I kurve zarađuju više od mene, a ranije završavaju „smjenu”
Kod nje vam nema popusta za studente ili umirovljenike. Tarifa je tolika, pa se ti prijatelju misli je l' imaš il' nemaš para. Da mi je vidjeti tog studenta koji može platiti kurvu. Bar na pola sata.
Kod nje vam nema popusta za studente ili umirovljenike. Tarifa je tolika, pa se ti prijatelju misli je l' imaš il' nemaš para. Da mi je vidjeti tog studenta koji može platiti kurvu. Bar na pola sata.
Nemam volje za život ovih dana. Osim što me na faksu jebuckaju s ispitima, na poslu me jebuckaju sa smjenama. Radim treću noćnu ovaj tjedan. Evo, upravo sad, dok ovo pišem sam na poslu. Izgledam kao zombi. Sam sebi se gadim. Sutra ću vjerojatno prespavati cijeli dan. Ako ste ikad radili noćnu onda znate kako je to. Znate i kako je kad se malo zamisliš pa shvatiš da ima onih koji su više plaćeni od tebe u tim noćnim smjenama. Samo što neki i ne odrade osam sati, već sat-dva, dok ti rintaš punu satnicu za 250 kuna.
Svašta sam ja vidio i doživio navečer na putu do posla i ujutro vraćajući se u stan. Većinom viđam ptice koje danju spavaju, a noću izlaze. Pijanci, narkomani, kurve i studenti. Koja ekipa, a? Vikendima, na primjer, dok svi kupuju alkohol, ja kupujem burek i nešto slatko da imam za gricnuti u noćnoj. Ujutro je pak najgore. Umoran, krvavih očiju sjednem u bus razmišljajući o toplom krevetu, kad se neki student koji sjedi ispred mene ispovraća. Za njim se još i neka curka ispovraća. Prvo zato što je pijana, a drugo zato što joj se gadi povraćotina koja se već debelo razlijeva po busu. I tako se 15-20 minuta vozim u busu koji smrdi na nečije želučane izlučevine. Dođem u stan pa umjesto da zaspim me uhvati muka. Od života.
Ispričavam se ako sam vam zgadio doručak, ručak ili večeru.
Kao što napisah, studenti su jedino zanimljivi kad povraćaju u busu. Zapravo, zanimljivije je kad vozač popizdi. Njih je uvijek pun bus u subotu ili nedjelju ujutro nakon izlaska. Kako znam da su studenti? Ispadne im x-ica iz džepa jer misle da će je u klubu provući kao u menzi pa da plate alkohol jeftinije. To bi bilo divno. Ali nije. Uz studente tu su i redovni pijanci. Njih nema u busu. Oni pišaju ili kenjaju negdje u parku iza drveta. Ne obraćaju pažnju na slučajne prolaznike. Ako pišaju, drvo im je predsjednica, pa uz neke domoljubne uzvike proklinju državu. Ako kenjaju, drvo im je opet neki državni dužnosnik, pa kenjaju uz uzvik serem se na državu. Narkomani isto nisu strašni. Kada su urokani naravno. Prije nego što se urokaju žicat će kunu, dvije da odu kupiti iglu u dežurnoj ljekarni.
Eh, nakon ovih već pomalo neinteresantnih, stižemo i do onih intrigantnih. Gospodarice noći. One koje rade po sat-dva šireći noge. One koje u jednoj večeri zarade prosječnu hrvatsku plaću koju netko drugi krvavo zaradi za mjesec dana. One koje ne prosvjeduju oko radnog vikenda. One koje s isplaženim vaginama u minicama i razmazanim crvenim ružem slučajno ili ne susretneš na ulici. Doduše rijetko, budući da se skitaju po manje prometnim ulicama. Neke od njih i po elitnim hotelima. To valjda u njihovom slučaju isto ovisi o radnom iskustvu. Samo se njihovo službeno ne evidentira. Jednom sam sreo jednu gospođicu u ranim jutarnjim satima. Bilo je šest ujutro, još uvijek je donekle bio mrak, a nju je na ulici istovario stariji gospodin s bijesnom markom automobila. Tu ju je dočekao niski, napuhani, ćelavi tip. Valjda joj je to makro. Čim je izašla, zapalila je cigaretu. Bila je malo raščupana, s razmazanom šminkom, u nekoj kožnoj suknjici i kratkoj, polurasparanoj majici. Hladno se pozdravila s ćelavim tipom, iz grudnjaka izvadila pare (čudno da ima grudnjak), prebrojala ih, polovicu vratila u grudnjak, a polovicu dala dotičnom ćelavcu. Nakon primopredaje su se razišli. Moram priznati da sam u petama osjećao lagani strah. Ne od kurve, već tog ćelavog, napuhanog tipa. No dobro, nije me niti primijetio.
Brojala je neku stranu valutu. Hrvatske novčanice onako ne izgledaju. To sam čak i s dobre udaljenosti mogao zaključiti. Putevi su nam se sreli (ironično) i morali smo se mimoići na jednom dijelu ulice. Jedva da me je i pogledala, pa čak i onako preko oka, u prolazu. Pomalo ju je sram, ali je i dalje puna sebe. Mlada je to cura, otprilike dvadeset i nešto godina. Pretpostavljam i zašto je puna sebe. Zaradila je prosječnu hrvatsku plaću u par sati. Njoj ne treba kredit za stan ili kredit za auto. Ona to zaradi dok kažeš keks, ovaj, mislim seks. Ne uplaćuje za mirovinsko, zdravstveno ili dopunsko. Baš ju briga. Dođe, odradi par sati pa kud koji, mili moji. E sad, neću ulaziti u sitna crijevca pa soliti pamet ili pokušati pronaći razloge zašto ta cura svaku večer legne na krevet ili na bilo koje drugo mjesto pa kaže izvolite. Nije me briga. Njen život, njena stvar.
Nju isto nije briga koliko drugi zarađuju, pogotovo studenti. Kod nje vam nema popusta za studente ili umirovljenike. Tarifa je tolika, pa se ti prijatelju misli je l' imaš il' nemaš para. Da mi je vidjeti tog studenta koji može platiti kurvu. Bar na pola sata. Da bude jasno, pričam o kurvama koje imaju svoje jako visoke tarife. Te tarife definira njihov makro ili one same, kada se izvuku iz njegovih ralja. Jer njena vagina je zlatna, a moji živci nakon tri noćne u tjednu spaljeni.
Hajde da pojednostavnim. Moj bankovni račun je nakon tri noćne smjene puniji za 750 kuna. Ne bunim se. Nenaspavan sam iako spavam po cijele dane, neraspoložen i asocijalan jer cijeli tjedan ne izlazim iz stana. Gospodarica noći s jako dobrom tarifom u tri noćne, u kojima odradi dva-tri sata zaradi dovoljno da si sutra kupi novi, najskuplji mobitel. Nije nenaspavana, seksualne potrebe su joj i više nego zadovoljene, živci su joj isto zlatni, a društveni život joj je na razini jer nakon što kupi mobitel, časti kolegice po kafićima. Što ću ja sa svojih 750 kuna? Kupiti hranu za tri dana, jesti u menzi, kupiti nove čarape nakon tri godine, razbahatiti se jednu večer pa naručiti pizzu, sačuvati nešto za sve ECTS-e koje sam bacio u vjetar i eto. Prođe ti mjesec, godina, di si bio, što si radio? Ništa.
Nemojte misliti da osuđujem ikog iz nabrojane i ukratko opisane ekipe. Pogotovo kurve. Naprotiv, boli me đoka. Svatko radi što hoće, gdje hoće, koliko i kad hoće. To što sam malo nepristojniji, da ne kažem suroviji, je odraz trenutnog (ne)raspoloženja. Zapravo, nisam čak ni nepristojan. Iskren sam. Stvari treba nazivati pravim imenom. Bez umatanja u celofan. Ako ločeš svaku večer deset piva, a zatim pišaš i kenjaš u parku, za mene si pijanac. Ako širiš noge svaku večer nepoznatim tipovima, za mene si kurva. Ako pritom masovno zarađuješ, za mene si business iliti ga poduzetna kurva.
Zapravo, svi smo mi na neki način kurve. Prodajemo znanje fakultetu, fizički napor i snagu poslodavcu, i tako dalje... I to je cijela filozofija.
