Studenti su tu kako bi kopali
Bilo bi dobro da su studenti arheologije bolje pripremljeni za praksu na terenu i da više koristimo iskustva nekih inozemnih sveučilišta.
Bilo bi dobro da su studenti arheologije bolje pripremljeni za praksu na terenu i da više koristimo iskustva nekih inozemnih sveučilišta.
Hrvatska poštanska banka poziva studente na to da iznesu svoje stavove u rubrici Moje financije Večernjeg lista. Novinarka Studentskog.hr Iva Škoro, inače studentica preddiplomskog studija arheologije Sveučilišta u Zadru te članica udruge studenata arheologije Archaios – Zadar i HPB-ovoga Studentskog dvogleda, podijelila je svoje mišljenje o praksi na svom fakultetu.
Na svakoj godini studija arheologije Sveučilišta u Zadru studenti imaju priliku, ali i obavezu, da iskuse rad na terenu sudjelujući najmanje mjesec dana u arheološkom istraživanju. Teoriju rada na terenu, odnosno metodologiju, studenti uče tek na četvrtoj godini (prvoj godini diplomskog studija), a bilo bi dobro da i tijekom preddiplomskog studija slušaju te predmete uz primjenu znanja na terenu. Ovako praksu odrađuju bez znanja o stratigrafiji i metodologiji rada na arheološkom istraživanju, pa bi se moglo reći da su tamo samo kako bi kopali.
Pripreme za arheološka istraživanja
Većina studenata smatra da ništa ne nauče na praksi i da bi trebali imati teoriju i na preddiplomskom studiju ili barem nekoliko predavanja prije prakse. Studenti četvrte godine, koji tek sada imaju predavanja o metodologiji rada, također se slažu s time da bi to trebali slušati već od prve godine
Ipak, obvezna praksa tijekom studiranja nije jedino iskustvo rada na terenu studenata arheologije jer i sami pronalaze posao na drugim arheološkim iskopima, i to, primjerice, pod vodstvom lokalnog muzeja. Činjenica je da studenti više nauče na takvom terenu nego na sve četiri godine prakse zajedno. Na obveznoj praksi mnogo je studenata kojima se dva profesora ne mogu posvetiti pojedinačno. Situacija na drugim arheološkim istraživanjima sasvim je drugačija: manje je studenata i više diplomiranih arheologa te onih s dovoljno iskustva na terenu koji mogu puno bolje podučiti studente, što je svima u interesu.
Inozemna sveučilišta ocjenjuju terenski rad
Na nekim inozemnim sveučilištima prije početka prakse studenti dobiju upute o radu na terenu te se izjašnjavaju o svom iskustvu kako bi se znalo kakva im je asistencija potrebna. Na kraju pišu izvještaj o radu i dobiju ocjenu za „terenski performans“. Kao studentica arheologije, smatram da je takav sistem dobrodošao i u Hrvatskoj.
