FFZG ponovno bez novog dekana – Senat podržao odluku rektora Borasa

– Sjednice Senata već se gotovo punih godinu dana, svakoga mjeseca, odvijaju elektroničkom poštom – dakle, to se čak ne može nazvati ni online sjednicama – bez ikakve rasprave, stavljanjem iksića uz jednu od mogućnosti: suglasan, protiv ili suzdržan. Istovremeno, većina fakulteta i akademija sjednice svojih vijeća uredno provode kontaktno – fizički, ako je to izvedivo, odnosno korištenjem suvremenih online platformi. Jedina kontaktna sjednica Senata održana je u ljeto 2020. godine. Usprkos višekratnim molbama sve većeg broja članova Senata da se u uvjetima pandemije organizira rasprava u okviru online sjednice Senata, Uprava Sveučilišta takve je molbe uvijek odbijala. – rekao je dekan FER-a Gordan Gledec za Jutarnji list.

– Upravo zato što je najveće sveučilište, očekuje se da ono na uspješan način rješava svoje unutarnje probleme, sukladno autonomiji. U javnosti se sigurno ne stvara najbolja percepcija o Sveučilištu ako se, primjerice, problem rješavanja dekana na Filozofskom fakultetu ne može riješiti gotovo godinu dana. Čovjek bi očekivao da će to ići brže, izjavio je ministar u intervjuu Jutarnjem listu prije desetak dana.

– Rektor Boras konačno je na dnevni red Senata Sveučilišta uvrstio programe predloženika za dekana, odnosno dekanicu Filozofskog fakulteta – profesora Nevena Jovanovića i profesorice Renate Geld. No, to nije učinio da ispoštuje bjelodanu volju Fakultetskog vijeća koje je velikom većinom glasova prihvatilo oba dekanska programa, nego da učini, po svom običaju, upravo suprotno – da oba programa odbije. Već viđeno na proljeće prošle godine kada je to prvi put učinio s dekanskim programom profesora Nevena Jovanovića, čime je i krenuo čitav niz silničkih poteza i odluka, što je kulminiralo nametanjem prinudne uprave na čelu s prorektorom Miljenkom Šimpragom koji čak ni nije nastavnik Filozofskog fakulteta. 

Dok profesora Jovanovića rektor Boras optužuje za "opstruktivni aktivizam", što je sintagma više iz domene nekog začudnog spoja psihoanalize i gastroenterologije, profesorici Geld pak spočitava da nije dovoljno dobro uskladila svoj program s aktima Sveučilišta i da se nije, comme-il-faut, ogradila od djelovanja bivše, suspendirane uprave. Dakle, rektora Borasa uopće ne zanima što želi jedna velika sveučilišna sastavnica kao Filozofski fakultet, već samo i isključivo vendeta prema bivšoj upravi i svima koji su je podržavali, računajući i nastavnike i studente. 

Senat Sveučilišta također je, opet po starom običaju, kimnuo poslušno na rektorove migove te na još jednoj bizarnoj sjednici (tzv. dopisna sjednica gdje se odgovara na mailove i nije moguće uopće sudjelovati u diskusiji) usvojio obje Borasove nasilničke odluke. Ono tijelo koje svojim velikim dijelom čine vazali doista i nema potrebu za raspravom. A mi ćemo nadodati – onda nema potrebe ni da ga čine ljudi – slobodno se mogu za senatore imenovati konji, onako kao što je već poznato s jednog drugog senata – onog iz vremena rimskog cara Kaligule. Konji senatori zasigurno su plemenitiji i moralniji nego ljudski poluproizvodi koji se nazivaju kremom akademske zajednice i koji umjesto ulara nose žezla i lance.

Ovo je samo još jedan u nizu činova institucionalnog nasilja koje provodi Rektorat Sveučilišta u Zagrebu, uz pomoć Senata koji je apsolutno pod njihovom kontrolom, te uz vještu asistenciju nametnute namjesničke uprave na Filozofskom fakultetu. To pokazuje i kako su prostori za institucionalno djelovanje i izražavanje vlastite volje sve više skučeni i suženi, što nas prisiljava da počnemo ozbiljno razmišljati o izvaninstitucionalnim oblicima borbe, ali i o alarmiranju svih instanci u obrazovanju i visokoj politici. Ovakvo iživljavanje nad jednom sveučilišnom sastavnicom davno je prešlo granice samo jednog unutarsveučilišnog spora.

A oni pak koji su pali "s konja na magarca", kao trenutni obnašatelj dužnosti dekana – prorektor Miljenko Šimpraga, na samom Filozofskom fakultetu ne prezaju od provođenja iste politike kakva se vodi i na cijelom Sveučilištu. Tome slobodarski orijentirani nastavnici i studenti moraju pružiti otpor jer je ova borba nulta točka – ako ona bude izgubljena, onda će se i svaki drugi otpor pokazati kao uzaludan. Na spaljenoj zemlji više ništa ne raste. Zato je rektor Boras možda ipak sličniji Neronu nego spomenutom Kaliguli.