Matej Sunara

Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav i rijeke je ne mogu potopiti

Nitko se neće lažno kititi tvojom slikom i nikakvi vjetrovi i kiše te pokoriti neće draga Slavonijo dok je iskrene ljubavi i međusobnog pomaganja malih ljudi.

Matej Sunara

28.5.2014.

Sunčani su i vedri posljednji dani ovdje u Rimu, ali ne pamtim kada sam više mislima bio odsutan, nego tih posljednjih dana. Uvijek sam volio kraj svibnja jer 25. slavim rođendan i odbrojavao sam dane do majčine torte od jagoda i kraja školske godine Vjerujte mi malo je stvari bolje od te torte. Ove godine je pak drugačije, hvata me neka sjeta oko srca. Ne razmišljam niti o torti niti o kraju studentske godine Teško je ovih dana biti Hrvat van svoje domovine i svu ovu tešku situaciju promatrati preko internet portala. Jutro nakon rođendana uzimam knjige i kompjuter i krećem put faksa slušajući stihove Nocturna Jakše Fiamenga u Oliverovoj izvedbi. I još to Hauserovo violončelo u pozadini koje na svoj način pjeva svoju tužnu pjesmu. U petnaest minuta hoda taman sam je uspio odslušati četiri puta, niti pretiho, niti prejako, taman toliko da mogu čuti svoje misli.

Ne dam vjetru, ne dam nikom

da te prati, s tobom diše

da se kiti tvojom slikom

tjeram vjetar, tjeram kiše.

Svatko nosi svoje breme

i u srcu ljubav sklanja

pođi spati, već je vrijeme:

Budi dobra, lijepo sanjaj.

Knjige već tjedan dana nosim reda radi, onako da mi savjest bude mirna da su tu blizu, a najčešće ne dočekaju svojih pet minuta tijekom dana. Eventualno koji sat iza ponoći. Kompjuter sam ponio u nadi da ću ovaj tekst napisati na licu mjesta, ali ni to mi ne ide za rukom. Uredno je služio za Nocturno i za čitanje portala.

Voda je promijenila budućnost

Na salezijanskom sveučilištu u Rimu tridesetak je Hrvata i nije dugo trebalo da učinimo ono najmanje što možemo. I mi smo krenuli sa sakupljanjem donacija. Breme koje nosi pogođeni narod je preteško za jedna leđa i jednostavno je ljudski podmetnuti i svoja. Angažirali su se gotovo svi, jedan je radio plakate, drugi je pisao mailove, treći je printao fotografije, četvrti je tražio zastavu, a peti je radio kutijicu za donacije. Sve se sredilo u jedan dan. Podjelile su se satnice tako da uvijek netko bude prisutan za stolom. Danas sam tamo bio cijelo jutro. S desne strane plakat s natpisom Pray for Croatia, Bosnia and Serbia, s druge strane biblijski citat iz Pjesme nad pjesmama: Le grandi acque non possono spegnere l'amore né i fiumi travolgerlo (Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti)... I baš ova biblijska rečenica se pokazala istinitom.

Voda je promijenila živote jednog milijuna ljudi u tri pogođene zemlje, uzela je stotinu nedužnih života, ta voda je razorila polja i kuće, potopila stada životinja, ta voda je bacila obitelji u očaj, srušila je industriju, onemogućila odlazak djeci u škole, u Hrvatskoj je pogodila najsiromašniju i u potpunosti zanemarenu regiju, ta voda je promijenila budućnost tih ljudi. Ali u isto vrijeme ta nesreća razbuktala je najveću ljubav koju sam i ja uspio osjetiti tisuće kilometara daleko.

Zaista vode ne mogu ugasiti i potopiti ljubav koja tinja u svakom čovjeku. Hrvat pomaže Srbinu, Muslimani brane crkve, Torcida i Boysi zajedno na nasipu, šleperi puni hrane i potrepština stižu iz svih djelova Hrvatske. Mješaju se čudni osjećaji tuge i ponosa dok lupkam mišem po stranicama društvenih mreža tražeći kojekakvu fotografiju ili informaciju. Mnogo lijepih vijesti sam saznao baš tamo. Donacije i podrška poznatih nogometaša, pjevači se odrekli svojih tantijema, organiziraju se koncerti za pomoć. Vidim studente na mojoj Savi koji danonoćno primaju donacije i pune kamione, vidim hrvatsku vojsku koja pomaže kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji i Bosni, čitam priču o prosjaku koji je skupio sedam kuna za poziv za pomoć i pita gospođu u ljekarni mobitel da nazove broj, čitam svjedočanstvo jednog Torcidaša koji je ostavio ženu i djecu u Splitu i otišao graditi nasipe, čitam poruke ljudi koji nude smještaj cijelim obiteljima na neodređeno vrijeme, volonteri po dvoranama smještaju ljude.

Katastrofa koja spaja ljude

E pa baš taj student, siromašni djedica, volonter i hrabri navijač su moji heroji i od srca ima hvala. Nažalost o njima sam najviše saznao na Facebook-u ili u razgovoru s prijateljima iz Hrvatske. S naslovnica portala smješkala su mi se neka čudna lica, nimalo herojska, koja su se ponosno odrekli dijela svojih honorara ili koja su otkazala svoje predizborne skupove kako bi novac preusmjerili u Slavoniju. Još najbolje da nisu to uradili, a i da nisu za koga bi pripremali te skupove kad je u zemlji opća mobilizacija malih ljudi? Koliko ih je u tom trenu izašlo iz fotelje i zasukalo rukave za pružiti pomoć? Odgovor je jedna velika, ali nikako pozitivna nula. Sve što sam vidio jest da su se već počeli međusobno optuživati koja je vlada odgovorna za pucanje nasipa i ovoliku štetu. Voda se nije ni povukla, a oni bi već provodili istrage i pokretali sudske procese. Nije ovo pogreška jednog ministra, premijera ili jedne vlade već posljedica višegodišnjeg zanemarivanja Slavonije.

Očito se treba dogoditi katastrofa da netko obrati pažnju na život hrvatskog težaka i seljaka. Danas već na naslovnicama vidim da se i šampanjac otvarao nakon parlamentarnih izbora. Trljaju se dlanovi, znoje se čela, ali ne od lopate i vreća pijeska, već od svijetla kamera i nervoze koliko će se toplih fotelja osigurati na idućih pet godina u Europskom parlamentu. Dugo im je trebalo da se vrate u surovu stvarnost lagodna života. I opet mi se s mislima mješaju stihovi Nocturna koja se, dok dovršavam ovaj tekst, zavrtila toliko puta da ju je i moj cimer Talijan naučio:

Ne dam vjetru, ne dam nikom

da te prati, s tobom diše

da se kiti tvojom slikom

tjeram vjetar, tjeram kiše.

Nitko se neće lažno kititi tvojom slikom i nikakvi vjetrovi i kiše te pokoriti neće draga Slavonijo dok je iskrene ljubavi i međusobnog pomaganja malih ljudi. Ponos u meni je prevelik da bi ga zgazila skupa cipela navikla na hodanje mekanim stazama. Mojim herojima staza nije mekana, dapače kamenita je trnovita, ali mojim herojima je stalo da makar i bosih nogu dođu do svojih susjeda i prijatelja jer oni zaista suosjećaju s problemom drugog čovjeka, s ni dijele radost i tugu. Oni poznaju stvarnost života, oni poznaju puninu riječi solidarnost.

Moram vam priznati da sam solidarnost ovih posljednjih dana dobro upoznao u našoj talijanskoj mini-akciji velikog srca koju provodimo na fakultetu. Podršku daje rektor i svi dekani sveučilišta. Ljudi se zaustavljaju, interesiraju i suosjećaju. Odriču se svoje kave i doručka da bi pomogli. S nama Hrvatima na štandu par sati dnevno proboravi i momak iz Srbije. Danas nam je mladi profesor iz Slovačke donirao svu svoju ušteđevinu i uz to se on nama zahvalio i rekao da će moliti krunicu jer smo mu pružili priliku da može pomoći ljudima u nevolji. Jedna časna je donijela novac koji su u kongregaciji za vrijeme korizme skupljali za siromašne. U petak su nam je za štand došla nekolicina mladih iz Ruande. Oni vjerojato ne znaju gdje je Hrvatska na karti, ali žele pomoći. Građanima zemlje kojima je građanski rat u posljednjih dvadeset godina uzeo preko milijun života suosjećaju s Hrvatskom i žele izdvojiti dio iz svog skromnog budžeta.

Zakon ljubavi

Danas me jedna od njih u knjižnici zaustavila i pitala mogu li joj dati broj žiro-računa Caritasa jer su iz njihove udruge u Italiji zainteresirani za donaciju. Može li čovjek ostati ravnodušan na sve ovo? Dao sam joj broj, osmijeh i nastavio čitati. Po završetku učenja nisam mogao napustiti knjižnicu dok je još jednom ne pronađem i još se jednom duboko zahvalim. Papa Franjo kaže da bi svijet bio puno ljepši da češće upotrebljavamo riječi "Hvala" i "Oprosti". Tako su jednostavne i kratke, a tako mnogo govore. Hvala svim dobrim ljudima koji su pomogli i pomažu. Nije istina da je na svijetu sve manje dobrih ljudi. Samo takvi ljudi se ne traže isključivo očima, nego i srcem. Ono gleda onu pravu ljudsku dimenziju, njegovu unutrašnjost, dimenziju koja ne razlikuje pojmove crnac, bijelac, katolik, musliman, nego djeluje po isključivo zakonu ljubavi.

U to sam se višestruko uvjerio ovih dana. Problemi s povlačenjem vode u pogođenim područjima tek počinju. Šteta je milijunska, ljudima treba nadoknaditi štetu i obnoviti domove, stižu toplija vremena i uvjeti su idealni za širenje epidemije. Mi ne smijemo posustati. Moramo pomagati i biti ustrajni za činjenje dobra djela. Moramo napustiti sve naše sebičnosti i pružiti ruku ljubavi i sigurnosti našim prijateljima.

Sve ce zvijezde s tobom leci