Novinarstvo je samo tečaj, a ne studij
Novinar može biti svatko tko to želi. Ne treba vam studij. Ne treba vam čak ni taj vražji tečaj o kojem svi pričate. Ne morate biti ni etični. Ne morate ni izlaziti na teren. Ne morate znati kako se radi intervju.
Novinar može biti svatko tko to želi. Ne treba vam studij. Ne treba vam čak ni taj vražji tečaj o kojem svi pričate. Ne morate biti ni etični. Ne morate ni izlaziti na teren. Ne morate znati kako se radi intervju.
*Namijenjeno svim novinarima, onima koji će to tek postati i onima koji NIKAD ne bi htjeli biti novinari.*
Novinar može biti svatko tko to želi. Dovoljno je da znate napisati vijest iz informacije. I ništa više.
Ne treba vam studij. Ne treba vam čak ni taj vražji tečaj o kojem svi pričate. Sudeći prama stanju u struci, ne morate nužno biti ni pismeni – ponekad imate lektora, a ponekad jednako nepismenu publiku koja ne mari za te pizdarije. Ne morate biti ni etični, pa niste valjda član Hrvatskog novinarskog društva?! Dovoljno je da znate odgovoriti na ona dva-tri pitanja, ne nužno na svih pet. Ne morate niti izlaziti na teren, uvijek možete kopipejstati tuđu objavu ili tvit. Ne morate znati kako se radi intervju. To je ionako stvar perspektive i osobnog ukusa. Da i ne spominjem kako je to samo prenošenje tuđih riječi.
Novinarstvo zbilja i jest tečaj. I svatko ga može svladati. Ali STUDIJ NOVINARSTVA je drugi par opanaka.
Na STUDIJU NOVINARSTVA ima svega, samo ne tečaja novinarstva. Ponekad će vam neki profesor reći da napišete kakav novinarski rad. Pa ćete ga napisati i nećete dobiti puno povratnih informacija. Na tečaju novinarstva će vam reći gdje ste griješili.
Na trećoj godini ćete birati dva smjera, ili nećete, kako god. Ako odlučite STUDIRATI NOVINARSTVO, imate ćete izbor između televizije, radija, tiska, novih medija i odnosa s javnošću. Kad završite tri godine na diplomi će pisati kako ste novinar koji je usvojio znanja i vještine potrebne za obavljanje novinarskog posla na takvim medijima, a odslušali ste deset kolegija o medijima u užem smislu (tisak, radio, TV, novi mediji), a od toga svega četiri specijalizirana kolegija. Ali to neće biti važno. Jer novinar može biti svatko.
Na STUDIJU NOVINARSTVA, osim toga što je obrnuta piramida, lead, glava, okvir, međunaslov, nadnaslov, podnaslov, špigl, tunel intervju i tako dalje, uče se i neki drugi kolegiji. Usudit ću se reći kako je STUDIJ NOVINARSTVA interdisciplinarno područje.
Nalazim se na svom Studomatu, listam položene i nepoložene predmete i gledam što se od toga izvodi na nekom tečaju novinarstva, ljetnoj ili večernjoj školi? Neću vam nabrajati, ali u svoje četiri godine odslušala sam 49 kolegija. Ilustracije radi grupirat ću ih prema znanstvenim poljima.
Najviše ih je, logično, bilo iz znanosti o medijima – primjerice Metode istraživanja medijskih publika, Teorije masovne komunikacije ili Uvod u medijske sustave. Odslušala sam i nekoliko politoloških, na što se neću žaliti. Neki od njih bili su Političko odlučivanje, Uvod u komparativnu politiku ili Političke stranke. Bilo je i par socioloških, s kojima sam mučila posebnu muku. Pozdrav mom Uvodu u sociologiju, Sociologiji hrvatskog društva i Suvremenoj teoriji društvenog razvoja. Ove tri znanosti itekako su povezane i bez jedne od njih ne bih mogla u potpunosti razumjeti medije.
Ne smijem zaboraviti ni znanost o komunikaciji – komunikologiju – koja je možda majka novinarstva. S njom smo se najviše borili na prvoj godini preddiplomskog i na prvoj diplomskog kad smo se susreli s Medijima i publikama.
Nadalje, slušala sam i one o hrvatskom i engleskom jeziku. Bili su to Hrvatski jezik i novinarska stilistika, Hrvatski kao medijski jezik i Figure političkog diskursa te Engleski za novinare kroz četiri semestra.
Novinarska etika je područje koje se provlačilo kroz mnoge kolegije, no položila sam i jedan istoimeni, zajedno s drugim koji se zvao Mediji i nasilje na kojem smo puno govorili o nasilju nad djecom i o izvještavanju o istome. Slušala sam i neke o ekonomiji, statistici, akademskom pisanju…
Nismo ostali zakinuti ni za kolegije koji su obrađivali kulturu. Neki su moji kolege slušali Kulturnu politiku, zatim smo bili usrećeni Interkulturalnom komunikacijom i medijacijom, Vizualnom kulturom i Kulturnim menadžmentom. Ja sam posebno uživala na Fotonovinarstvu koji je ipak bio više kreativan nego novinarski kolegij.
Nije nas zaobišlo ni pravo. Trenutno uživam u čitanju Ustava za Pravo javnih medija, a već sam položila Medijske politike i medijsku regulaciju kao i Medije i pravo djeteta. Na vašu žalost, izgleda kako sam ipak nabrajala. Sorry, not sorry. Zanima li vas i kakvu sam sve literaturu prošla radi njih?
No dobro, sad kad znate sve o našem tečaju, vrijeme je da nas STUDENTE NOVINARSTVA i buduće novinare malo ocrnimo.
Ne volite klikbejt? Pa da, nas novinare samo tome uče, kao što se vidi iz gore navedenih kolegija. Pratite Hejt za klikbejt. Naravno da da, vaš lajk na stranici je moralna vertikala svemu što je loše u novinarstvu. Jeste li znali da je i Sven sa Hejta za klikbejt novinar? Aha. I on je nekad pisao klikbejtove ili mu ih je neki urednik nametao. A niste ni vi sveci. Malo tko od vas odoli naslovima poput Ovo su najvatreniji horoskopski znakovi ili Hlače za kojima su lude trendseterice ili Ovakav gol nismo vidjeli od '98. Priznajte. Ja znam da ću ja kliknuti. Ako ste ipak možda jedan od onih svetaca koji ne kliknu, vaši bližnji sigurno hoće. Zašto? Zato jer dobar naslov sve prodaje, pa makar i nepismene članke.
Namjesto zaključka. Novinar može biti svatko tko to želi. No hoće li taj novinar znati dovoljno, hoće li razumjeti razlike između izvještaja i reportaže, hoće li znati kako se istražuju publike, kad je položen prvi atlantski kabel, što je viktorijanski internet, kako se snima i montira prilog te kako se piše o mrtvima ovisi isključivo o njoj. Ne o vama koji mislite da je STUDIJ NOVINARSTVA samo tečaj.
*Ne znam jeste li primijetili, ali svaki odlomak počinje sa slovom N. Eto vam ga Na!*
