Evo sezone – bježite, studenti, van iz apartmana
Dnevni najam čak i u Zagrebu postaje biznis. Prednost se daje stranoj valuti, a kad prve jesenske kiše isperu turiste, što ponekad bude tek 15. listopada (!), otvaraju se vrata našim akademskim građanima, intelektualcima, našoj mladosti i budućnosti na kojoj svijet ostaje.
Dnevni najam čak i u Zagrebu postaje biznis. Prednost se daje stranoj valuti, a kad prve jesenske kiše isperu turiste, što ponekad bude tek 15. listopada (!), otvaraju se vrata našim akademskim građanima, intelektualcima, našoj mladosti i budućnosti na kojoj svijet ostaje.
Izbacilo me iz stana. Opet. Biti podstanar bilo gdje, a još k tomu student podstanar krvav je status. Nemaš ili uglavnom nemaš svog novca, ovisiš o drugima – i o roditeljima i o stanodavcima, moraš tražiti cimere, trpjeti ih ili trpjeti visoke režije ako se odlučiš živjeti sam. Neki se sele dva puta godišnje – na jesen u stan, a preko ljeta iz njega. Oni sretniji koji se ne sele moraju plaćati najam iako taj stan ne koriste cijelu godinu. Ali najnesretniji su studenti primorskih gradova jer nemaju puno izbora. Stanodavci ih tjeraju i prije kraja ispitnih rokova, a stana od 1. lipnja ni za lijek. Ne dao bog da se takvi zažele posla preko ljeta.
Prvi put bez krova nad glavom u velikom tmurnom gradu ostala sam na prvoj godini faksa, dva mjeseca nakon što sam se uselila. Sada letim van dva mjeseca prije kraja studija. Gazdarica je odlučila prodati ovaj u kojemu sam tri godine, pet mjeseci i 25 dana. Za razliku od prvog puta, kad u Zagrebu nisam poznavala gotovo nikoga, sada ću se, nadam se, bolje snaći. Imam valjda dva cijela prijatelja.
Dnevni najam čak i u Zagrebu postaje biznis. Oni koji još nisu otišli na sjever misle da izdavati sobu znači ležati do podne, jesti u restoranima i 'laditi prepone ostatak dana. Kao, naslijediš nešto, staviš na internet i eto ga – turisti padaju s neba drito u garsonjeru od zlata. Na ovoj modi treba zahvaliti politici turističke zajednice koja od metropole želi stvoriti turističku atrakciju.
Na Jadranu je još i gore. Prednost se daje stranoj valuti, a kad prve jesenske kiše isperu turiste, što ponekad bude tek 15. listopada (!), otvaraju se vrata našim akademskim građanima, intelektualcima, našoj mladosti i budućnosti na kojoj svijet ostaje. Malotko razmišlja o tome da će jednog dana ista mladost plaćati nečije mirovine i ostala osiguranja.
Ni kave među predavanjima više nisu za studentski džep. Prema istraživanju britanskog The Suna, Zadar je među šest europskih top destinacija najskuplji. Konkurenciju mu čine dvije destinacije u Španjolskoj, Cipar, Bugarska i Turska. Primjerice, šalica kave tu je duplo skuplja nego u Bugarskoj. Da ne govorimo o gužvama na prometnicama koje donese svaka sezona. Put do faksa traje duže nego predavanje ili ispit.
U Splitu svi čekaju ultraše dok vlada nestašica stanova za dugoročni najam. Cijene dižu za 400 posto. Pa bolje im je uzet jednog bahatog bogatunčića i opelješit ga, makar kasnije u dva sata između smjene gostiju strugali njegovu bljuvotinu s krznenog tepiha, nego tri nekakva studenta. A i to im se obilo o glavu. Turisti sad traže smještaj po okolnim mjestima. K tomu još, Studentski dom Bruno Bušić ove se godine obnavlja, pa je 400 studenata moralo pronaći alternativu. Od svih slobodnih stanova svaki se deseti iznajmljuje podstanarima, a 90 posto čeka turistički najam, procijenili su jesenas splitski studenti.
E, moji gazde, kad s vaše garsonjere izblijedi zlatni sjaj, a turisti odu u jeftinije krajeve puniti tuđe džepove, sjetit ćete se vi svojih studenata i njihovih mizernih stipendija i subvencija.