Nevažeći nepravilnik života prosječnog studenta

Ovaj pravilnik namijenjen je rasvjetljavanju vječne dileme onoga što se smije, a što ne smije. Činjenica je da se velik dio stvari ne smije, ali si mi napravimo da se, pogodite što... SMIJE. Svaki Nezakon u sebi će sadržavati detaljan opis. Bitno je shvatiti kako neka nepisana pravila uistinu moraju biti negdje zapisana, kako bi se svim budućim studentima rasvijetlio put ka velikim tajnama ne tako tajnog života prosječnog studenta. Ključno je Nepravilnik shvatiti ozbiljno te ga uvijek imati negdje u blizini kako bi nekome tko vam dobaci da se „to ne smije i ne može” mogli reći kako se „itekako smije jer, logično, piše u Nepravilniku!”.

Ključno je naglasiti i da Nepravilnik dolazi od osobe koja je svaku godinu dala na vrijeme, čisto radi nepobitne činjenice da ova pravila itekako vrijede i da vam, osim što vam nekad fatalno mogu odmoći, u većini slučajeva samo i isključivo mogu pomoći! Uhvatite svoje kolege za ruke i provedite ih zajedno kroz Nepravilnik kako bi vam studentski život bio što ležerniji, laganiji i bezbolniji. Ili barem da se utješite. Ako vas je slučajno do sad već zabolio, ne brinite! Nepravilnik nije tu samo da spriječi, nego i da liječi, a garantiramo vam da simptomi mogu biti pozitivni. Nepravna regulacija prošla je uspješno, a vama preporučamo da pročitate između redaka, za svaki slučaj, kako vam nešto slučajno ne bi promaklo! Jer, šteta je, da vam pravo kažem, kad vam u životu stvari promiču.

Članak 1, Nezakon 230

Jel' imaš kaku skriptu?

Skripta nam je svima naravno nepoznat pojam jer mi učimo sve iz literature! Koliko god poluironična bila u ovoj izjavi, činjenica je da je literatura uvijek najbolje rješenje. Međutim, najbolje rješenje je ponekad i najteže rješenje, pa je teško pronaći osobu koja ipak nije, barem jednom (667454654 puta) izabrala ovaj okolni put.
Dogodi se tako često da je skriptu lako pronaći jer „uvijek netko ima negdje nešto”. Ali, česti su i slučajevi kada je nema. Neš ti katastrofe, nema skripte. Ma imaa! Jedno od onih „ne bi se smjelo pravila” je činjenica da se skripta uvijek može pronaći u kopiraoni koja se nalazi u blizini fakulteta. Ako su kolege odlučili ne biti kolegijalni i niste imali od koga nabaviti skriptu, ekipa uvijek čuva takve stvari, pa tako svoju možete nabaviti tamo.

Meni je super pomoglo ako sam zaboravila ponijeti primjerak, a hitno mi je bilo, milijun puta sam ju pronašla. Jer je negdje bila.

FOTO: Facebook/Student gugla

Članak 1, Nezakon 231

Kako da radim bez studentskih prava?

Velik dio nas studenata radi. Međutim, nemaju svi tu mogućnost. Konkretan problem je kod studenata koji nemaju studentska prava i nemaju ugovor preko kojeg bi radili. Ili imaju? Hm. Naime, još jedno nepisano Nepravilo je da se može posuditi studentski ugovor od prijatelja, kolega, susjeda, poznanika, bake, tetke, strine... Ako su redoviti studenti. Naravno da to nije zakonito, al' i naši političari vole nezakonito, pa što ne bi i mi nekad, a nikome nismo naštetili. Princip ugovora je super jednostavan. Dakle, osoba od koje „posudiš” ugovor sebi uzme desetak posto od tvoje plaće. Ona dobije novac, a ne radi ništa, dok ti radeći svašta isto tako, na svoj način, zaradiš. Svatko dobiva. Najbolje bi zapravo bilo da vam neki frend ili frendica posudi svoj ugovor, jer ono, bratski kodeks, neće vam vaš narod uzeti pare, to se tako ne radi. Ta je opcija za vas najbolja. Već godinama ljudi uspijevaju i dosad se nitko požalio nije (osim ovih u SC-u).

Članak 1, Nezakon 232

Gdje ćemo na kavu?

„Must have” inače uključuje modne odabire. Međutim, „must have” u životu jednog studenta je kafić u kojem pije kavu. Poželjno je naravno da je kafić u krugu fakulteta pa da pod pauzom odeš na neku brzinsku i onda odlučiš da ipak neće biti tako brzinska i da ćeš na njoj i ostati još jedno dva sata. Šteta je stati na jednoj. Tako, kad dođu prijatelji i rodbina, osim znamenitosti (kao, znaš znamenitosti), znaš u koji ćeš ih kafić povesti. Tamo te pozdravljaju sa „Jel' isto?”, a tvoji bliski ljudi se ozbiljno zabrinu. Naravno da nije tako ozbiljno, mama, ne brini. Samo je dobro imati svoj kafić. Onda se osjećaš kao kod kuće. Ili svoju pekaru. Tad si se baš ono pravo udomaćio.

FOTO: Facebook/Inžinjer ničega

Članak 1, Nezakon 233

Prozivanje i potpisivanje

Oš me potpisat? E, aj me potpiši! Živiš na rubu životne litice kad odlučiš ne otići na predavanje i zamoliš frenda da te potpiše jer se to može. Kako kod koga, ha! Ustajanje (ili ipak ne ustajanje) na lijevu nogu često znači i neodlazak na faks. Ili ono, možda je tramvaj u zastoju, gužva u prometu ili se jednostavno zvijezde u svemiru nisu poklopile pa si odlučio da je danas bolje za tvoju osobnu dobrobit da ne odeš na predavanje. Osobna dobrobit uključuje dobrobit tvoje okoline jer, čuj, budući da te nema, dobro bi bilo da te kolega/ica potpiše da ima osjećaj kao da si ti tu. Ako je prozivanje u pitanju, nek' riskira svoj mladenački život pa umjesto tebe kaže da si tu. Ako mu se zvijezde ne poklope, profesor će dići glavu pa će pitati: „DI?” Zato je to rizik, al' bude poprilično uzbudljivo. Adrenalin, život na rubu...

Članak 1, Nezakon 234

Tjestenina i cvijeće

Bitno je voditi zdrav život! Al' čujte, budem to kad završim faks. Jer tu je tjestenina, ljudi dragi. Pa ona se može pripremiti na deset tisuća različitih načina. I brza je, a i fina. Hoćeš bolonjez, carbonara, s povrćem, sirom... stari moj! Možeš sve. Tako prosječan student ima potpuno pravo svaki treći dan pojesti tanjur tjestenine jer je, vjerovali ili ne, prosječan student. Kakve veze u ovom nezakonu ima cvijeće s tjesteninom? E pa, stari moj, isto kao što je glavno pravilo da je tjestenina totalno studentska hrana, tako je i pravilo da ne nabavljaš cvijeće u stanu jer je jako teško povjerovati da ćeš se za to cvijeće i pobrinuti. Kad vidiš da kreće venuti, onda ćeš ga luđački zalijevati i mislit ćeš si: „Pa, tudume, ni za cvijeće se nemoš brinut”, pričat ćeš s njim, molit ćeš ga, al' će ti svejedno uvenuti. Jer si student i jer si zaboravio. Tako da, nemoj. Daj da se za cvijeće brinu cvjećoljupci (jesam ih dobro nazvala?), a ti si nabavi neko umjetno pa prodaj priču ljudima da je pravo. Imaš dolje primjerak na slici.

FOTO: Studentski.hr

Članak 1, nezakon 235

Jedan jedini porok si mi ti

Nek' digne ruku onaj koji je tijekom učenja ikad zaspao. Pa se probudio. Pa opet zaspao. I tako sedam tisuća puta u krug. Jer znanstveno je dokazano da u statičnom stanju čovjek malo „zakunja”. Statično stanje pri učenju je puno gore. Čovjek jadan PUNO zakunja. Pa ga pere grižnja savjesti jer bi trebao učiti i onda se probudi, pročita dvije rečenice i ponovno zaspe. Taj porok vam je gadan.Teško ga se riješiti, a kad jednom probate, navučete se.

Moj savjet i dio ovog sljedećeg nezakona je da JEDNOSTAVNO PRESPAVATE. Stvarno je bolja opcija nekad, al' naglašavam nekad jer, ako bude često, više ćete biti prosječan nego student, prespavati. Možda čak i ne otići na kolokvij, ali definitivno ne maltretirati sebe i u stanju kad vam se spava pokušavati nešto naučiti. Patite vi, pati vam san, a gotovo je sigurno da je u takvom stanju teško bilo što zapamtiti. Onda sljedeći put pod obavezno dobro odmorite i na vrijeme krenite. I kampanjci! Ono, nemojte krenuti noć prije, već dva dana prije, da vidite kakav je osjećaj.

Članak 1, nezakon 236

Kolega popust

Biti student podrazumijeva i razne popuste. Naravno da bi bilo super da iksica prolazi kad se plaćaju režije ili kad te teta u Konzumu pita imaš li Konzumovu karticu. Pa si sve kontaš: imam, teta, iksicu, možel' nekih 70 posto? Al' ne vrijedi. Ono s čim trenutno možemo biti zadovoljni definitivno su menze, kantine, autobusne karte (a mogle bi i malo jeftinije biti...), zrak (počet će nam ga naplaćivati). Imam jednu frendicu čiji je tata mislio da je s iksicom doslovno sve besplatno pa mu nije bilo jasno na što troši pare. Kad je shvatio u čemu je stvar, naspominjao se dekana, prodekana, sveučilišta, zbora, teta u referadi, domara i cijelokupnog obrazovnog sustava. Međutim, neminovno je da možeš jeftinije u kazalište, PUTOVATI, da imaš popust na kartu za doma, i da uvijek negdje piše „za studente”. Bude ti drago, al' se svejedno žališ i misliš si: „eee, nekoć se karton mlijeka mogao kupit', šta ću od ove tri minijaturne čajne paŠTETE??

Članak 1, nezakon 239

Cimer – komerc

Kad si student, ako nemaš nekog svog, totalno ti postane nebitno s kim živiš. U potpunosti je jasno da, ako ti je hitno, cimere tražiš posvuda. Osobno, nisam ljubitelj tog principa, ali svi smo se nekad našli u situaciji u kojoj smo se pitali: jel' bolje s nekim poznatim ili s nekim nepoznatim živjeti? Prosječan student je navikao na svašta. Budimo realni, psihički je ojačao i nakon nekoliko godina fakulteta s pravom može reći da se svega nagledao. Ima nas svakakvih, štaš.

Članak 1, Nezakon 240

Brucošijada, kada?

Brucošijada je, naravno, nastala od riječi brucoš. Znate ono, party koji je namijenjen studentima prve godine koji su pridošlice bla bla... Međutim, brucošijada je odlična prilika da stariji studenti mentoriraju ovim mlađima i daju im koji mudar savjet (hm, mudar?). Tako se na brucošijadi obavezno, u većini slučajeva uvijek, može vidjeti više starijih studenata koji su brucoši bili tamo u 14. stoljeću jer party je party, ne piše na čelu da nisi izvedenica od riječi brucošijada. Svi se lijepo zabave, savjete sutra zaborave, pa bi bio red, bez obzira na to što s nekim fakultetom nemaš veze, otići i na njihovu brucošijadu. Čuj, možda i oni imaju koji dobar savjet, bio bi red otići to upiti. Bit će super, dođi i ti!

Članak 1, Nezakon 241

Svaštara

Narodne novine su meni baš super. Tamo imaju one fine bilježnice u bojama, kojih ću kupiti 10 za fakultet! Svaka za određeni kolegij. 
Da, možda u nekom trećem paralelnom svemiru.

Uzmeš jedva tu jednu bilježnicu ili posudiš od tate neki reklamni rokovnik, na kojem recimo piše „Agrokor” ili „2014” i u njima vodiš zabilješke. Zaobilaziš te Narodne novine k'o da će te netko nečim gađati pa si sam nesvjesno napraviš samo jednu svaštaru u koju pišeš bilješke iz svakog kolegija.
Nekad ga uzmeš pa si jadan ne možeš razlučiti jel' ovo ono što slušaš petkom ili srijedom, al' svejedno nećeš deset šarenih bilježnica jer nemaju dušu k'o taj jedan rokovnik, ta jedna svaštara. A kad te netko pita da mu daš zabilješke jer nije bio na predavanju, ne znaš jel' te sramota sebe samog ili te osobe. „Aaa čuj, ne pišem ti ja lijepo, jeo sam neki dan, pa sam ga i malo ajvarom zamazao, bolje uzmi ti to od nekog drugog. ZA TVOJE DOBRO!”

Članak 1, Nezakon 242

Ispitni dress code, „de vidi, nešto mi je luster prljav” i ae nabaci onu definiciju

Ispiti su tabu tema. Jedno tjedan-dva, dok traju. A kad traju, čovjeku se doslovno promijeni metabolizam. Šalim se, nema veze s metabolizmom, ozbiljnije je. Velik dio studenata za vrijeme ispitnih rokova nosi pidžamu. Ugodnije je, stari moj. Pa onda četvrtkom kad imaš ispit, budeš sretan jer ćeš barem skinut' tu pidžamu koju već pet dana nosiš. I onda tako jadan u pidžami, već na prvoj stranici, duboko zadubljen u knjigu, shvatiš da je luster prljav. DA. Prljav je, baš bi ga valjalo sad očistiti. Malo bi mogla i po kuhinji. Ma de i da onaj veš ubacim. Stan čist k'o suza al' ti ništa nisi naučio kako spada. I onda, legendarno, ti kralj, nakon pet dana pidžame i blistavog lustera, dođeš 20 minuta prije kolokvija i upijaš od naroda koji ponavlja. Misliš si: to je too, sad ću ja naučiti. Ako ti se posreći, to znači da si jedan od 8474627691 studenata diljem svijeta i da imaš neku višu misiju na ovoj planeti.

FOTO: Facebook/Student gugla

Članak 1, nezakon 245

Ne znaš ti, moj ti, šta su pravi problemi

I za kraj, svi imaju tetku, komšincu, strinu koja će mu objasniti da ti studentski problemi uopće nisu problemi. To što je u menzi samo cvjetača bila, to što ti je falio jedan bod, to što si pao, što je kriv profesor, dekan, Ante, Mato jer ti nisi naučio NIJE PROBLEM. Svatko od tih prosvijetljenih ljudi objasnit će ti kako pravi problemi tek dolaze. I ti si naravno sretan jer ono, super utješno. Može ti, moj sinko, biti samo gore. Ima li išta milozvučnije?

Al' ruku na srce, i je tako.

Bilo zakonito ili nezakonito, studentsko doba nema konkurenciju. I nema tog zakona ili nezakona koji bi tu činjenicu opovrgnuo. Pa u moru ispita, u pidžami, tražeći skripte, znaš da će sutra biti lakše. Jer student si i okej ti je. Tu ti je ekipa, družiš se, položiš koji ispit, dobiješ diplomu i onda ide ono tamo nešto o čemu neću ovdje puno pisati. Velik dio nas studira i radi, stvara radne navike, uči kuhati, brine se za cvijeće, priča s komšincom, nabavlja skripte u zadnji tren... Ali preživi! Jer su ti tu uvijek neki ljudi. I uvijek nađete nešto što biste radili. Ako ništa, pogledaš seriju. Pogledaš sve epizode u jednoj večeri, nek' ide život! Ali živiš i dobro ti ide. Svatko od nas u suštini je taj prosječan student. Kome će to cvijeće uvenuti, ta hrana zagoriti, koji će zaspati na posao, koji će prošvercati tu skriptu. Zato i postoji čar. Studentska čar, tu su ti se zvijezde posložile.

Preporučam svima! Za sve nuspojave obratite se stropu. Strop uvijek zna, kad se uči, u njemu se skrivaju najljepše misli.

FOTO: Facebook/Student gugla

Zaključujem ovaj Nezakonik! Za sve nepravilnosti obratite se nadležnom tijelu.