Elektrijada 2014.

E, to vam je Elektrijada: FER opet ima nevjerojatan tim!

Ukoliko niste upoznati sa konceptom Elektrijade, trk na prijašnji članak i saznat ćete od čega se sastoji i zašto je studenti vole i uvijek joj se rado vraćaju. Detalje nam je objasnio anonimni FER-ovac koji je identitet sakrio pod pseudonimom nom de plume Dino Primić.

D.P.

14.5.2014.

U ponedjeljak, 12. svibnja, privedena je kraju još jedna Elektrijada.

Ukoliko niste upoznati sa konceptom Elektrijade, trk na prijašnji članak i saznat ćete od čega se sastoji i zašto je studenti vole i uvijek joj se rado vraćaju. Detalje nam je objasnio anonimni FER-ovac koji je identitet sakrio pod pseudonimom nom de plume Dino Primić.

Tko je bio – shvatit će. Rezultati se nalaze na dnu članka, a fotografije možete provjeriti na Facebook stranici.

Elektrijada vam je, ako niste znali, jedna nevjerojatna manifestacija. Kako drugačije nazvati događaj na kojem se okupi više od tisuću studenata koji, mada su često Hrvati, Srbi ili Bošnjaci, a ponekad čak Splićani, Zagrepčani, Beograđani ili Sarajlije, taj dan ipak spadaju u samo dvije kategorije: oni koji Elektrijadu slijepo obožavaju i oni koji su na njoj prvi put.

Također, mi FER-ovci smo jedan nevjerojatan tim i branimo boje Zagreba na ovom međunarodnom borilištu, ali ove godine nismo bili jedini. Naime, kolege i kolegice s TVZ-a odlučili su pojačati našu ekspediciju i prihvatiti tradiciju koju sada mogu nazivati svojom.

Kako ne bi sve ostalo na teoriji, evo kako je to zapravo bilo…

Probudio sam se pomalo mamuran to jutro, ne snalazeći se najbolje u prostoru. U glavi mi je bubnjalo. Pogledao sam na mobitel: srijeda, 7. svibnja, 10:34. Marko je sjedio pokraj mene, zureći kroz prozor autobusa. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da se priberem i shvatim što se događa, a onda… onda sam se nasmijao. Prodrmao sam Marka, a on se okrenuo tek nešto jasnijeg pogleda.

– Znaš šta? Pa mi idemo na Elektrijadu. – rekao sam pomalo blesavog izraza lica.

– No sh*t, Sherlock. – odvratio je, ali u pogledu mu se vidjelo da misli isto što i ja – čeka nas nezaboravnih šest dana i noći na mađarskom Balatonu. Čeka nas Elektrijada 2014.

Po dolasku, uvijek slična priča… Prtljaga, check-in, utrkivanje do sobe s ciljem izbjegavanja bračnog kreveta (ja uspio), izbjegavanje ozbiljnih ozljeda kod utrkivanja zbog spoticanja o stepenice (moji cimeri uspjeli), traženje poznatih lica u gužvi, a i onih novih i zanimljivih. Kad smo se napokon smjestili, izašao sam na balkon i bacio pogled na okolicu; valoviti Balaton, nogometno igralište, party staklenik i susjedne paviljone. Sve je bilo spremno za sport, znanje, zabavu, prijateljstvo, ljubav, pa i povremenu sljepoću… („Ne mogu ti otključati vrata sobe, ne vidim!“ – Marko).

Iako je uobičajena percepcija FER-ovca uz laptop, iz nekog razloga imamo neuobičajeno kvalitetne sportaše. Gotovo da ne postoji disciplina u kojoj se od naših ne očekuje vrhunski rezultat. Iako su muškarci i ove godine opravdali takva očekivanja, opće je mišljenje da su cure ovaj put ponijele veći teret na svojim leđima zadovoljivši organizacijski odbor (namjerno neću popravljati ovu rečenicu op.a.). Bilo bi nepravedno, kad spominjemo sport, da se zadržimo samo na sportašima. Barem jednako bitan faktor svakog sportskog događaja na Elektrijadi su navijači. Dok se jedna bitka vodi na terenu, druga bijesni na tribinama, a sredstva se ponekad ne biraju.

Popularna skandiranja:

1. Naše su ljepše!

2. Novi Sad, ale!

3. Zagreb ima nevjerojatan tim!

4. Bit će gusto, bit će 0:3!

Popularni odgovori na popularna skandiranja:

1. Zato ih i k****o!

2. Nove sandale.

3. Sudac ima nevjerojatan vid.

4. Pogledajte semafor!

Tu je, naravno, i vječni klasik: „Dečko ti je p***r, sudija!“

Naša ekipa natjecatelja iz znanja, popularni šišmiši, ni ovaj put nisu razočarali. Ostaje žaljenje za prvim mjestom, koje je izmaklo za svega 4 boda, ali odbor je još jednom imao razloga za zadovoljstvo.

I tako se svaki dan pišu testovi, igraju utakmice, navija se i pjeva, a navečer se zabavlja. Kada spominjem zabavu, mislim na ljude, jer ponekad je gitara i grupica pravih ljudi više nego dovoljna za ludu noć. Ludih noći nije nedostajalo, makar smo umjesto gitare nekad imali i violinu, a umjesto male grupice – cijelu hrpu. Netko je ipak falio, a to je bio moj prijatelj Toni, čovjek koji je skočio u bazen u Lidlovim kolicima i koji je uveo već spomenutu krilaticu o nevjerojatnom timu u širu upotrebu. Nije mogao doći jer posao je posao, navodno.

Kako nam ne bi ostalo previše vremena, naši kolege su u vlastitom aranžmanu osmislili kviz znanja, na kojem se natjecalo rekordnih 56 ekipa (mi pokidali), karaoke na kojima se sredstva dodvoravanja publici nisu birala (3 frajera su čak pjevala pjesmu 365 popularnog boy benda SaTiKe) i natjecanje u beerpongu (ne sjećam se kako je bilo).

Ipak, sve što nosi Elektrijada osjetio sam zadnji dan.

Jeste li ikada ustali pisati test nakon burne noći i probudili se 10 minuta prije početka testa? Ja nisam. Ja sam se probudio 3 minute prije početka testa (stigao). E, to vam je mamurluk. Odmah po predaji testa otišao sam do nogometnog igrališta. Dečki su igrali polufinale. Znate, oni naši nogometaši, od kojih uvijek očekujemo da su prvi? Završilo je neodlučeno, a lutrija jedanaesteraca donijela nam je tek borbu za treće mjesto (uspješnu borbu). E, to vam je tužna priča.

U kasno popodne igralo se zadnje naše finale, ženski Futsal. Naše cure, predvođene izbornikom poznatim samo kao Mr. 100%, još nisu primile pogodak u zadnje dvije Elektrijade. A onda u finalu – šok. Pet minuta prije kraja na semaforu je stajalo 0:1. E, to vam je drama. Protivnički navijači su, namirisavši krv, postali neobično kreativni, pa se terenom zaorilo: Bit će Zagreb k…c šampion!. Naši su pokušali uzvratiti krilaticom o nevjerojatnom timu, ali nije išlo, nevjerica se navukla na lica. Nije mirisalo na dobro, a onda je netko iz naše grupe navijača poveo: Bit će Zagreb ziher šampion. E, to vam je Toni. Posao je posao, ali Elektrijada je Elektrijada, i Toni je došao autom. Ubrzo se terenom orilo, a cure su nošene navijanjem postigle pogodak za izjednačenje i izborile još jednu lutriju šesteraca. E, to vam je ovaj put bila – sretna priča.

Nakon puno zagrljaja i čestitki okupili smo se u dvorani na dodjeli priznanja i, vidi čuda, kup je naš. Opet! Bio je to jasan znak da slavlje može početi. Pa, da se može nastaviti, zapravo. I nastavilo se, do kasno u noć, do jutra i onda još malo. To jutro, kad sam se probudio nakon pola sata sna, pogodila me spoznaja da je Elektrijada gotova. Prolazio sam hodnicima, znajući da vjerojatno više nikad neću tu proći, jer Elektrijada, baš kao i život, ide dalje. Ušli smo u autobuse i krenuli prema Zagrebu. Naslonio sam se, stavio slušalice, nagnuo glavu i nasmijao se. Oboje smo se nasmijali. E, to vam je ljubav.

Vidimo se dogodine na Elektrijadi!

Rezultati Elektrijade

U generalnom plasmanu fakulteta, FER je osvojio 1.mjesto (2.mjesto - ETF Beograd, 3.mjesto - EF Niš).

U natjecanju u znanju, FER je ekipno osvojio 2. mjesto (1.mjesto - ETF Beograd, 3.mjesto - ETF Sarajevo).

U natjecanju u sportu, FER je ekipno osvojio 1.mjesto (2.mjesto - ETF Beograd, 3.mjesto - FESB Split).

SPORT

Šah finale: FER - Sarajevo 4:0

Košarka (ž) finale: FER - FESB Split 20:12

Košarka (m) finale: FER - ETF Bg 50:41

Odbojka (m) 3. mjesto: FER - Niš 2:1

Odbojka (ž) finale: FER - Niš 2:0

Kros (m) ekipno: 1. mjesto; pojedinačno: Dario Ljubić - 2. mjesto, Adrian Žgaljić - 3. mjesto, Luka Punda - 5. mjesto, Lovro Čolić - 12. mjesto

Kros (ž) ekipno: 2. mjesto; pojedinačno: Odri Tomas - 2. mjesto, Martina Kutija - 3. mjesto, Bernarda Pušić - 7. mjesto, Dora Šegović - 8. mjesto, Marija Pribanić - 14. mjesto

Nogomet (m) 3. mjesto: FER - FESB 3:0 b.b.

Nogomet (ž) finale: FER - Niš 5:2 (1:1, 0:1)

Rukomet (m) 3. mjesto: FER - FESB 19:22

Stolni tenis (m) finale: FER - Sarajevo 3:2

Stolni tenis (ž) finale: FER - ETF Bg 2:3

Veslanje (m): 1. i 3. mjesto; pojedinačno: Boris Gardijan - 1. mjesto, Teo Toplak - 2. mjesto