Potjeh u epizodi: Moj galebe ili O ženama i švalerima
Oh, kako li sam se uspila dovest u ovu situaciju? Reći ću vam kako, tako da sam izjavila kako su mi dvoje naših poznanika jednako, jel, privlačni, ali bih, kada bi mi netko pričepio na čelo pištolj i natjerao me da biram, ipak prije odabrala ovog koji je sklon mijenjanju žena ko čarapa.
Oh, kako li sam se uspila dovest u ovu situaciju? Reći ću vam kako, tako da sam izjavila kako su mi dvoje naših poznanika jednako, jel, privlačni, ali bih, kada bi mi netko pričepio na čelo pištolj i natjerao me da biram, ipak prije odabrala ovog koji je sklon mijenjanju žena ko čarapa.
„Pa ja ne mogu virovat“ drekne na mene moj, sad već bivši, ali-ostali-smo-u-dobrim-odnosima dragi (u daljnjem tekstu Ljubavnajveća ) dok smo ispijali treću studentsku kavu u danu. „Znači istina je, ah vi žene.“
„Ma šta je istina?“ - upitam nevino, nemajući pojma o čemu priča. Nekad sam ga stvarno teško pratila, osobito kad bi ubacio to ''vi žene'' onda sam znala da slijedi nonsens svemirskih proporcija pa bi se nerijetko automatski isključila.
„Pa to da samo padate na švalere i galebe.“
Oh, kako li sam se uspila dovest u ovu situaciju? Reći ću vam kako, tako da sam izjavila kako su mi dvoje naših poznanika jednako, jel, privlačni, ali bih, kada bi mi netko pričepio na čelo pištolj i natjerao me da biram, ipak prije odabrala ovog koji je sklon mijenjanju žena ko čarapa . Dobro, možda sam i dodala nešto poput sladak i poželjan ko paketić maramica u sezoni alergija. Ali, naravno, Ljubavnajvećeg nije morilo to što bi njegov Potjeh bio s trećim osobama, on ima problem s tim što bi, pored predivnog stvorenja tamnih očiju i bambijevog pogleda, ja bila s jednom najobičnijom….
„...barabom! To je tipično ženski, sve vi zapravo plazite za kretenima koji bi vas maltretirali na ovaj ili onaj način. Pa posli naričete i zazivate sve svece, ali se ne znate iz toga same iskoprcat, jer, što vas on više gazi, to ste vi luđe za njim, aj reci da to nije istina!˝
- Vaš Potjeh je, iako poznat po obrani časti ženskoga roda, a i po tome da u nedostatku argumenata, priča potpune gluposti, morao pauzirat i razmisliti na trenutak. Jesmo li 'mi žene' stvarno takve?
Odgovor je vrlo jednostavan: jesmo. Ali naravno da Potjehu ne pada na pamet išta takvo priznat.
„Pa vidi/gledaj/kuiš/ovo/ono, ovisno o tome kako bi definirali barabu mislim, 'baraba' defakto znači...“
„Ma znaš ti dobro ko je baraba, vi žene ko da imate neki radar za barabe! Baraba na vidiku, a one navodnjavaju ko kanal Rajna-Majna-Kongo-Jangce“
„Daj, molim te, prvo pretjeruješ, takav kanal uopće ne postoji, a drugo, mislim stvarno si vulgaran, baš ono vulgaran! rekoh iznimno ljutito, protestno uzimajući račun jer se cijena kave vjerojatno drastično promijenila u zadnje dvije minute.“
Naravno, samo sam pokušavala stvoriti pomutnju kako bi odgodila, a po mogućnosti i izbjegla, daljnji razgovor o toj ljutoj životnoj istini, tako velikoj da je pravo pravcato čudo što još nije u udžbenike ušla.
Žene uspijevaju izbjeći švaleru samo na dva načina:
- pukom srećom/božjom providnošću/čistom slučajnošću
- tako da su probale, opekle se, izvukle živu glavu, a zajedno s glavom i pouku
S godinama dolazi životna mudrost, ali kada steknemo tu mudrost, obično je doba barenja daleko, daleko iza nas, a ispred nas stoji razdoblje u kojem možemo jedino žaliti što nismo u ključnom trenutku donijele praviju odluku. I onda umreš.
A kažu da je jako teško prakticirat mudrost kad si mrtav.
A tako je lijepo barit se sa švalerima dok si živ.
Ženski problem s barabama zapravo ne leži u tome što ih volimo zbog njih. Mi zapravo volimo dvije divne (debilne) iluzije o njima:
Ova debilnija glasi:
- da će se svaki pa i onaj najtvrdokorniji švaler, promijeniti iz temelja uslijed djelovanja naše bezuvjetne ljubavi.
Neće. Dođi sebi.
Druga skoro pa jednako debilna je:
- ideja o gruboj kori izvana, a nježnoj dušici iznutra još poznatija po frazi često izrečenoj upravo s njihove strane „Ne sudi knjigu po koricama.“
Žalosna je istina da će izvorne tvrdokorne barabe iskaliti svoju mačo švalersku kvalitetu na našem nosu mnogo prije nego učinak naše ženske bezuvjetne ljubavi nakon otprilike petstotinjak godina počne djelovati, kao i da su minimalne šanse da će iza grube fasade žene pronaći tek krhko biće koje samo želi biti voljeno ili neko drugo slično napuhano holivudsko sranje.
Ali ipak, mi žene možda ne znamo previše o muškima i ljubavi, ali pouzdano znamo jednu stvar. Svi vole da im se malo (puno) laska.
Znaš kažem Ljubavnajvećem uz smiješak, s namjerom okončavanja glupe svađe ..sad kad si već počeo s tim barabama i švalerima, sjetiš li se dana kad smo se upoznali, sjetit ćeš se i toga da me na tebi instant privukao upravo taj tvoj rabijantni izgled lica i mrke obrve..''
„Hm..“ promrmlja on i ispravi držanje, samovažno namignuvši muževnom odrazu sebe u izlogu kafića „Pa je, baš san prava baraba...“
