Ars Gladiatoria: Klub koji danas oživljava povijesno mačevanje, a znanje vadi iz starih manuskripta
Mačevanje je način borbe koji izjednačava borbu između osoba bez obzira je li jedna neizmjerno jača od druge. Ovdje tehnika, u smislu znanja pomicanja tijela, uistinu dolazi do izražaja.
Mačevanje je način borbe koji izjednačava borbu između osoba bez obzira je li jedna neizmjerno jača od druge. Ovdje tehnika, u smislu znanja pomicanja tijela, uistinu dolazi do izražaja.
Konfucije je nekoć rekao: – Nikad nemoj dati mač osobi koja ne zna plesati. – asinuirajući da se mačevanje ne svodi na puko zamahivanje željezom nego u toj disciplini postoji i mnogo kretanja koje, naposlijetku, osobi mogu spasiti život.
Nismo isprobali mogu li akteri naše priče plesati, ali po demonstracijama koje smo vidjeli – itekako znaju mačevati.
Ars Gladiatoria škola je povijesnih europskih borilačkih vještina iz Zagreba koja sve pokrete izučava iz starih povijesnih manuskripta. Osnovao ju je 2007. godine trenutačni predsjednik Ivan Čurić. Porazgovarali smo sa Svenom Horvatićem, studentom treće godine komunikologije na Hrvatskim studijima, koji je trener u klubu i mačevanjem se bavi od 2011. godine
Zateknete li te se u Svetom Ivanu Zelini između 15. i 17. svibnja na 9. Međunarodnom viteškom turniru ili na ovogodišnjem Sferakonu u jutarnjim satima, imat ćete priliku izbliza pogledati kako članovi kluba primjenjuju stare vještine u današnje doba. Do tada pročitajte intervju koji će vam pojasniti kojim se načelima vode ovi njegovatelji starih disciplina.
Što točno znači kada kažeš da ste škola povijesnih europskih borilačkih vještina? Koji su vam izvori prilikom proučavanja i učenja tih vještina? Što je HEMA i koja je vaša uloga u njoj?
Povijesne europske borilačke vještine su bilo koje borilačke vještine koje su se koristile na području Europe. Iako bi to uključivalo već i boks ili neke druge zapadnjačke vještine, HEMA (Historical European Martial Arts) je pretežito orijentirana na period od 14. do 17. stoljeća. Također, vrlo je često uključeno proučavanje korištenja nekog oružja poput mača ili štapa.
Mi, kao Ars Gladiatoria, bavimo se dugim mačem. To su oni mačevi koje često vidite u filmovima gdje ih likovi drže objema rukama. A pod školom mislimo na to da nudimo višemjesečne tečajeve korištenja dugog mača za početnike. Ostanete li i dalje zainteresirani možete se pridružiti naprednoj grupi, koja radi intezivnije. Naravno, nudimo organizaciju radionica i grupne treninge izvan programa te treninge jedan na jedan.
Svoje znanje vadimo pretežito iz manuskripta iz 14. i 15. stoljeća po njemačkoj školi. Koristimo tekstove od majstora Lichtenauera, Ringecka i Meyera. Također, radimo i na učenjima talijanskog majstora Dall'Agocchija u svrhu proučavanja jednoručnog mača.
Možeš li nam ukratko objasniti koje sve vrste borilačkih vještina postoje i kako se one razlikuju?
Ako misliš na vrste borilačkih vještini unutar HEMA-e, uf, to je veliko pitanje. Europa je, osim po svojoj kulturi, poznata i po ratovanju. Samim time su vjerojatno postojali načini kako se obraniti od nekog vojnika koristeći vilicu i komad sira. Šalu na stranu, u HEMA-i se primarno proučava dugi mač, kratki mač, hrvanje, štap, štap za hodanje, sablja, bodež, mač i štit, koplja te rapir. Moguće je da sam nešto i zaboravio. Mislim da je bolje početi od ideje koje su sličnosti kod korištenja svih tih oružja.
Iz mojeg iskustva, oružja su poput jezika. Što ih više znaš, to je lakše naučiti koristiti neko novo oružje. Kada osoba savlada procjenu udaljenosti od svog protivnika, pravilno korištenje kukova pri udarcima kako bi generirali silu i čitanje protivnikovih namjera već je postavljen temelj uspješnog borca. Ipak, da odgovorim na pitanje o razlikama, glavna je razlika namjena. Oružje je alat.
Polazimo li od te ideje nećeš koristiti bodež na udaljenosti od tri metra niti ćeš koristiti odvijač za otvaranje oraha. Tako se, recimo, dugi mač nije baš koristio u ratovanju, unatoč tomu što filmovi to često prikazuju. Kada bismo samo razmislili o tomu postalo bi vrlo očito zašto je tako bilo. Napadne li nas na bojnom polju konjica, dugi mač nije dovoljno dugačak da posluži kao koplje, a ni dovoljno masivan da reže noge konjima.
Ako strijelci puste stotine strijela na nas, sumnjam da će jedan mač biti koristan. Ja bih radije sa sobom uzeo komad drvene ploče. Uostalom, mačevi su bili skupi. Bolje uzeti štap, zabiti čavao na vrh štapa i imati improvizirano koplje nego izgubiti skup komad opreme. Zato se dugi mač često koristio u dvobojima kao plemenito oružje.
Koji su najvažniji faktori u mačevanju u ove vrste? Što ih obilježava?
Kada ljudi čuju sintagmu borilačke vještine nerijetko dolazi do izražaja neka ideja da postoji neka tajna tehnika koja može pobijediti sve ostale. Nažalost, ili nasreću, takvo što ne postoji. Tehnika je samo logični slijed na neku situaciju. Tehnike također nisu ništa bez točnog tajminga, što talijanska škola zove tempo. To što sam ja znao kako nekoga ubosti u lice mi ništa ne znači ako sam to napravio prerano ili prekasno.
Nadalje, važan je faktor udaljenosti. Tu bi mogao dovesti primjer iz Indiane Jonesa kada neka osoba sa sabljom želi napasti Jonesa, a ovaj izvadi pištolj i upuca ga. To što je ovaj sa sabljom mahao na sve strane ništa ne znači ako ne može ni doći do osobe. Stoga, kada bi vas netko pitao koja je najbolja obrana protiv tog i tog oružja za blisku borbu, odgovor je: ne biti blizu.
Ostali faktori, poput fizičke snage, spretnosti, brzine i slično su, naravno, važni, ali nikako poput prva dva koja sam naveo. Mačevanje je način borbe koji izjednačava borbu između osoba bez obzira je li jedna neizmjerno jača od druge. Ovdje tehnika, u smislu znanja pomicanja tijela, uistinu dolazi do izražaja.
Koliko otprilike košta oprema za bavljenje ovim sportom? Od čega se sve sastoji? Trebaju li ju početnici odmah nabaviti?
Ta škakljiva tema oko cijene opreme. Oprema je relativno skupa. Od početnika ne očekujemo da išta kupe baš iz razloga što je skupo. Ipak, ako se osoba nakon počenitčkog tečaja odluči dulje baviti HEMA-om, onda je potreban barem metalni mač koji košta 220 eura. Nakon toga bi bila potrebna maska, rukavice te gambeson.
Maska je drugo ime za kacigu, dok je gambeson višeslojni očvrsnuti prsluk koji sprječava trganje kosti i zadobivanje težih ozlijeda na tijelu. Ipak, to ne znači da sprječava i bol. Za punu opremu za sparing, koja se koristi na natjecanjima, potrebno je uložiti šestotinjak eura. Da ne spominjem velik broj sati treninga te fizičke i psihičke pripreme.
Postoje li natjecanja i kako se pripremate za treninge?
Naravno! Postoji velik broj natjecanja koja se održavaju diljem svijeta, iako prvenstveno na području Europe. Kada bih samo pogledao svoj facebook feed vjerojatno bih svaka dva ili tri tjedna ugledao najavu o nekom natjecanju ili radionici. Jedno od najpoznatijih natjecanja su Swordfish i Longpoint na koje idu pretežito vrhunski mačevaoci. Makar je nama najbliži događaj, na koji već idemo svake godine, HEMA Celje u Sloveniji.
Gdje vas se može naći i kako vam se može pristupiti?
Ne morate se bojati, možete nam pristupiti kao bilo kojoj osobi koja uči napadati druge s metalnim oružjem. Mislim da ne grizemo (smijeh).
Možete nas pronaći u Zagrebu na adresi Šubićeva 55/II utorkom i četvrtkom od 19 do 21 sat. Također, ako nam se želite javiti ili imate bilo kakva pitanja veznao uz HEMA-u, možete nas kontaktirati na Facebook stranici ili na našoj web stranici.
Također, ponosno moram napomenuti kako nas možete pronaći 15. 5. do 17. 5. na Sferakonu u večernjim satima, a u podnevnim na Viteškom turniru u Zelingradu. Inače, možete nas ponekad vidjeti i nedjeljom oko 17 sati oko vidikovca na Maksimiru.
Tko sve može doći na trening? Kako se vode treninzi?
Minimalna dob za pridruživanje Udruzi je 16 godina, uz dopuštenje roditelja. Nemamo nikakve posebne grupe za žene ili muškarce. Stavljamo veliki naglasak na ravnopravnost pri odnošenju prema članovima, tako da se nerijetko dogodi da je osoba od 17 godina u sparingu protiv osobe od 27 godina. Jedino što ograničavamo je upisni rok u školu mačevanja jer tečaj traje, a ne možemo usred tečaja ubaciti nekoga i očekivati jednaku kvalitetu nakon što završi tečaj.
To ne bi bilo korektno prema toj osobi, a ni prema članovima koji tijekom tog tečaja trebaju raditi s tom osobom. Treninge vodimo po najučinkovitijim pedagoškim metodama koje su nam poznate. Često surađujemo s vanjskim suradnicima koji su kineziolozi, a bave se i HEMA-om. Konstantno se educiramo kako bismo kvalitetu treninga doveli na višu razinu čineći ih smislenim, efikasnim i zabavnim.
