Djetinjstvo djeci

Dana 18. 11. diljem zemalja članica EU-a obilježava se Europski dan zaštite djece protiv seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja. Vijeće Europe odlučilo je odabrani datum posvetiti najranjivijoj društvenoj skupini – djeci – kako bi cjelokupnu javnost kontinuirano podsjećalo o ozbiljnom, a često prešućivanom problemu. Europski dan zaštite djece protiv seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja utemeljen je 2015. godine pri završetku kampanje Jedno od pet koja je za cilj imala podići svijest javnosti o alarmantnom društvenom problemu te se ujedno i boriti protiv njega.

Kako sam naziv kampanje sugerira – jedno od petero djece žrtva je seksualnog zlostavljanja, a prema rezultatima istraživanja provedenih u sklopu kampanje u 70% – 85% slučajeva zlostavljač je netko koga dijete poznaje i komu vjeruje, odnosno pripada tzv. krugu povjerenja. Izneseni u javnost, ovakvi podaci izazivaju zgražanje i osudu, no istovremeno ostaju tabu-tema jer samo razmišljanje o njima stvara iznimnu razinu nelagode i straha. Ljudi su stoga skloniji odmahnuti rukom i zaključiti kako se to događa nekom drugom; nipošto unutar obitelji ili bliske zajednice, a ako se  i dogodi, krivac je opasni neznanac koji je namamio dijete i odveo ga protiv njegove ili njezine volje, nikako član obitelji, obiteljski prijatelj ili nastavnik. Također, često se pogrešno zaključuje kako su svi zlostavljači mentalno oboljele osobe, no prema provedenim istraživanjima tek 15% – 20% počinitelja ima dijagnozu pedofilije. U skladu s time potrebno je razlikovati mentalno oboljenje jedne osobe od potrebe za apsolutnom kontrolom i moći druge. Upravo uspostavljanje kontrole i moći nad žrtvom predstavlja glavni cilj seksualnih zlostavljača, a ne, kako se obično smatra, seksualno zadovoljenje i uživanje. Ono može, ali i ne mora biti prisutno, stoga nije osnovni i krajnji cilj zlostavljanja.

S obzirom na izložene podatke, važno je informirati kako odrasle osobe tako i djecu o načinima prepoznavanja i sprečavanja bilo kakvog oblika seksualnog zlostavljanja. Jedna od najčešćih zabluda, kada je u pitanju seksualno nasilje, jest da ono nužno uključuje čin silovanja i/ili uporabu snažne fizičke sile. To nipošto nije istina, posebice kada su u pitanju djeca, jer zlostavljač u većini slučajeva postupno seksualizira neprimjerene radnje, objašnjavajući ih kao normalne, igru ili nešto što svi drugi rade. Na taj način dijete dugo vremena ni ne mora biti svjesno da je žrtva zlostavljanja. Također, zlostavljač nerijetko ističe kako je to njihova tajna jer on toliko voli to dijete da samo s njim ima tajnu koju ono ne smije nikome reći, a kako se u ulozi zlostavljača najčešće nalazi djetetu bliska osoba, koju ono doživljava kao osobu od povjerenja i autoritet, dijete tajnu strogo čuva.

Ako je zlostavljač iz primarne obitelji, dijete osim odnosa zlostavljanja s počiniteljem ima i drugu vrstu odnosa (otac, majka) – koji čini da dijete ujedno i voli tu osobu. Počinitelj manipulira na razne načine, od klasične manipulacije: To je naša tajna, to radim zato što te volim, jer si mi poseban/posebna pa do raznih prijetnji. Koristi se i nizom drugih taktika, primjerice: Ako ikome kažeš ovo, nećeš me više nikad u životu vidjeti. Mene će odvesti daleko… ili Ako nekome kažeš za našu tajnu, tebe će odvesti i staviti u neki dom… Dijete, zato što voli tu osobu i brine za nju, ne želi da se toj osobi nešto dogodi ili se boji za sebe, da ne bude zauvijek odvojeno od svoje obitelji, stoga šuti o svemu što se događa. Upravo u situacijama seksualnog zlostavljanja unutar obitelji, dijete najteže nalazi osobu kojoj bi se povjerilo. Tko će mu vjerovati, tko će ga zaštititi, što ako ono razori obitelj time?

Ako se dijete uopće nekome povjeri, to može biti onaj nezlostavljajući roditelj, s kojim dijete ima dobar odnos, no valja naglasiti da u slučajevima kada je zlostavljač član obitelji, dinamika obitelji može biti narušena, pa se djeca znaju obratiti djedovima, bakama ili nekoj drugoj odrasloj osobi u koju imaju povjerenja – poput roditelja njihova najboljeg/e prijatelja/ice, učitelja/ice ili nastavnika/ice. Upravo iz toga razloga iznimno je važno educirati sve one koji dolaze u doticaj s djecom o tome kako razgovarati u slučaju da im se dijete povjeri. Dijete ne smije vidjeti da je osoba kojoj se povjerava prestrašena, da su je emocije savladale, ta osoba mora djelovati kao da može izdržati to što joj dijete govori. Važno je da osoba zna kako ne smije obećavati da će zlostavljanje prestati, da će sve biti u redu i da će počinitelj završiti u zatvoru – jer to, nažalost, ne može obećati. Ono što može obećati djetetu jest da će biti uz njega, da će mu biti podrška i da će se s djetetom zajedno obratiti dalje za pomoć.

Kako bi se djecu od najranije dobi educiralo o seksualnom zlostavljanju, potrebno je razgovarati o potencijalnim opasnostima na za dob prihvatljiv način. Jedan od najjednostavnijih načina na koji roditelji mogu objasniti djeci gdje ih drugi ne smiju dodirivati i na koji se način ponašati je tzv. Pravilo donjeg rublja, a ono glasi –  Nitko drugi ne bi smio dodirivati dijete po dijelovima tijela koji su obično pokriveni donjim rubljem niti ono smije dirati druge u tim područjima. Djecu treba naučiti da njihovo tijelo pripada samo njima te da ih nitko ne smije dodirivati bez njihova dopuštenja. S obzirom na to da djeca ne razlikuju uvijek primjereno od neprimjerenog dodirivanja, Pravilo donjeg rublja pomaže im odrediti lako pamtljivu granicu – donje rublje.

Foto: Istarska-policija.gov.hr