Vaučeri, profit i ego: Navijači ostali sami protiv nogometne močvare

 Nakon čitavog niza godina u kojima je nogomet pao u drugi plan, a prodaja igrača i privatne „menadžerske“ agencije otponci „uspjeha“ klubova napokon se stvorio sveobuhvatni bunt s navijačke tribine.

Močvaru može isušiti jedino malarija

Sjećamo se vremena kada su naši najsnažniji klubovi s budžetima od svega par milijuna eura požrtvovnošću, kvalitetom i mladošću igrali u doigravanju Lige prvaka i oduzimali bodove Manchesteru usred Old Trafforda. Sjećamo se vremena kada su pune tribine uživale u velikom rivalitetu i nogometašima koji su iz države odlazili tek u naponu snage. Sjećamo se vremena kada su se navijači borili protiv struktura koje su u klub dovodile ponajbolje igrače, no uz promjenu imena i stila vođenja kluba.

Kada sve to rezimiramo, jasno je kako je današnje stanje u nogometu zaista famozna Jovanovićeva „močvara“. Danas su udruge postale privatni biznis, privatizacija klubova služila je egotripovima moćnika, a pojedinci bez ikakvog ustručavanja obavljaju funkcije alfa i omega u svojim klubovima dok političke strukture djelima takav sustav podržavaju. Borba protiv nogometnih oligarha kroz godine postala je jeftin predizborni populizam. No, nisu svi zabrazdili u močvarne predjele prljavog kapitala.

Vaučeri i totalitarizam

Kroz godine iskustva jedno je postalo jasno - svako nasilje kao protuudar dobiva nasilje sa suprotne strane i manipulacijski koncept „Problem-Reakcija-Rješenje“. Policija na stadionima je očigledno pod patronatom nogometnih moćnika, političari ne žele poduzeti ništa jer su i sami u „pekmezu“ takvih sustava, a Uefa putem kontroverznog FARE-a samo gleda kako će dodatno produbiti već postojeći jaz između dvije strane. I tako su na red došli vaučeri - a samim time je i kap napokon prelila čašu.

„Nećeš razbojniče!“ svojevremeno je Zdravko Mamić uzvikivao svom velikom prijatelju Igoru Štimcu, a ovaj put su navijači djelima uputili isti energetski izboj. Torcida i BBB su tako usred Zagreba odlučili surađivati - sami protiv svih. Mamić je totalitarnim sredstvima ukinuo vaučere, no to nije pokolebalo navijački pokret da glasno ustane protiv ove očite građanske segregacije. A ovaj sveopći teatar apsurda pokazao se u punom svijetlu kada je najveću Dinamovu pobjedu protiv Hajduka s tribine promatralo par stotina navijača.

5-0 postalo kao 0-0

„Teorije zavjere“ o ulasku istih struktura u reprezentaciju zamalo su narušile i nacionalni kult Vatrenih - ljudi očito nisu zaboravili neke stvari iz ranije prošlosti. Rijeka je danas gotovo jedini svijetli primjer nogometa, ukoliko ne razmišljamo o igračkoj pomoći iz Zagreba. Sve ostalo je stvar dogovora. BBB-ima je otet purgerski ponos i klub kojeg vole, Torcidi su oteti rezultati i dišpet, a svi ostali su izgubili uživanje u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Vaučeri su ujedinili navijače, ali s obzirom na ranija iskustva samo je pitanje vremena kada će strukture ugasiti vaučere da bi se spasili od ovog rastućeg pokreta. Klubovi su postali nogometni izlozi i rezultat više nije bitan, već isključivo prodaja polurazvijenih talenata. Ego pak raste eksponencijalno s korištenjem nedopuštenih stimulansa. Jedini tko može protiv svega je bio i ostao navijački pokret. I ako već nije upalilo glasno bodrenje, onda možda proradi glasno ignoriranje. Jer na kraju dana - nogomet se igra zbog publike. Što bi bilo da igraju Hajduk i Dinamo, a da nitko ne dođe? Činjenica da ni 5-0 nije atraktivan rezultat vrijedan spomena....