„Nadam se da će i djevojke u Hrvatskoj jednoga dana moći voditi normalan život igrajući nogomet“
Mlada nogometašica ŽNK Neretva i studentica Sveučilišta u Dubrovniku Nina Mijoč podijelila je s nama svoju nogometnu i studentsku priču te razmišljanja o uvjetima žena u nogometu.
Mlada nogometašica ŽNK Neretva i studentica Sveučilišta u Dubrovniku Nina Mijoč podijelila je s nama svoju nogometnu i studentsku priču te razmišljanja o uvjetima žena u nogometu.
Nina Mijoč ima 23 godine, igra u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi za žene, u klubu Neretva iz Metkovića, a uz nogomet odlično usklađuje obveze na fakultetu koje su je na neko vrijeme preselile i u Poljsku. U djetinjstvu je bila prisiljena trenirati za muški nogometni klub jer ženskog nije bilo. Svoje prve prave utakmice odigrala je u dobi od 15 godina kada je otišla u dubrovački ŽNK Ombla, otkuda je došla i do hrvatske reprezentacije. S Ninom smo razgovarali o različitim uvjetima studiranja u Poljskoj i Hrvatskoj te o igranju u klubovima Prve hrvatske nogometne lige.
Kada si počela trenirati nogomet i odakle interes za taj sport?
Nogomet sam počela trenirati s osam godina u Pločama, ali sam tamo trenirala s muškarcima jer nije postojao ženski nogometni klub. Iz obitelji vučem nogometne gene jer mi je tata bio nogometaš, a djed nogometni sudac, ali nisam imala nikakav pritisak, već sam se sama odlučila na taj sport. Nakon godina provedenih u Pločama prvi profesionalni nogomet iskusila sam s 15 godina prelaskom u Dubrovnik u ŽNK Ombla. Na njihov poziv igrala sam za juniorke, ali i seniorke, čime sam počela igrati u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi za žene. Od ovog ljeta igram u ŽNK Neretva iz Metkovića te smo trenutno na petom mjestu u 1. HNL, što je jako dobro, s obzirom na to da se radi o mladom, ali perspektivnom timu.
Tijekom tog razdoblja si igrala i za reprezentaciju?
Igranje u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi donijelo mi je puno iskustva te sam u to vrijeme dobila i poziv za hrvatsku reprezentaciju. Bila sam članica kampa U-17 i U-19 što mi je ostalo u jako lijepom sjećanju. Ipak je to velika čast i nešto najljepše što sportaš može doživjeti je da predstavlja svoju zemlju.
U ljetnom prijelaznom roku Nina Mijoč je potpisala za ŽNK Neretvu, FOTO: Nina Mijoč
Uz nogomet si odlučila upisati i fakultet, kako usklađuješ te obaveze?
Završila sam preddiplomski studij Mediji i kultura društva, a sada sam na drugoj godini diplomskog studija Odnosi s javnošću na Sveučilištu u Dubrovniku. U ovih pet godina studiranja nikad nisam imala problema što se tiče fakultetskih obaveza. Naravno da klub uvijek priloži potrebnu dokumentaciju tako da profesori imaju uvid u sve. Ja nastojim što više biti prisutna na predavanju tako da ne radim veliku razliku između ostalih i sebe. Svakako bih se htjela i ovim putem zahvaliti svim profesorima koji cijene moje trud i daju mi priliku za moj sportski i akademski napredak istovremeno.
Kako je došlo do odlaska u Poljsku na studentsku razmjenu?
Htjela sam vidjeti kako je to studirati u inozemstvu i Erasmus+ program mi se učinio kao dobra ideja. Otišla sam u grad Poznan gdje sam studirala i igrala futsal za Sveučilište Adama Mickiewicza. Bili smo prvaci sveučilišne lige u Poljskoj te smo imali dosta uspješno odigranih međunarodnih turnira. Tu bih izdvojila drugo mjesto iz Liverpoola gdje smo igrali protiv vrlo uspješnih fakulteta iz drugih zemalja poput Nizozemske, Engleske i Belgije.
Nina Mijoč je u Poljskoj igrala za sveučilišnu futsal ekipu, FOTO: Nina Mijoč
Koja je razlika u uvjetima studenata u Hrvatskoj i Poljskoj, kao i nogometašica?
Prije svega studenti imaju puno bolje uvjete što se tiče prakse na samom fakultetu. Radijski i televizijski studio su napredniji i studenti imaju priliku upoznati se s puno boljom i kvalitetnijom opremom nego mi u Hrvatskoj. Tamo se nastava bazira na praksi, što je jako dobro jer odmah svoje studente pripremaju na rad. Svaki odjel u svojoj zgradi ima sve potrebne sadržaje od učionica, ureda, soba za odmor, restorana, kantina, knjižnice, sobe s računalima, što omogućava studentu cijelodnevni boravak na fakultetu bez ikakvih problema. To je nešto što mi se jako svidjelo i voljela bih da jednog dana Sveučilište u Dubrovniku dobije takav kampus gdje će se studenti ugodno osjećati. Kada je riječ o ženskom nogometu, njihova liga je ipak puno jača od hrvatske lige. To je država s mnogo više stanovnika u kojoj je ženski nogomet dosta popularan, pa su i uvjeti za nogometašice tamo mnogo bolji. Igrati u Poljskoj je bilo jedno jako lijepo iskustvo za mene i sretna sam što sam imala priliku upoznati se s njihovim stilom nogometa.
Misliš li se nakon završetka fakulteta nastaviti baviti nogometom?
Nogomet je moja velika ljubav i htjela ja to ili ne, to je moj način života. Ja sve svoje životne obveze prilagođavam nogometu te naravno da namjeravam nastaviti i nakon završetka studiranja. Voljela bih veće mogućnosti u nogometu, a evo, već u siječnju odlazim na stručnu praksu u Poljsku gdje ću raditi u uredu za Odnose s javnošću pri fakultetu na kojem sam studirala prošle godine
FOTO: Nina Mijoč
Jesi li nailazila ikad na negativne komentare zbog toga što se kao žena baviš nogometom?
Mogu reći da je u prošlosti više bilo toga nego sada jer je ženski nogomet sve popularniji. Ponekad neki profesori čudno reagiraju, ali svakako uvijek pitaju za rezultate i moram reći da izlaze u susret što se tiče ispita i pohađanja nastave. Od prijatelja i kolega s fakulteta oduvijek imam podršku, što mi puno znači i sretna sam radi toga.
Imaju li nogometašice Prve hrvatske nogometne lige mogućnost življenja od nogometa?
Nažalost, muški i ženski nogomet su dva različita svijeta i to se ne može mjeriti jedno s drugim. Mi ne možemo živjeti od nogometa kao oni. U državama poput Njemačke, Engleske, Francuske i Švedske cure imaju mjesečna primanja s kojima mogu preživjeti, ali naravno ni približno muškarcima. Ja se nadam da će se popularizirati ženski nogomet i da će se to dovesti na neku bolju razinu gdje će i cure u Hrvatskoj moći voditi normalan život igrajući nogomet.
