Studenti socijalnog rada, za rad u kakvom se to sustavu obrazujete?
Znam da povremen posjet ne znači detaljan uvid u pravo stanje odnosa unutar obitelji o kojoj skrbe.
Znam da povremen posjet ne znači detaljan uvid u pravo stanje odnosa unutar obitelji o kojoj skrbe.
Teško ozlijeđena 2,5-godišnja djevojčica iz Nove Gradiške, koja je u srijedu primljena u zagrebačku Kliniku za dječje bolesti Klaićeva, umrla je u nedjelju poslijepodne – priopćio je ravnatelj Goran Roić. Tek je par sati bilo dovoljno da se pokrene val optužbi usmjerenih centrima za socijalnu skrb, odnosno mahom socijalnim radnicima i radnicama.
Oglasila se Jelena Veljača poručivši da nije pravnica, ali da je propust socijalnih radnika za zatvor. Najavila je i da će inicijativa Spasi me na sastanku s ministrom Aladrovićem zatražiti otkaz i oduzimanje licenci i/ili dozvole za rad cijelom stručnom timu iz dotičnog Centra.
Oglasile su se i druge poznate ličnosti više ili manje bitne (ili sasvim nebitne) u kontekstu suzbijanja nasilja, ali u svakom slučaju poznate, što njihovim izjavama daje ozbiljnu težinu. Broj random komentatora o sustavnom neradu socijalnih radnika i radnica nemjerljiv je.
Kreirana je i Facebook grupa naziva Razočarani u CZSS!!! koja je istog ovog dana zabilježila tisuće članova.
Hrvati su se ponovno istaknuli u dvama područjima u kojima su kontinuirano vodeći: 1) solidariziraju se s najranjivijima, 2) znaju o svemu sve.
Na djecu smo nekako uvijek najosjetljiviji. I neka smo. Sjetimo se samo Mile Rončević i nadljudskih napora da se prikupi dovoljan iznos koji će joj pomoći da ozdravi.
Međutim, moramo li se uvijek praviti da znamo o svemu sve? O tome kako Modrić je ili nije zabio, o cijepljenju, o turizmu, o tome je li dobro da Maja Šuput ljubi Blooma s toliko šminke, o odluci socijalnih radnika o izdvajanju djece iz obitelji u Sisku kada se proširila verzija samo jedne uključene strane koja je kao razlog navela oštećenja kuće nastala u potresu, o radu Centra za socijalnu skrb Nove Gradiške?
Propust Centra u slučaju preminule djevojčice možda postoji – nadležne institucije, najavile su, bavit će se time. No unatoč razglabanju na društvenim mrežama, male su šanse da zapravo znaju što se sve zbivalo Jelene Veljače i one tisuće uključenih u grupu Razočarani u CZSS!!!.
Ne znam ni ja, ali znam par drugih stvari, nevezanih uz ovu konkretnu bolnu situaciju, na koje je potrebno skrenuti pažnju.
Znam da nikad ne čujemo drugu stranu priče, perspektivu socijalnih radnika koji šutnjom moraju štititi svoje korisnike.
Znam da povremen posjet ne znači detaljan uvid u pravo stanje odnosa unutar obitelji o kojoj skrbe.
Znam da uz broj korisnika o kojima skrbe ti posjeti mogu biti samo povremeni.
Znam da im se prijeti na ulicama, da strahuju i za svoje obitelji.
Znam da se zbog posla nađu u nasilnom okruženju, bez policijske pratnje, čemu smo svi svjedočili i 9. srpnja 2019. kada se odvila pucnjava u đakovačkom Centru.
Znam da moraju biti babe Vange i na temelju svojih predviđanja donositi odluke, uokvirene u zakonske propise, o ljudima kod kojih naprosto nije teško pogriješiti unatoč silnim godinama obrazovanja i rada.
Ne znam jesu li to sve znali kada su upisivali fakultet. Vjerujem da im je s 18-19 godina to bilo teško predočiti, pa se solidarizirajmo zbog sveg u što su se uvalili. Ako su ipak bili svjesni što ih čeka, skidajmo im kape jer onda doista rade ono što im je poziv, a ne samo posao – što je pak, čini mi se, u državnim i javnim službama češće izuzetak nego pravilo.
Stavovi izneseni u komentaru osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Studentski.hr.
