Sreća je stvar izbora

Nova godina je krenula, a s njom su krenuli novi izbori i odluke. Ove godine ću kupiti novi mobitel, pronaći posao, prestati pušiti itd... Tako svake godine Koristimo taj prvi dan nove godine kako bismo krenuli s novim odlukama. Kako bi bilo jednostavno kada bismo sa čarobnim štapićem u ruci prošetali do trgovine i odabrali jedan kilogram sreće. No, o čarobnim štapićima pročitali smo u bajkama, a na televiziji u filmovima i serijima ih vidjeli kao komad drveta kojim zamahneš i dobiješ što poželiš, ne shvaćajući da smo čarobni štapić mi sami. 

Koliko ste puta za nekoga u svojoj okolini rekli da je rođen pod sretnom zvijezdom? Koliko ste puta za sebe rekli: bit ću sretan kada dobijem novi mobitel, kada budem imao posao i tako dalje... Jeste li zaista bili sretni nakon što ste ostvarili ono za čime ste čeznuli i koliko je trajalo? Sat vremena, dva do tri dana...

Dovoljna je samo stabilna odluka: „Ja biram biti sretan.”

Izabrati biti sretan – prva odluka u novoj godini! Amplituda sreće nema veze sa stvarima koje drugi ljudi kažu ili rade. To nije nešto što ovisi o ljudima u našoj okolini i njihovom odobravanju. Učili su nas da je sreća nešto što moramo tražiti, a na kraju i pronaći. Zato stalno tražimo ono nešto za što vjerujemo da bi nas moglo usrećiti: posao, novi mobitel, novi životni stil. Tražimo sreću izvan sebe i pitamo se kako nam je uspjela pobjeći? Nije ni čudo, jer ono nešto što će nas usrećiti neće potrajati, te ćemo tako stalno biti u potjeri. U istoj toj potjeri zanemarujemo sebe samo kako bismo udobrovoljili nekim nametnutim idealima. Što postižemo time? Onaj jedan trenutak osjećaja koji će već sutra nestati. A onda opet ispočetka. 

Pogledajte malo, osvrnite se. Sretni ljudi na prvo mjesto stavljaju sebe jer su spoznali da je sreća ono što se krije u njima. I sretnim ljudima se događaju teške situacije, samo oni biraju kako će na njih gledati. Oni prihvaćaju emociju. Ako ste tužni, ljuti ili razočarani, prihvatite to. Nije sramota priznati i prihvatiti emociju. U redu je biti ljut i biti tužan i stoga je sasvim nepotrebno od svojih emocija praviti dramu i probleme. Ljudi moji, godina za godinom, emocija za emocijom. Kao što ne možeš vratiti godinu, tako ne možeš vratiti ni emociju u istom obliku od jučer ili prije mjesec dana.

Eh, na nesretne ću se prije kraja kratko osvrnuti. Mogao sam ih ubaciti u kolumnu. Mogao sam još toliko toga. Ali, tko još ima vremena pisati i baviti se nebitnim stvarima. Prepoznat će se oni kad im se upali obrambeni mehanizam od nekog tamo „kepec” studenta koji piše o sreći. Zato, pustimo ih da se „koprcaju” u blatu obrambenog mehanizma. Vrijeme je bogatstvo, iskoristite to bogatstvo daleko od takvih ljudi. 

Stvari su onakve kakvim smo ih odabrali vidjeti. Upoznati ste s krilaticom da optimist uvijek vidi polupunu čašu, a pesimist polupraznu. Ja tu istu čašu naprimjer vidim punu. Punu osmijeha i vedrih boja. Takva okolina me i okružuje. Okolina koja vidi punu čašu. Prestanite se suočavati s preprekama reaktivno,  budite proaktivni. Izaberite sreću evo baš ovog trenutka. Uzmite papir i napišite: „Ja biram sreću bez obzira na sve.” Točno ovim redoslijedom, ni slučajno: „Ja želim biti sretan.” Želje su jedno, a izbori drugo. Jer nije sreća nešto što će nam se dogoditi sutra, prekosutra ili u skoroj budućnosti, već nešto što će oblikovati sadašnjost. Tvoju, moju i našu sadašnjost. Sada je sve u vašim rukama. Hoćete li pustiti balon u nebo ili hodati s njim po gradu?