvoj različitih dijelova zemlje. Pozitivan doprinos smanjenju nezaposlenosti ključan je za održivu demografsku sliku i ekonomski razvoj.
 

Zašto upisivati studije koji su manje poželjni?

No, što ako studenti i mladi zaista prate odredbe i savjete kojima bi se trebalo stabilizirati tržište rada, a i dalje nema promjene pri upisu na fakultete? Ako se radi o zanimanju ili studiju koji je manje poželjan važno je pronaći početnu točku odakle kreće takav stav. Bilo da se radi o negativnim predrasudama prema određenim zvanjima koje su ukorijenjenje već od ranih dana života jednog pojedinca, slabim izgledima i lošim plaćama za zaposlenike takvih zanimanja, manjak interesa za učenjem spomenutih znanosti ili nešto treće, važno je stvoriti tendenciju razbijanja takvih stavova.

Ljudima je to moguće prikazati kroz razne analize tržišta u kojima se jasno vidi stanje ponude i potražnje za radom. Baš kao i kod dragog kamenja, znamo da je rastom potražnje, a manjkom ponude raste cijena, dakle plaća osobe koja obavlja deficitarno zanimanje trebala bi biti veća. Ova je teza korisna ako dostupnost radnih mjesta ili visinu plaće smatrate glavnim motivatorom.

Nadalje, savjetuje se intervencija državnih tijela javne politike putem subvencija, stipendija ili poreznih olakšica kojima tijela javne politike mogu potaknuti mlade na usmjerenje u deficitarna zvanja. Radi li se o zvanjima kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje ili vrlo poznata logopedija, najveći problem predstavljaju kvote i slobodna mjesta.

Iako je aktualna primjena takvih koraka, mnogima se čini da su to danas samo slova na papiru za čiju se primjenu potrebno izdvojiti puno više vremena, pažnje i sredstava. A kako je jednom običnom čovjeku to izvan dometa, može započeti s onime što može mijenjati.

 

A kako kaže Josip, to je vlastiti stav: „Oni koji osjećaju istinski poziv za određenim zanimanjem moraju se oduprijeti kritikama te ostvariti ne samo svoj potencijal, već pokazati i biti motivacija onima oko sebe.”