Od prava i bankarstva do volonterskog novinarstva
Evo me tu gdje jesam. Na fakultetu, na poslu i u redakciji portala Studentski.hr. Volontiranje mi je omogućilo da svoje slobodno vrijeme iskoristim na jedan produktivan način. Komunikacijske vještine danas i prije godinu dana su razlika nebo i zemlja. O empatiji i odgovornosti da vam ne pričam. To su neke stvari koje nemaš baš priliku naučiti tijekom školovanja.
Evo me tu gdje jesam. Na fakultetu, na poslu i u redakciji portala Studentski.hr. Volontiranje mi je omogućilo da svoje slobodno vrijeme iskoristim na jedan produktivan način. Komunikacijske vještine danas i prije godinu dana su razlika nebo i zemlja. O empatiji i odgovornosti da vam ne pričam. To su neke stvari koje nemaš baš priliku naučiti tijekom školovanja.
Da, da, mi smo ti koji ti sa svakodnevnim objavama iskaču na naslovnicama društvenih mreža. Priča se da su i papige u šumama Amazone čule za regrutaciju udruge Studentski informativni kutak. A di ste sad? A? Dobar glas daleko se čuje. Da su bar moji kolege čuli još jedan dobar glas, točnije, vapaj za intervjuom. To bi bilo divno. No, kako ni jednoj osobi na pamet nije pala briljantna ideja da me se intervjuira, narcisoidno sam odlučio napisati par rečenica o sebi, redakciji portala i ostalim timovima.
Kako je student prava zaposlen u banci završio u novinarskim vodama?
Vjerujte mi, i ja si još uvijek postavljam to isto pitanje. Ponekad treba riskirati s nekim stvarima. Okušati se u nečem novom, steći neko iskustvo, a da nije slaganje proizvoda po policama i rad u kafićima. Ponekad neke stvari treba napraviti iz ljubavi. Možda i iz znatiželje, ali prvenstveno radi stjecanja iskustva i vještina koje će ti svakako dobro doći u kasnijem periodu života. Kako sam završio na Pravnom fakultetu, zanimljiva je priča, a reći ću vam samo da sam od 120 ljudi koji su se upisivali prije tri godine na novinarstvo, ja bio 121. U džungli tako zalutah u svijet bankarstva, a na kraju se pronađoh u onom, meni najzanimljivijem, svijetu novinarstva.
Zašto volontiranje?
Zašto ne? S tim pojmom ste se već susreli ili ćete se često susretati, kako u studentskim danima, tako i prelaskom praga studentskih dana. Bit ću iskren, pojam volontiranje i ja nismo se mirisali par godina. Društveno odgovorno ponašanje, altruizam, raditi nešto iz ljubavi i slične spike. Jednostavno, jedno veliko ne. Nisam baš vidio svrhu da nešto radim, a da za to nešto ne budem plaćen. Jebiga, na ovoj crkavici od studentske plaće jedva preživljavam, zašto bi još nešto malo istraživao, kopao i pisao. Kada mi je došlo iz guzice u glavu? U nekom trenutku ludila i znatiželje. Kao što vama sada iskaču članci i objave, tako je i meni prije skoro godinu dana.
I evo me tu gdje jesam. Na fakultetu, na poslu i u redakciji portala Studentski.hr. Volontiranje mi je omogućilo da svoje slobodno vrijeme iskoristim na jedan produktivan način. Komunikacijske vještine danas i prije godinu dana su razlika nebo i zemlja. O empatiji i odgovornosti da vam ne pričam. To su neke stvari koje nemaš baš priliku naučiti tijekom školovanja.
Zašto Studentski?
Zato što zato. Kao što sam već napomenuo, nisam bio pristalica volontiranja općenito, a negativan stav u vezi s volontiranjem još uvijek vlada u velikoj mjeri. Malo je onih koji su spremni odvojiti svoje slobodno vrijeme i na taj način pomoći zajednici u kojoj žive, a pritom steći dodatna iskustva. To vam kažem ja, onaj koji je tako njonjao o volontiranju. Što se tiče Studentskog, a prvenstveno ću se osvrnuti na rad u redakciji portala, izgradio sam sebe i stekao vrijedno radno i životno iskustvo. Je, rokne te mala srčka kad ti odjednom stigne pohvala i ponuda za posao sa željom poslodavca da upravo s tobom radi. Je li to moguće u Hrvatskoj, pitate se? Itekako jest! Nekih vještina i mogućnosti zaista nisam bio svjestan, a kontinuiranim radom u proaktivnom i produktivnom okruženju izbrusio sam sve ono što sam želio izbrusiti. Uz to, skopčao sam i kako funkcionira jedna udruga s više timova koji zajedničkim radom postižu hvalevrijedne rezultate.
Znate da svoje mjesto možete pronaći u raznim timovima udruge. Malo ću vas podsjetiti. Ponavljanje je majka znanja, zato ja rimsko pravo upisujem četvrti put. Idemo!
Ako si frik za pravopis i u ovom tekstu povećalom tražiš pravopisne greške i greškice, a nećeš ih naći jer će tekst proći kroz ruke naših lektora koji će se iznervirati zbog moje nepismenosti i sve to lijepo ispraviti, što čekaš? Pridruži im se!
Ovisnici o društvenim mrežama, 70-ak tisuća ljudi čeka da im servirate informaciju koja bi im baš u tom trenutku sjela kao meni sarma čim se materi pojavim na kućnom pragu u gluhoj, zimskoj noći. Ako ne voliš jesti sarmu i loše su ti moji pokušaji humora, tu je community management. Čekaju te da s tobom bace rime o sarmi, kad ju već nećeš jesti.
Čekaj, čekaj, koga još tu imamo?
Aha, HR-ovci! Malo me muči taj tim. Previše su nasmiješeni. Znate onu, ne vjeruj ljudima koji se stalno keze. I previše motiviraju (cjepidlače da obaviš zadatke). A ono, ako mi želiš visiti nad glavom s osmijehom od uha do uha i škicati evidencije, dođi. Čeka te ekipica!
Slijede administratori, zakulisni likovi i likice koji unose oglase, održavaju bazu podataka i ažuriraju informacije o udrugama. Dođi, upoznaj ih, budi jedan od njih, a onda i mene upoznaj s njima.
Za sve one koji uživaju komunicirati s drugim ljudima, a također i u organizaciji, provođenju i stvaranju projekata, tu je društvena suradnja. Čekaju te da ti otvore backstage vrata svih velikih projekata.
Možeš biti kreativac, a možeš biti i analitičar strateškog razmišljanja da bi se ušuljao u marketing. Oni su tu kao služba podrške internim i eksternim klijentima. Izvukao sam ovaj naziv ne znam ni ja odakle. A možda ipak samo više brinu oko reacha i klikova? Tko će to znati? Ti!
Grafički dizajneri meni trebaju da me nauče kako podešavati rezoluciju fotki u programu koji nije Paint. A i par savjeta za uređivanje slika za Instagram feed bi mi zaista dobro došlo. Ako ti se smučilo od mog piskaranja i više si vizualni tip, znam tko jedva čeka da im se pridružiš u kreiranju vizualnih rješenja i izradi bannera.
Tko o čemu, novinar o redakciji. Dat ću si tu malo oduška. Valjda se nitko neće naljutiti, ali ono meni najslađe morao sam ostaviti kao šlag na tortu. U redakciji vas čekamo mi, ekipa CSI studenata koja s motikom u ruci svakog dana iskopa zlata vrijedne informacije, a potom vam ih brzo serviramo. Nakon kopanja valja se malo i opustiti, pa znamo zalutati na neki događaj, predstavu ili koncert, a profesionalna deformacija nam ni tu ne dozvoljava da nešto ne napišemo o viđenom i doživljenom. To smo vam mi, na čelu sa zlobnom materom i njenim još zlobnijim sestrama. E sad, možete ostati u čudu zbog predzadnje rečenice ili se prijaviti i uvjeriti se o čemu pišem.
Aj, sad, ne okrećite očima kad vam se na tanjuru nude nove vještine, radno i životno iskustvo. Vidim li žalopojke nakon 21. listopada jer se niste prijavili sve ću vas potriskati. Ćao, pusa, bok!
