Stolni tenis – sport u kojem Kinezi postavljaju globalne standarde
Postoji li razlika između ping-ponga i stolnog tenisa? Koja je tajna kineske stolnoteniske škole? Zašto je stolni tenis bio zabranjen?
Postoji li razlika između ping-ponga i stolnog tenisa? Koja je tajna kineske stolnoteniske škole? Zašto je stolni tenis bio zabranjen?
Stolni tenis je najpoznatiji sport s reketom koji je nastao u Velikoj Britaniji. Smatra se i jednim od najbržih sportova u kojem loptica putuje i do 100 kilometara na sat, a u elitnim natjecanjima može i do 160 kilometara na sat, što je prikazano i u filmu Forrest Gump.
Stolni tenis je igra koja je nastala 1890. godine kao hobi, a vjeruje se da su je izmislili vojni časnici koji su koristili zaobljene čepove vina umjesto loptica i kutije cigara kao reket. Prvo ime igre bilo je ping-pong, zatim sobni tenis, table tennis te tenis na stolu. Od osnutka Međunarodne stolnoteniske federacije (ITTF) 1926. godine, igra je nazvana stolni tenis.
Dakle ping-pong je zaštitni znak i brend opreme koju je izvorno patentirao Parker Brothers, a danas je patent u vlasništvu Escalade sporta. Službeni je naziv igre stolni tenis. Ipak naziv ping-pong se i dalje koristi, posebice u SAD-u, a koriste ga i mediji diljem svijeta, kao i rekretivni igrači.
Ovaj sport se najprije razvijao u Europi, gdje su dominirali Englezi i Mađari, posebno u muškoj kategoriji. Od 1950-ih godina na scenu stupaju kineski igrači koji i danas vladaju svijetom stolnog tenisa i postavljaju globalne standarde.
Loptica od celuidnog materijala 2000.godine mijenjala je veličinu s 38 mm na 40 mm. Danas teži 2,7 g. Te iste godine igra se smanjila na 11 bodova, umjesto 21, a umjesto 2 dobivena seta, sada se igraju 3.
Danas je u ITTF-u registrirano 140 zemalja svijeta u kojima se igra stolni tenis. Olimpijskim sportom postaje 1988. godine, kada su se Igre održavale u Seulu. Od sveukupno 28 zlatnih medalja u stolnom tenisu, čak 24 su osvojili kineski igrači, Južna Koreja osvojila je tri zlata, a Švedska jedno. Na paraolimpijskim igrama je slična situacija, Kina dominira sa 85 zlatnih medalja.
Tajna kineske stolnoteniske škole
U Kini se stolni tenis smatra vodećim sportom. Kinezi u ranoj dobi počinju s testiranjem djece te ih stavljaju u posebne sportske škole. Svaka škola na taj način ima ekipu koja redovito trenira. Zbog toga Kina broji oko 10 milijuna profesionalnih igrača. Dominaciju u svijetu ping-ponga stekli su i zato što su uspijeli ujediniti tehniku, talent, mentalne i fizičke vještine. Ostale zemlje nemaju mogućnost treniranja s toliko kvalitetnih partnera.
Budući da ima puno profesionalnih igrača, mnogi kineski igrači odlaze u druge zemlje kako bi dobili njihovo državljanstvo i kako bi mogli zaigrati na velikim turnirima, jer je u Kini prevelika i nemoguća konkurencija.
Glavni centar u Pekingu sastavljen je od 96 igrača (24 muškaraca, 24 žene, 24 dječaka i 24 djevojčica). Kineski treninzi traju po 7 sati dnevno, uključujući treniranje na stolu, ali i tjelesne pripreme izvan stola. Također, kineski se tim sastaje barem jednom tjedno sa sportskim psiholozima. Postoje igrači koji su trenirani samo kako bi postali partneri za vježbanje i imitrirali stilove pojedinih igrača. Tako u Kini postoji kopija Tamare Boroš i ostalih poznatih stolnotenisača, koji putem videa skidaju njihove tehnike i razgovaraju s igračima koji su igrali protiv njih kako bi ih što bolje mogli kopirati.
Stolni tenis u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se stolni tenis prvi put igrao 1902. godine u Donjem Miholjcu, a 1939. godine osniva se Hrvatski Table tennis savez.
Najpoznatiji hrvatski stolnotenisači su Dragutin Šurbek i Antun Tova Stipančić koji su osvajali mnoga svjetska i europska odličja između 1960-ih i 1980-ih godina. U današnje vrijeme najpoznatiji su svakako Zoran Primorac, koji je sudjelovao na sedam Olimpijada, te Tamara Boroš, jedna od rijetkih europskih igračica koja se uspjela suprotstaviti Kineskinjama.
I hrvatska reprezentacija ima Kineza, Tana Ruiwua, te Kineskinju, Tian Yuan.
Zanimljivo je kako je stolni tenis bio zabranjen u bivšem Sovjetskom Savezu od 1930. do 1950. godine jer se smatralo da je štetan za oči.
