Kupac (NI)je uvijek u pravu
Razumijem kad ljudi polude na one blagajnike koji ne pozdrave niti odzdrave, koji na pitanje bakica i dideka i svih onih koji ne mogu nešto pronaći odgovaraju sa ne znam, ne zanima me ili se prave da uopće nisu čuli pitanje. Razumijem i kad se ljutite jer je veliki red iako za to uopće blagajnici nisu krivi. I kad nemate košarica na ulazu.
Razumijem kad ljudi polude na one blagajnike koji ne pozdrave niti odzdrave, koji na pitanje bakica i dideka i svih onih koji ne mogu nešto pronaći odgovaraju sa ne znam, ne zanima me ili se prave da uopće nisu čuli pitanje. Razumijem i kad se ljutite jer je veliki red iako za to uopće blagajnici nisu krivi. I kad nemate košarica na ulazu.
Svatko od vas tko je ikada radio s ljudima, posebice u uslužnim djelatnostima, pronaći će se u nekim od idućih situacija, odrežite mi ruku ako ne. Jedan od najjadnijih, najružnijih, najsveružno primjera koje sam doživjela u radu s ljudima je kad mi je čovjek ovo ljeto, dok sam obavljala svoj studentski posao, došao na blagajnu i pitao kada ću obojati kosu.
- Baš danas idem frizerki, znam i sama da imam izrast, al' čekalo se da sjedne plaća.
Bio je to moj naivan odgovor pomiješan sa smiješkom kupcu koji je redovno, svaki dan dolazio u trgovinu, uvijek na moju blagajnu i uvijek nekako dizao nos kao da mu netko drži pištolj iza leđa i mora kupovati isključivo u toj trgovini, a njemu se ništa ne sviđa. Mislila sam da možda ima ženu koja se redovno boja pa je jedan od onih (rijetkih) muškaraca koji kuži kad netko ima pola metra izrast jer se nije bojao, a ne jer to tako treba bit. Kad će on:
- Molim te, obojaj se u neku drugu boju. Ova ti nikako ne stoji, ono, baš je odvratna.
Ostala sam bez teksta na par sekundi (a čim sam ja ostala bez teksta, to je već loš znak) i samo izgovorila par potvrdnih „da, da” jer sam se nadala da se šali. Njegov tupi pogled odao mi je da to nije bila šala. Samo sam ga onako, vidno iznervirana, razočarana, zapanjena i zbunjena pitala zašto misli da ću se ja sad obojat drugačije jer mi je on to tako rekao?!
- Zato što ti je odvratna i nikako ti ne stoji.
Nisam više a rekla. Pružila sam mu račun i u sebi progutala pedesetak knedli, a htjela sam ga gađat sa svim onim što kupci inače na blagajni skuže da ipak neće kupit.
Blagajna, FOTO: Pinterest
Možda on stvarno je u pravu. Možda meni uopće ne stoji narančasta boja kose. Možda je stvarno odvratno. Možda sam onako smeđa bila najbolja. Možda mi ni ta uopće ne stoji. Ni ova moja frizura. Ni puštena ni u punđi. Al otkud mu pravo? O T K U D? To je čovjek koji mi može bit djed, ako ne i pradjed. Čovjek kojeg ja ne poznajem i koji ne poznaje mene. Čim sam došla u stan, 5 sati nakon, još uvijek vidno iznervirana, ispričala sam dečku što mi je rekao. I u tom monologu stavim ja sebe u poziciju tog kupca koji je UVIJEK u pravu.
SITUACIJA 1: Dođem ja na blagajnu i vidim tetu sa super kul kratkom sivom kosom. To je to što se i meni sviđa, pobornik sam kratke kose i samo čekam dan kad ću se probudit i bez razmišljanja se otići ošišat na kratko. Naravno da bih tu ženu, ako bih vidjela da je otvorena za komunikaciju i ako ima vremena, pitala gdje se šišala, kako se usudila i rekla da joj ta frizurica prebrutalno stoji.
SITUACIJA 2: Dođem ja na blagajnu i vidim tetu koja si sjedi na kosi koliko je dugačka. Nisam pobornik takve dužine kose. Ljubazno joj dam novac, zahvalim za ostatak, pozdravljam i odlazim van. Otkud meni pravo da joj bilo šta komentiram u vezi njene kose koja se meni, pazite sad, OSOBNO, ne sviđa?
Iako sam prije šest godina prvi put otišla na sezonu i otad počinje moj rad s ljudima, valjda sam takav karakter da još uvijek ne mogu probavit bezobrazne i nekulturne ljude. Uvijek mi je bila suluda rečenica da je kupac uvijek u pravu jer nije. I ja sam kupac, pa nisam nikad bezobrazna i ne dajem si za pravo govoriti što mi se fizički ili psihički ne sviđa na prodavaču. Dok je blagajnik pristojan, budi i ti. Razumijem kad ljudi polude na one blagajnike koji ne pozdrave niti odzdrave, koji na pitanje bakica i dideka i svih onih koji ne mogu nešto pronaći odgovaraju sa ne znam, ne zanima me ili se prave da uopće nisu čuli pitanje. Razumijem i kad se ljutite jer je veliki red iako za to uopće blagajnici nisu krivi. I kad nemate košarica na ulazu.
Ali imajte na umu jedno – to je prostor u kojem osobe vrše posao onako kako im je naređeno. Nemaju veze s cijenama, poretkom robe, oglasima na TV-u ili letcima gdje niste naviknuti čitati sitna slova. Nemaju veze ni s tim koliko blagajni može biti otvoreno. To je prostor u kojem osoba radi svoj posao najbolje kako zna. I možda nekad ni njoj nije dan, pa nemoj samo čekat taj dan da ga još više upropastiš.
I ne budi š**ak, boli te uvo kak ću se obojat.
Otišla sam taj dan na bojanje. U narančastu naravno, samo frišku. Sutradan je taman krenuo na moju blagajnu kad sam ju zatvorila i rekla mu da više ne radim. Pitao me zašto sam se opet obojala u tu odvratnu boju.
- Zato što se to meni tako sviđa. A ima štošta što se meni ne sviđa na mnogima, pa šutim.
Otišla sam u miru na pauzu. Sretna s đinđerajem na glavi. Ovaj je svaki idući put čekao da se otvori druga blagajna da ne dođe na moju.
Kupac 0:1 Iva
