Student kineziologije ušao u Guinnessovu knjiga rekorda: „Kad razmišljaš kao pobjednik, i postaješ pobjednik!”
Boris Milošić student je Kineziološkog fakulteta u Splitu koji je nedavno oborio svjetski rekord u mladoj disciplini Bi-Fins na 13. otvorenom prvenstvu Srbije u Beogradu. Porazgovarali smo s njime o tomu kada je otkrio svoju ljubav prema ronjenju na dah i što kažu ljudi iz njegove okoline na to čime se on bavi.
Boris Milošić student je Kineziološkog fakulteta u Splitu koji je nedavno oborio svjetski rekord u mladoj disciplini Bi-Fins na 13. otvorenom prvenstvu Srbije u Beogradu. Porazgovarali smo s njime o tomu kada je otkrio svoju ljubav prema ronjenju na dah i što kažu ljudi iz njegove okoline na to čime se on bavi.
Boris je, između ostaloga, i dugogodišnji član Ronilačkog kluba Split, a s ronjenjem na dah započeo je prije skoro deset godina.
– Hodanje pod vodom obična je vježba koju koristim u fizičkoj pripremi tijekom bazenske sezone. Iako nema neko veliko značenje za mene, to je zabavna vježba u kojoj uživam. Jednoga dana, točnije prije oko dvije godine jednostavno sam se zapitao koliki je Guinnessov rekord u toj disciplini, a zatim saznao da je daleko ispod mog limita. Tako sam dobio motivaciju oboriti taj rekord već 2018, ali tek su se sada neke stvari poklopile pa sam imao vremena to i realizirati.
Ljubav prema ronjenju na dah otkrio je, kaže, već u ranoj dobi. Ističe da je upravo to najbolji način za doživljaj mora, a s njim ga je još više zbližila činjenica da je živio daleko od njega – u Austriji. Na pitanje koje su njegove metode dobre pripreme za navedene aktivnosti i koliko ih često ima, spremno odgovara da fizički trenira relativno malo za vrhunskog sportaša te da mu je važnija mentalna komponenta na kojoj stalno radi.
– Kad razmišljaš kao pobjednik, i postaješ pobjednik.
Ipak, potrebno je uzeti u obzir da ronjenje na dah može biti i opasno. Borisu je već postalo normalno da su ljudi skeptični prema tomu čime se on bavi, ali on je siguran u sebe i zna što radi.
– Tata je malo kritičniji, pogotovo kada je riječ o velikim dubinama. Zapravo ga je više strah kad idem po neveri, velikim valovima i grmljavini loviti s podvodnom puškom nego kad zaronim na dah preko sto metara duboko.
Osim lova i hodanja u vodi, Boris je i student kineziologije. Kaže da je upravo zbog sporta dobio motivaciju da se, umjesto za oceanografiju koju je od ranog djetinjstva htio studirati, odluči za kineziologiju.
– Ipak mi se redovni studij nije dopadao jer sam se morao baviti sa sportovima koji mi nisu bili zanimljivi. Zato sam prešao na stručni studij kondicijske pripreme sportaša.
Na kraju nam je otkrio i planira li se nastaviti baviti navedenim aktivnostima nakon završetka studija:
– Ovaj sport za mene nije sport, nego moj život. Posljednji cilj svega je ostaviti trag na ovom svijetu kako bi se moje ime čulo kad god je priča o ronjenju na dah. Svjetska prvenstva i svjetski rekordi za mene su samo stepenice na tom putu.
