Novi „bubble" ili valuta budućnosti?

Jednoga dana, kada završite fakultet i počnete raditi, vjerojatno ćete dio svoje zarade željeti sačuvati i spremiti za budućnost. Budući da novac nema smisla držati u čarapi, jer na taj način pod utjecajem inflacije iz dana u dan gubi vrijednost, poželjet ćete taj novac negdje investirati, odnosno "oploditi ga". Možda poželite uložiti svoju ušteđevinu u jednu od novih mogućnosti kao što je bitcoin, a prije nego to napravite pročitate ostatak ovog članka i dobro se informirajte iz svih mogućih izvora o sredstvu u koje ulažete.

Dakle, bitcoin je u zadnje vrijeme jako popularan u medijima. Naziva se "virtualnim novcem", ali bitcoin je računalna datoteka koja je pohranjena na računalu korisnika i može služiti kao sredstvo plaćanja na mjestima (uglavnom na internetu) gdje se bitcoin prima kao sredstvo plaćanja. Bitcoin se ne može smatrati valutom jer nije reguliran u nijednoj državi ili banci. Europska komisija u dokumentu "Virtual currency schemes" kaže kako je bitcoin virtualna valutna shema slična Linden dolarima iz virtualnoga svijeta Second Lifea i virtualnom zlatu iz igre World of Warcraft.

Osim što se bitcoin koristi kao sredstvo plaćanja, postoji i druga strana bitcoina, ona zanimljiva investitorima. Naime, bitcoini se još uvijek proizvode, konačni broj bi trebao biti 21 milijun bitcoina, a zadnji bitcoin bi trebao biti proizveden oko 2040. godine Trenutna vrijednost bitcoina je nešto više od 1000 $ za jedan bitcoin što je 10 puta više nego što je vrijedio prije nekoliko mjeseci i 100 puta više nego što je vrijedio prije godinu dana. Pošto je broj bitcoina ograničen, vrijednost bi mu trebala rasti s povećanjem potražnje, tako da se u zadnje vrijeme po medijima pojavljuju brojni članci gdje neki najavljuju skori porast bitcoina na 25.000 dolara, a neki nagovještavaju vrijednosti i iznad 100.000 dolara kada konačan broj bude proizveden. Svijetom je zavladala "bitcoinmanija" i mnogi se pitaju nazire li se kraj rastu vrijednosti bitcoina.

A sada slijedi jedna zanimljiva priča pod nazivom Tulipanomanija.

Sjeme tulipanskog ludila posijano je još 1559. godine, kada prema povijesnim zapisima Conrad Guestner uvozi prve lukovice tulipana u Europu. Zemlja njihovog porijekla bila je Konstantinopol, ili današnja Turska, gdje je elita zemlje već duže vrijeme bila opčinjena ljepotom ovog cvijeta. Nizozemska je krajem 16. i početkom 17. stoljeća doživjela svoj procvat. Resursi koji su se samo prije par godina prelijevali u ratovanje sa Španjolskom, sada su korišteni za novi ekonomski uzlet. Trgovina sa dalekim egzotičnim zemljama donosila je trgovcima samo jednim putovanjem zaradu od gotovo 400%. Nizozemci su se počeli bogatiti i kako bi pokazali svoje bogatstvo gradili su luksuzne palače koje su krasili vrtovi egzotičnog bilja. 

U Nizozemskoj opčinjenost tulipanima započinje 1593. godine kada je Charles de L'Ecluse uspio uzgojiti prve primjerke otporne na hladniju klimu sjeverne Europe. Tulipan je postala prestižna biljka, gotovo luksuzno dobro kojoj su davana imena nizozemskih admirala i vojskovođa. Međutim, vrhunac opčinjenosti dogodio se pojavom rijetkog virusa zvanog «mozaik» koji nije uništavao biljku, nego je davao različite preljeve laticama i stabiljkama, povećavajući tako egzotičnost ovog cvijeta. Povjesničari tvrde kako je manija započela već 1624. godine kada je amsterdamski cvjećar dobio ponudu od 3.000 tadašnjih guldena za jednu lukovicu, što je bila godišnja zarada prilično bogatih ljudi u tadašnjoj Nizozemskoj. 

Opčinjenost Nizozemaca tulipanima dobro su iskoristili nizozemski trgovci. Imajući «dobar nos» za povećanu potražnju, umjetno su je povećavali povlačenjem velikog broja lukovica tulipana sa tržišta. Tako su već ionako precijenjeni tulipani povećavali svoju vrijednost do stotinjak puta. Dodatno je vrijednosti pridonosila raznolikost boja uzrokovana virusom, i naravno jedinstvenost koja je proizlazila iz toga. Nizozemsku je zahvatilo pravo ludilo, i svi su se okrenuli trgovanju lukovicama tulipana. Apsurdna je činjenica da većina kupaca nije imala uopće namjeru zasaditi lukovice, nego zaraditi špekulirajući sa njihovom cijenom, po onom starom principu – «kupi jeftinije - prodaj skuplje».

Anali govore kako je samo jedna lukovica tulipana mogla vlasniku kupiti slijedeće proizvode: 1 krevet, 4 magarca, 8 svinja, 12 ovaca, 1 odijelo, 4 tone piva, 4 tone žita, 2 tone maslaca, 1 tonu sira i 1 srebrni vrč za vodu. U današnjim omjerima to bi iznosilo više od 300.000 kuna! 

Još luđi primjer je osoba koja je za jednu lukovicu prodala svoje ogromno imanje, a nije bilo neuobičajeno plaćati jednu lukovicu nevjerojatnih pola milijuna kuna. Jedan je pijani mornar zabunom u gostionici ogulio vlasnikovu lukovicu tulipana i pojeo je misleći da je obični luk. Taj čin odveo ga je u zatvor na gotovo pola godine Ludilo kupovine lukovica zahvatilo je kako bogate tako i srednju klasu koji su prodavali sve što su imali samo da bi se dočepali lukovica tulipana. Uz to, 1636. godine omogućeno im je kupovanje opcijskih ugovora po nižoj cijeni što je još više doprinijelo ulasku «malih ulagača» na tržište tulipana. Takvi ugovori omogućavali su vlasnicima stostruko uvećanje zarade u vrlo kratkom roku.

Investicijsko ludilo potrajalo je do 1637. godine, kada se nekolicina mudrih investitora odlučila na prodaju i realizaciju svojih profita. Razlog tome je bila zabrinutost države koja je započela regulirati ovu tržišnu maniju. Nastao je domino efekt koji je doveo do iznenadnog pada dionica. Ljudi su bjesomučno prodavali lukovice ili opcije na lukovice bez obzira na gubitak. Ugovorne obaveze se nisu poštivale i naciju, osviještenu činjenicom da su izgubili sve zbog obične lukovice, zahvatila je panika. Umiješala se i država, koja je i prije upozoravala kako su cijene lukovica nerealne i neće dugo potrajati. Ponudila je isplatu 10% ugovorene cijene, međutim, to je dovelo do još većeg očaja, i lukovice su se mogle kupiti za svega par kuna. Nizozemska privreda zapala je u recesiju, koja je pogodila čak i one koji su se izvukli na vrijeme, a mnogima je život nepovratno uništen.

Iz ove priče moguće je naučiti mnogo toga. Ovo nije jedini put da je neka stvar koja realno nema veliku materijalnu vrijednost probila sve granice svojom tržišnom vrijednošću, ali se čini najbolja za usporedbu s bitcoinom. Prije svega je to povijesna lekcija o ljudskoj pohlepi koja se ponavlja već stoljećima te o mentalitetu krda i tzv. «groupthinku» koji zasljepljuje investitore u vjerovanju kako je ekstreman rast normalna investicijska pojava. Međutim, kognitivna znanost je već u mnogo primjera pokazala kako se vrijednosti svega, pa i prinosa na dionice, s vremenom uprosječuju te kako je za realnu sliku njihovog rasta potrebno vršiti analize pedeset pa i sto godina unatrag. Na kraju, ne zaboravite onu "povijest se ponavlja" i dobro razmislite što ćete učiniti sa svojom sadašnjom ili budućom ušteđevinom.