Domagoj Piplica: Oduvijek me živciralo što se FER-ovce smatra inženjerima bez kreativnosti!
Ako ste doista mišljenja da se sportski duh ne može spojiti s duhom nježnih pjesničkih duša, otkrit ćemo vam kako je Domagoj vrstan tekstopisac čije je stihove klapa Godimenti uglazbila u svom velikom hitu 'Nazovi me svojim'.
Ako ste doista mišljenja da se sportski duh ne može spojiti s duhom nježnih pjesničkih duša, otkrit ćemo vam kako je Domagoj vrstan tekstopisac čije je stihove klapa Godimenti uglazbila u svom velikom hitu 'Nazovi me svojim'.
Domagoj Piplica dvadesetšestogodišnji je Splićanin koji se po mnogočemu razlikuje od svojih vršnjaka.
Ovaj diplomirani FER-ovac bivši je glavni organizator i predsjednik PROam košarkaške lige Sjever koja i danas okuplja tristotinjak košarkaša iz Splita i Zagreba.
Zaposlen u struci, Domagoj je sretno oženjen i otac jedanaestomjesečne Korine te trenutno s kolegicom Brunom Kovačević, arhitekticom iz Splita, radi na dječjoj knjizi u rimi.
Ako ste doista mišljenja da se sportski duh ne može spojiti s duhom nježnih pjesničkih duša, otkrit ćemo vam kako je Domagoj vrsan tekstopisac čije je stihove klapa Godimenti uglazbila u svom velikom hitu 'Nazovi me svojim'.
Autor si teksta za pjesmu klape Godimenti 'Nazovi me svojim'. Kako je došlo do te glazbene suradnje?
Do prvog kontakta s klapom Godimenti došlo je u veljači prošle godine Povezala nas je zajednička prijateljica Matilda Oroši koja je inače član benda Luminize. Na adresu klape je poslano podosta tekstova i ponešto melodija, a Danijel Lasan iz klape Godimenti je brzo reagirao i počeli su prvi dogovori. Odmah smo se zakačili za pjesmu Nazovi me svojim i već nakon petnaestak dana Godimenti su imali pravi kostur pjesme.
Na prvo slušanje, iako se radilo o demu vidjelo se da momci imaju jako zanimljivu ideju i da se radi o, po našem mišljenju, potencijalno jako dobroj pjesmi. Roko Mićin, član klape, snima spot zajedno s ostatkom klape i Ron Rossom i tu se cijela priča zakotrljala prema vani tj. medijima, a slijedio je i nastup na CMC festivalu. Reakcije su bile zaista odlične, a pjesma još uvijek vrlo aktivno živi na radijima, tv kanalima i YouTubeu sad već preko godinu dana. Uspješnu suradnju na obostrano zadovoljstvo smo nastavili i na zadnjoj pjesmi s ovogodišnjeg CMC festivala koja se zove „Pusti me da živim“.
Kada si napisao svoju prvu pjesmu?
Rekao bih možda u 3. ili 4. razredu osnove škole, uvijek se nešto pisalo, pjesme, sastavci, školski novinarski radovi, itd.. Ali s ozbiljnijim pisanjem tekstova za pjesme, što je ipak dosta drugačije počeo sam tijekom fakultetskih dana. Pomalo me živciralo i to što se FER-ovce smatralo isključivo inženjerima koji nemaju u sebi dozu kreativnosti kao možda studenti nekih drugih možda manje tehničkih fakulteta. Naravno, to nije bio jedan od glavnih povoda za pisanjem – uvijek je najvažnija bila želja za glazbenim izražavanjem.
Odakle ti inspiracija za pisanje pjesama?
Možda nisam tip autora koji čeka danima ili mjesecima inspiraciju i mislim da se inspiracija, ako mislimo na onu slikovitu kada ostavljena osoba sjedi s bocom pića u dimu u kutu kavane i piše o svojoj ljubavi, ponekad i preuveličava jer, po mom mišljenju, jako mali broj pjesama napisan je isključivo pod utjecajem neke megainspiracije.
Mislim da je za takvu vrstu inspiracije potrebno doživjeti nešto intenzivno, često blisko tebi, a najčešće i negativno. Osobno, kostur pjesme vežem oko dvije-tri fraze ili nekakve prizore koji mi padnu na pamet, a ostatak pjesme se onda veže na to. Često kažu kako te inspiracija treba pronaći kako radiš pa se dosta puta i ja toga držim. Dosad se svakodnevno putovanje od posla do kuće pokazalo kao najproduktivniji dio dana.
Imaš li planu pisanje pjesama za još neke hrvatske glazbenike?
Naravno, to je želja svih koji pišu, da netko tko je kvalitetan interpretator iznese ono što si ti zamislio u svojoj glavi. Često dok pišem pjesme zamišljam kome bi od hrvatskih glazbenika/ca pjesma dobro odgovarala i ponekad te i pisanje povuče u tom smjeru. Naravno, bilo bi idealno imati broj telefona apsolutno sviju s glazbene scene i idealne odnose s njima i čim je pjesma gotova, zvati ih usred noći i reći: “Imam pjesmu za tebe, pjevaš je od sutra!“. Stvari ipak funkcioniraju malo drugačije. Planova uvijek ima, tekstova ima podosta, neke se pjesme već i snimaju, tako da posla ima sve više, a to uvijek veseli.
Tko je po tebi najbolji hrvatski glazbeni tekstopisac i koja ti je najljepša naša pjesma?
To je zaista teško. Nisam nikad bio vezan samo za jedan glazbeni pravac tako da imam podosta ljudi čije tekstove zaista volim. Tu je stara škola kao što je Zdenko Runjić, Marijan Ban pa Gibonni, Goran Bare, pomalo mi se sviđaju i tekstovi Sanina Karamehmedovića,...Puno dobrih ima. Nakon što pogledaš što su ti ljudi napisali, uvijek se pitaš je li ono što ti imaš na papiru dovoljno dobro. Ali, uvijek se moraš truditi i pokušavati.
Najljepšu pjesmu mi je nemoguće odabrati, previše ih je...
Misliš li da se od pisanja stihova može živjeti i je li moguće uvijek naći inspiraciju za dobre stihove?
Veliki hrvatski autori od svojih pjesama žive, ali mora se reći da se nitko osim te prve klase autora ne može financijski osloniti na svoje pjesme. Bez problema se može pogledati ZAMP-ova statistika za npr. 2012. godinu gdje se vide koliki su ti iznosi. Osobno, od svojih prvih godišnjih honorara sam kupio novu gitaru tako da to nisu iznosi s kojima možeš iznajmiti party kuću s Mick Jaggerom na Maldivima na dva tjedna. Eventualno tjedan...
Inspiracije uvijek ima, teško se mogu iscrpiti riječi koje možeš upotrijebiti ili slike koje su ti u glavi. Ne kažem da će ispasti nešto kvalitetno, ali inspiracije ima...
Kako bi ohrabrio mlade i samozatajne tekstopisce da svoje stihove prezentiraju javnosti?
Pa jednostavno – ako ih nešto raduje, a nikad se ne usude probati ostvariti svoje želje, kad tad će početi žaliti za propuštenim. Uvijek vrijedi pokušati bez obzira na poteškoće ili na eventualne loše reakcije. Samo naprijed bez straha.
