Nova okolina, nova poznanstva i odabir faksa – brucoši otkrivaju kako se snalaze

Promijeniti boravište na neko vrijeme, odseliti se u drugi i veći grad kako bi se obrazovali i steći nova poznanstva studentima nikada neće biti lak posao. Ipak je riječ o stranom iskustvu, kada se moraju osamostaliti i brinuti sami o sebi – ostavljeni na milost i nemilost. Mislite da pretjerujemo? Pročitajte prve dojmove brucoša o tome kako su se snašli daleko od kuće. 

Iva, studentica u Rijeci, priznaje kako se i ne snalazi najbolje s obzirom na to da dolazi iz maloga mjesta. 

– Sve mi je ovo novo. Nikad nisam mislila da ću završiti u gradu na moru koji je mnogo veći od moga slavonskog sela. Prilagodba na faks i nove ljude i dalje traje, ali mislim da ću se snaći. Trebat će mi mnogo vremena, ali spremna sam. Ipak je ovo fakultet o kojem sam sanjala i za koji sam se pripremala od prvog razreda srednje škole. Moram priznati da se menza definitivno razlikuje od mamine kuhinje i samostalni život značit će da ću često morati birati između kruha i kave s kolegama, ali to očito predstavlja novi izazov u mom, sada odraslom životu.

Fran, brucoš na Odjelu za fiziku u Osijeku, optimističan je oko cijele situacije u novom gradu.

– Nova okolina jest čudna, ali već sam se naviknuo na novu ekipu. Grad je super, malo veći od onoga u kojem sam živio. Mislim da ću se brzo naviknuti na studentski život.

Kada promatramo promjenu okoline i društva na duže staze, nailazimo uglavnom na pozitivne strane. Mnogima će novi grad značiti i novi dom nakon diplomiranja, gdje će izgrađivati svoju karijeru i živjeti posve neovisno.

– Zagreb je grad koji mi nudi brojne mogućnosti, što tijekom studiranja – što nakon diplomiranja, i spreman sam za nove izazove koje će mi ponuditi. Premda to značilo da ću prva dva tjedna konstantno proučavati vozni red tramvaja. Priznajem da od fakulteta nisam imao previsoka očekivanja, ali ugodno sam iznenađen. Prijateljska atmosfera definitivno će mi olakšati prilagodbu. Zasad ostaje ona najbitnija stvar – kako se naviknuti na stanovanje u domu s osobom koju ne znam. – priznaje nam Marko, brucoš na Fakultetu političkih znanosti.

Nikada nije lako odvojiti se od obitelji i društva s kojima ste provodili mnogo vremena, a niti naučiti se na samostalan život. Barbara, studentica Pomorskoga fakulteta, smatra kako joj je trebalo mnogo mentalne pripreme za podstanarski život koji sa sobom ipak nosi više prednosti nego mana. 

– Mislim da će mi trebati mnogo vremena da se naviknem na sve ovo. Daleko sam od doma, u velikom dalmatinskom gradu gdje ne znam više od šačice ljudi. Nedostajat će mi moja ekipa iz srednje, s kojom sam bila vrlo bliska, ali pogotovo obitelj. Nikad nisam bila odvojena od njih duže od dva tjedna, a o maminoj hrani da i ne pričam. To je ono na čemu si odrastao i sumnjam da postoji itko kome neće nedostajati domaća juha. Moram se naviknuti na ovaj samostalni život i paziti na što ću trošiti novac, kada ću izlaziti i hoću li pješačiti ili se koristiti javnim prijevozom. 

Živjeti daleko od doma nije lako, ali kako se postavimo, tako će nam biti. Prihvaćanjem činjenice da je to jedna od stepenica koje moramo prijeći ako želimo voditi samostalan i stabilan život na kojem ćemo izgraditi karijeru, olakšavamo si put prema diplomi koju svi tako željno iščekujemo.