Prestara za barbike, premlada za djecu
Dvadesete. Godine u kojima uviđaš važnost propuha i 'ladnog betona, žališ za barbikama na tavanu i mamurna kupuješ gegice za prinovu frendice iz osnovne škole.
Dvadesete. Godine u kojima uviđaš važnost propuha i 'ladnog betona, žališ za barbikama na tavanu i mamurna kupuješ gegice za prinovu frendice iz osnovne škole.
Dvadesete. That awkward moment kada na obiteljskom okupljanju nisi siguran želiš li sjesti za dječji stol ili onaj od odraslih pa nakon što iskoristiš joker „pola-pola“ i „pitaj publiku“ opet uspiješ pogriješiti. Kako nam je kvaliteta televizijskih programa na vrhuncu, tjedan dana bilo mi je dovoljno da diplomiram građevinu, dizajn interijera i izradu drvenih kuća. (Kad mi faks propadne kao snimanje „Male sestre“, barem me čeka blistava budućnost dekoraterke stanova.) Pripremajući se tako za nadolazeća vremena, pri blagom napadaju panike shvatila sam da sam upala u krizu dvadesetih. Ili barem Google tako kaže. (Ovim se putem javno ispričavam roditeljima za sve međusobne svađe koje sam pripisivala njihovoj krizi srednjih godina.) Prema najnovijim istraživanjima, dvadesete su nove pedesete – s puno manje para, radnog staža i skupocjenih auta. Nešto kao prolaz na ispitu, ALI uz dodatno odgovaranje. (Nemoj se ni trudit.)
Nedavno sam se s frendicom prisjećala dana iz srednje i svih očekivanja od faksa koje smo si postavile kao naivne pubertetlije. Happily ever after život s cimerima – dva mjeseca zajedničkog života i klupa u parku činit će ti se kao bolji izbor. Grupna učenja u fakultetskim knjižnicama – nakon što su prošle tri godine otkako si podigao skriptu za prvi kolokvij, a ona je poslužila za sve osim za pripremanje kolokvija, jesi li siguran da je sada pravo vrijeme da ponovno kročiš u istu tu knjižnicu? Neplanska putovanja u daleke krajeve – najdalje što ćeš otići bit će po burek u 3 ujutro. I jogurt. Redovne seksualne aktivnosti – who are you kidding? Budimo realni, ništa nije onako kako smo planirali. (Ako misliš da se ovo ne odnosi na tebe, keep calm and just wait, nitko nije završio faks bez da je s Tomom dotakao dno života.)
Da ne misliš da je sve tako sivo (iako je to trenutno najpopularnija boja kada je u pitanju dizajn interijera), navest ću ti nekoliko pozitivnih neplanskih stvari koje te očekuju na faksu. Ponos. Tek kada dođeš na faks shvatit ćeš koliko si ponosna osoba. Kruži legenda o dečku koji je pod krilaticom „Kakav ponos? Jebe se meni za moj ponos, bitne su mi samo pare“ tjedan dana kampirao pred kabinetom profesora dok mu isti u konačnici nije upisao „dovoljan“ da bi dotični mogao nastaviti studirati bez plaćanja. I dan-danas mladić se nerijetko spominje kao primjer ustrajnosti i otpora teroru akademske zajednice. Poučeni njegovim primjerom, mnogi su studenti skripte zamijenili šatorima te uspješno upisali više godine studija. Također, nekoliko mjeseci na faksu bit će ti dovoljno da postaneš ekspert u ilegalnim gospodarskim transakcijama. U narodu poznato kao crno tržište, među studentima rješenje za sve probleme, mjesto gdje ćeš istovremeno prodavati bubreg, kupovati završni rad i iznajmljivati studentsku sobu. Zakutna ulica akademske zajednice kojoj se redovno vraćaš prije povratka u Hogwarts. Naravno, ne smijem zaboraviti ni umijeće preživljavanja na kojem bi i sam Bear Grylls pozavidio. „Čovjek protiv divljine“ – pokušaj sa „student protiv minusa“.
Dvadesete. godine u kojima uviđaš važnost propuha i 'ladnog betona, žališ za barbikama na tavanu i mamurna kupuješ gegice za prinovu frendice iz osnovne škole.
P. S. Ovim putem apeliram da sve trgovine dječjom robom naprave poseban odjel – „Cijene prihvatljive studentima“ kako bi nas poštedjeli tri sata potrage za gegicama da bismo na kraju shvatili da jedino što si možemo priuštiti jest opršnjak; slinček iliti partikl na sniženju. Hvala.
