Novogodišnje antiodluke
Da skratimo priču, novogodišnje odluke ne donosim jer nemaju smisla. Svake godine su iste i svake godine ih se prestanem pridržavati u prvom tjednu jer ne volim kad mi netko određuje što i kako radim, makar to bila ja sama sebi – iz prošlosti. I na kraju svake godine se osjećam kao da nisam postigla ništa jer nisam krenula u teretanu, postala bodybuilder, proputovala svijet ili pohađala tečaj izrade antiknih predmeta od vune.
Da skratimo priču, novogodišnje odluke ne donosim jer nemaju smisla. Svake godine su iste i svake godine ih se prestanem pridržavati u prvom tjednu jer ne volim kad mi netko određuje što i kako radim, makar to bila ja sama sebi – iz prošlosti. I na kraju svake godine se osjećam kao da nisam postigla ništa jer nisam krenula u teretanu, postala bodybuilder, proputovala svijet ili pohađala tečaj izrade antiknih predmeta od vune.
Super su ove novogodišnje odluke u stilu „new year new me“ i svi motivacijski posteri koje čitam u prolazu. Oni me ponekad uspiju motivirati barem na kratko. Recimo kad sam pročitala „ono čega te najviše strah trebaš i učiniti“ pa sam u jutarnju kavu ulila energetski napitak i skoro umrla. Ili „kad si zadnji put učinio nešto po prvi put“ pa sam se zadnji prvi put napila od gin-tonica. Ove dvije odluke nisu nužno bile donesene u razmaku od dva dana. A možda i jesu.
Ove godine sam odlučila donijeti anti-novogodišnju listu stvari za koje sam shvatila da ih nikada neću početi raditi niti naučiti iz jako jednostavnog razloga – jer ne želim. Smatram ovo najboljom novogodišnjom neodlukom do sada. Da se primijetiti da neodluke nisam donijela 1.1. jer sam odlučila da u prvom tjednu nove godine ne želim raditi ništa s obzirom da sam još u blagdanskom duhu.
Recimo, nikad neću naučiti raditi smokey eye make up jer sam pri svakom dosadašnjem pokušaju ostala izgledati kao panda. I to ne slatka panda, nego bivši ovisnik o narkoticima panda koja je odrobijala svoje. Inače, za taj look imam podočnjake, ne treba mi šminka. Neću povući jednake crte eyelinera na oba kapka niti nalakirati nokte na obje ruke jednako. Nikad neću naučiti koje boje odjeće smijem nositi u koje godišnje doba niti koji lak za nokte odgovara uz koju pjegicu na mojoj faci.
Neću naučiti kuhati sataraš i razvijati pitu. Nikad neću prestati govoriti burek od sira, sa sirom, mesom ili jabukama jer me jednostavno nije briga za osjećaje ljudi koji su osjetljivi na takve gluposti. Nikad neću prestati jesti čokoladu i piti kavu jer se ne mrzim. Nikad si neću raditi smoothije za doručak jer izgledaju kao nešto već prožvakano, probavljeno i pljunuto nazad u blender. Nikad neću napraviti dobro tijesto za pizzu ili skuhati savršenu količinu riže koja je dovoljna za jedan ili dva obroka, a ne za prehraniti omanje selo u Africi. Nikad neću naučiti skuhati jaja tako da budu tvrda ili meka ili začiniti bilo kakvu salatu da bude taman.
Nikad neću pomiješati votku ili džin s cedevitom jer je to uvjerljivo najgora stvar koju sam čula.
Nikad neću početi nositi potkošulju iako sam odgajana da si čuvam bubrege (sori mama). Neću pokušati izvesti goblen jer koji đavo. Nikad neću shvatiti ljude koji nemaju poroka niti u jednom obliku, niti pokušati shvatiti ljude kao takve. Nikad neću obući jaknu koja mi ne pokriva bubrege jer nečim moram nadomjestiti ne nošenje potkošulje da se mama ne ljuti. Nikad neću doći u trgovinu s troznamenkastom novčanicom u 7 ujutro i kupiti stvari za jednoznamenkasti iznos jer znam koliko je to iritantno. Neću naučiti matematiku jer ju ne volim, niti francuski jer mi je iritantan. Neću naučiti plivati na dijelu gdje ne mogu dodirnuti tlo jer se bojim vode i morskih bijelih psina. Samo bijelih, ostale boje su mi okej.
Nikad neću dijeliti ljude prema bilo kakvim orijentacijama, nacionalnostima i ostalim stvarima koje završavaju na „ma“. Dijelit ću ih na šupke i nešupke jednako kao i do sada. Nikad mi riječ „peder“ neće predstavljati seksualnu orijentaciju nego karakternu osobinu.
Samo se nadam da i ovoga puta nisam letvicu postavila previsoko i da ću sve ove stvari uspjeti ne napraviti kroz ostatak godine Smatram ovo boljom bucket listom jer ćeš na kraju imati osjećaj da si barem nešto ne postigao, ako već nisi postigao. Kužiš me.
U stvari, možda su ovo odluke samo za prvu polovicu godine, nekako mi se čini da bi u ljetu mogla izvesti nekakav goblen.
