Božić i božićno prigovaranje
Jednom ćeš prerasti kupljeni pulover. Jednom ćeš izderati cipele. Parfem će se potrošiti neprimjetno, kao i svaki koji imaš. Hoćeš li se stvarno svega toga prisjećati s osmijehom i toplinom oko srca?
Jednom ćeš prerasti kupljeni pulover. Jednom ćeš izderati cipele. Parfem će se potrošiti neprimjetno, kao i svaki koji imaš. Hoćeš li se stvarno svega toga prisjećati s osmijehom i toplinom oko srca?
Koji je zadnji dar koji ste poklonili nekom najbližem? Kad ste zadnji put zagrlili najboljeg prijatelja, prijateljicu? Sjećate li se da ste ikome u zadnjih par mjeseci otvorila vrata i propustili ga da uđe prije vas? Sjećate li se ijedne situacije gdje ste pomogli nekom starijem? Sjećate li se kad ste zadnji put razgovarali s nekim i uistinu slušali što osoba priča, a da nije aktualni trač ili neki kojeg ste se sjetili otprije? Jeste li ikada rekli nekome gdje treba uzeti broj za čekanje u redu u banci ili bolnici ili ste čekali da ih netko drugi orijentira?
Kad smo kod emaptije i ljubavi, mislim da nema boljeg vremena, ugođaja i blagdana kad se može vidjeti, točnije, osjetiti ogromna ljubav sa svih strana nego ovo božićno doba. Ljubav prema bližnjemu, ljubav prema božićnim pjesmama, ljubav prema božićnim filmovima, ljubav prema kobasicama, (pretjerana) ljubav prema kuhanom vinu i božićnom punču. Sve pršti od ljubavi. I prejedanja. I alkohola. Svaki blagdan je karakterističan za prejedanja, ali Božić posebice upravo zbog tog izobilja svega u četiri tjedna iščekivanja rođenja Isuseka.
Neumjereno volim slatko što potkrjepljuje činjenica da sam prošli tjedan pojela cijeli adventski čokoladni kalendar. Gora činjenica od te je ta da je taj kalendar već drugi koji sam kupila ovaj mjesec. Neumjerenost u jelu i piću je jedan od sedam smrtnih grijeha aj nou, al nisam ohola i škrta pa možda to može balansirat.
Krenula su kolinja pa je neupitno da smo u stan dobile pošiljku koja je sadržavala sarmu, kobasicu i čvarke. Povodom Svetog Nikole, mama i očuh su poslali za Osijek paket pun slatko-slanih proizvoda + šibu sa zvončićem. Jedan paket meni, drugi cimi. Deda koji se u tom trenutku našao u trgovini, u kojoj mama i radi, poslao mi je čokoladnog svetog Nikolu jer mu je, eto, mama sto puta spremila stvari u vrećicu da ne mora sam, nekoliko puta mu je iznijela stvari do izlaza da ne padne preko jedne jedine stepenice i svaki put razgovarala s njim jer on nema s kim. Nijedan od tih razloga ne bi više dirnuo čovjeka nego onaj da nema kome poslat nekakav znak pažnje za blagdane. Nikolu sam cijelog pojela sinoć. Sama.
Te crne nedjelje, 6. prosinca, razmišljajući već o petku 11., Đuli i makroekonomiji, prisjećajući se koliko je prošlo otkad sam popila prošli Nalgesin forte zbog parestezije kože, jer osjetim da bih mogla ponovno, i pokušaja nekakvog minimalističkog razgibavanja lijeve strane tijela, potpuno zaboravim da bi bio red nekom popunit čizmicu. Doduše, cimerica ju nije ni priredila, al hodnik je zatrpan čizmama kao da nas živi šestero u stanu. Ni ona se nije sjetila.
Navečer ulazi u stan moj veseli momak. Donosi gore navedenu maminu pošiljku, cimi daje veliku čokoladu jer je dan prije imala imendan, a meni pruža malu, preslatku zelenu vrećicu i nasmije se. Skoro sam se rasplakala kad sam skužila da je to poklon za svetog Nikolu, a da sam ja njemu kupila jedno veliko ništa. Dobila sam mali plavi lončić s kariranim uzorkom, nalik onome iz Trice u kojoj dobijem vruću čokoladu i svaki put pomislim kako bih ga mogla ukrast jer je prekrasan. Unutar mog lončića poredano je još deset čokoladica Životinjskih carstva. Još mi se više plače. Pogledam ga tužnih očiju ko što Tara gleda i mene i Luku kad joj prođemo kraj boksa, a ne nosimo hranu. Tara je moja prekrasna zlatna retriverica.
Prošetali smo do tvrđe na Advent. Prije svakog štanda sam ga pitala hoće tu štogod jest, pit, sjest, leći, bilo šta u čemu mogu doprinijet da se iskupim za nekupovanje poklona. Unatoč tome što je imao operaciju desne ruke prije mjesec dana, pita me da se odemo klizat. Kad sam prije koji mjesec rekla da jedva čekam da se otvori klizalište i da nađem potencijalnu žrtvu koja bi išla sa mnom na klizanje, rekao je da on ne zna klizati. Tijekom pregovora o tome koliko (ni)je pametna ideja ići na led tako svjež nakon operacije, kaže da je dost' dobar što se tiče klizanja i da je rekao da ne zna tako da me može iznenadit kad bude vrijeme za to. Platila sam nam klizanje. Pola sata smo se vrtili u krug i pokušali razumjet degenerike koji su došli juriti i plašiti nas koji smo se došli u miru smrznut na ledu.
Cimerica zna da se rastopim kad god naiđem na klip o pandama – nakon prve objavljene kolumne na krevetu me dočekala preslatka plišana pandica i poruka u kojoj mi čestita na prvom izdanom tekstu. Hvala B. !! Slušanje, slušanje, slušanje. Oni prate što pričam da mi se sviđa i ponekad prate moj izraz lica kad gledam more razno raznih klipova dnevno.
U Lijepoj Našoj vječni pesimizam. Kad bi nekoga pitao na ulici što će kupiti svojim najbližima većina će reći da nemaju šta za jest, da nemaju novca i samim tim uopće ne razmišljaju što će pokloniti dragoj osobi. U isto to vrijeme, parking ispred Portanove i garažni parking su krcati, onaj na krovu nešto manje jer mislim da ima ljudi koji još nisu skužili da postoji parking i gore. Unutra su svi kafići uglavnom krcati, Tvrđa je krcata, kafići na Tvrđi su uglavnom puni. Ljudi jedu, piju, hodaju s vrećicama. Al' novaca se, naravno, nema. Sve jasno – teže se živi, država je napokon počela izlaziti iz jadne depresije, stvarno se nema novca na bacanje, al' depresija, ljudi, je puno gora od svega ovog iznad. Činjenica je i da je čest prizor vidjet ljude kako uzimaju tetrapake iz kontejnera i iz njih piju. Ili kako sviraju na trgu pet sati za koju kunu. Toga je bilo i prije i toga će, NAŽALOST, uvijek biti i upravo zato ne treba stalno vikati da je loše, a ništa po tom pitanju ne poduzimati. Tim se situacija samo još produbljuje na gore, ljudi se prema tome odnose kao prema nečemu normalnom i postotak tih ljudi s ulice će se samo povećavati i to će postati normalan tijek događanja.
Zato ljudi, naučite slušati druge. Ako prođete ulicom držeći se za ruku s voljenom osobom sa samo dvadesetak kuna u džepu i ta ista osoba vam kaže da bi joj dobro došao čaj, odvedite ju na čaj negdje i vidite koji će čaj pit ili je pitajte koji joj je najdraži. S idućih 20 kuna uzmi u trgovini čaj koji je rekla. I Dorinu s keksom primjerice. Grijeh je ne voljeti Dorinu s keksima.
Ako netko voli neki određeni kolač, zašto mu ne bi uzeo dva komada tog kolača, napisao neku lijepu toplu poruku i time iznenadio prijateljicu kad ima loš dan. Ako imaš viška novaca na mobitelu, toplo preporučam nazvati 060 90 07. Činjenica je da rijetko kupim bon za mobitel, ali kad se ipak odlučim na taj pothvat prvi poziv uputim humanitarnoj udruzi RTL pomaže djeci koja svake godine ima projekt gdje se traži pomoć za kupnju uređaja za bolnice koji na bilo koji način pomaže liječenju djece. Cijena poziva je 6,25 kuna s PDV-om, a nakon što završi zvučni signal i zahvali vam se poznat glas s TV-a za donaciju, u vama se preokrene 625 lijepih osjećaja.
Ima ljudi koji nisu skloni davanju polovne robe u Caritas jer su doživjeli neugodne situacije. Raspitajte se onda u susjedstvu znaju li treba li kome jer netko će uvijek biti zahvalan za bilo koju donaciju. Ako ne treba robu, možda treba pola sata društva gdje će moći s nekim podijeliti neku svoju današnju ili jučerašnju radost ili tugu.
U svojih 20 godina naučila sam da novac uistinu kvari ljude i da to nije samo puka izreka koja je vidljiva samo u iznimnim situacijama. U isto toliko godina susrela sam se s nizom situacija gdje su ljudi bili više željni razgovora, suosjećanja, šnite kruha i toplog mlijeka nego luksuznih torbi, odjeće i parfema. Daleko od toga, lijepo je dobiti i torbu, i parfem, i odjeću, obuću i sve što se može nabrajati još pola dana, ali ćeš jednom prerasti kupljeni pulover. Jednom ćeš izderat cipele. Parfem će se potrošiti neprimjetno, kao i svaki koji imaš. Hoćeš li se stvarno svega toga prisjećati s osmijehom i toplinom oko srca?
Pomozi drugima, nasmij se i zahvali osobi koja te pustila na blagajnu prije tebe jer imaš samo jednu stvar i, iako ćeš često naići na onu koja nije raspoložena za išta, svejedno pozdravi tetu na blagajni. Na ulici vrati novčanik koji je ispao nekome tik ispred tebe – taj novac, ako ga ima, neće te usrećiti dugoročno.
Razgovaraj s ljudima oko sebe, pamti ili zapisuj što se osobi sviđa, istražuj i nađi male stvari po malim cijenama i s velikim srcem usreći onoga čiji će osmijeh tebi uljepšat dan. Sretan Božić!
