Nevidljiva štednja
Nevidljiva štednja je relativno nepoznat pojam, no svi ga prakticiramo na različite načine. Jedini način da premostimo ovaj psihološki jaz je praksa zapisivanja ušteđenog iznosa.
Nevidljiva štednja je relativno nepoznat pojam, no svi ga prakticiramo na različite načine. Jedini način da premostimo ovaj psihološki jaz je praksa zapisivanja ušteđenog iznosa.
Nevidljiva štednja je relativno nepoznat pojam, no svi ga prakticiramo na različite načine. Zbog našeg iracionalnog ponašanja (o kojem smo već pisali) ovaj tip štednje ovisi o skalama koje se ispred nas postave. Jedini način da premostimo ovaj psihološki jaz je praksa zapisivanja ušteđenog iznosa.
Opišimo jedan sasvim normalan studentski dan. Uzmimo u obzir činjenicu da imate popodne predavanje te ste odlučili skuhati kavu. Pristavljate vodu u kuhinji i dok ona polako počinje krčkati, shvaćate kako ste baš jučer potrošili zadnji kristal šećera u sobi. Dakle, morate skoknuti u dućan i uzeti šećer. Gledate po policama i nađete šećer, no od različitih proizvođača. Razlika u cijenama je naprosto sitna, pola kune do kunu. Uzimate onaj srednje cijene - zlatna sredina.
Popili ste napokon i tu kavu, krenuli prema fakultetu. Tamo ćete jesti u menzi. Danas se osjećate poletniji pa uzimate laganiju hranu - riža i salata. S ovim poskupljenjima u menzi, dobro ste i prošli, koje dvije kune jeftinije od inače što plaćate za potpuni menu. Vraćate se s kolegama prema stanu i oni dobiju izvanrednu ideju da bi mogli svi zajedno ići nešto popiti, a usput isprobati i novi birc koji je baš dobar. Neloša ideja, morate priznati kolegama. Čak su i pića po znatno nižim cijenama, što je još veći plus i jako pozitivan znak bircu, jer znate da ćete si uskoro biti na ''ti'' sa svim konobarima.
Nakon ovakvog dana, dolazite i sjedate na krevet i radite kontrolu u novčaniku. Više računa, nego novčanica - situacija koja nije rijetka. No, trebate se zapitati koliko ste danas potrošili, a koliko ste mogli potrošiti?
Računica je sljedeća - mogli ste uzeti najskuplji šećer, ali uzimanjem onoga sa srednjom cijenom ste uštedjeli pola kune. Na današnjem ručku ste uštedjeli dvije kune, a na pivama kojih pet - šest kuna (ako ste imali dvije - tri runde, a cuga je jeftinija). Dakle, sveukupno ste u jednom danu uštedjeli osam i pol kuna, a da toga niste ni bili svjesni. Ova ušteda, nažalost, nije vidljiva niti će ikada biti vidljiva ako ne usvojite naviku zapisivanja troškova koje ste mogli imati. Također, ono što mnogi zanemaruju je pretinac sa sitnim novcem u kojem se taj nevidljivi novac akumulira.
Poanta priče je da se ponekad i na dugoročne trake isplati uzeti artikl manje cijene, naći mjesto sa nižom cijene kave ili pak odustati od neke cuge. Najviše ćete uštedjeti upravo prije izlaska - dogovorite se da pijete kod nekoga u stanu radije nego da naručujete bocu u klubu. Osim, naravno, ako imate novaca za počastiti se. Onda ste ovo uzalud čitali i ispričavamo se na tome.
Zlobnici će, na kraju, reći kako mi zapravo taj novac uvijek utrošimo na drugoj strani i da je ovo sve iluzija koju si pružamo za utjehu. Uz pomoć te utjehe ipak i zaštedimo da utrošimo na te druge stvari. Uz kupnju manjih cjenovnih stvari ćemo uspjeti akumulirati više stvari općenito - ako ciljamo da uvijek balansiramo na odluci da potrošimo apsolutno cijeli mjesečni budžet. Ako ne, kupite dobru staru kasicu-prasicu i razliku u cjenama ubacujte u nju. Možda na kraju i vidite nešto od te obećane Europe i nađete financijera na drugoj strani brdovitog Balkana.
