Studentski posjet Vukovaru
Kaže se da se povijest upisanu u kamen ne može obrisati.
Kaže se da se povijest upisanu u kamen ne može obrisati.
Studenti su u nedjelju, 18. studenoga imali priliku posjetiti Vukovar povodom obilježavanja pada Grada heroja. U organizaciji Udruge vukovarsko-srijemskih studenata i uz pomoć Koordinacije zavičajnih udruga organizirano je studentsko hodoćašće u Vukovar kako bi se studenti upoznali s gradom, s njegovom ratnom poviješću, sadašnjošću i nastojanjima i nadanjima za budućnost.
U kasnim se noćnim satima ispred paviljona studentskog doma Stjepan Radic pronio val osmijeha i šaputanja. Hrpice studenata i autobusi. Malo po malo, rasporedili smo se i krenuli put ravne nam Slavonije i nepreboljenoga Grada heroja. Jutro nas je dočekalo u Vinkovcima te kasnije u Nuštru i konačno, u Vukovaru. Prva postaja bila je Trpinjska cesta, sa Spomen domom, bistom jedne od vukovarskih legendi Blage Zadre i tenk. Put se nastavio prema bolnici, gdje je u ratno vrijeme na mjestu ravnateljice bila dr. Vesna Bosanac. Iznad ulaza u podrum crveni je križ s rupama, simbol ranjenih, ubijenih i svih onih koji su tražili svoj sigurni kutak u podzemnim tunelima i hodnicima vukovarske bolnice. Na ulazu je operacijski stol gdje je u vrijeme tromjesečne borbe obavljano 500 operacija dnevno. Kasnije smo se spustili u sklonište koje je ostalo netaknuto koliko je god to moguće. Odmah na početku, na stropu je crveno svjetlo koje obasjava jedan kvadrat stropa. Kada pogledate gore, vidite prazan prostor i žice. Kada je na bolnicu bačena krmača, probila je svih pet etaža bolnice, pala sve do skloništa te završila u krevetu jednog ranjenika srpske nacionalnosti. Imao je raširene noge pa je pala izmedju njih. Taj je ranjenik ostao bez noge, pričaju nam u bolnici.
Male kabine, brojni skućeni kreveti, lutke kao imitacije ranjenika, umrlih, djece, beba i medicinskog osoblja. Wc, kuhinjica, kabina gdje je na podu samo jedan madrac. Posebno je dojmljiva jedna sobica. U njoj je mrkli mrak. U sredini stoji postolje s upaljene tri svijeće. Iz zvučnika se čuju imena svih onih koji su prošli kroz bolnicu. Kada izađete iz skloništa, u hodniku na pločicama opisan je svaki dan vukovarske muke. Kaže se da se povijest upisanu u kamen ne može obrisati. Put nas je dalje odveo u župu sv. Filipa i Jakova na samom Dunavu, u neposrednoj blizini veličanstvenog vodotornja na kojem se vijori hrvatski barjak, gdje smo gledali film u kojem je prikazan Vukovar prije rata, za vrijeme rata i nakon rata. Čuo se posljednji izvjestaj Siniše Glavaševića i njegovo upozorenje da ne možete živjeti svoju sadašnjost i graditi svoju budućnost ako ne poznajete svoju prošlost.
Sljedeća na redu bila je Ovčara. Prva je stanica bio Spomen dom čija su vrata ostatak nekadašnjeg hangara u koji su Srbi u autobusima doveli 261 žrtvu iz bolnice i poubijali ih. Vrata su ostala netaknuta, ali sada su zaglavljena kao simbol sjećanja na pokolj i upozorenje da se nikad više ništa takvo ne ponovi. U pod Spomen doma ugrađeni su geleri, a na zidovima se izmijenjuju slike i imena žrtava. Njih 200 je identificirano i njihova imena plove vrtlogom u podu na sredini doma u dno kao simbol pada. Za ostale se još uvijek ne zna gdje su. Njihove osobne stvari, barem jedna, počivaju ondje zajedno sa sjećanjem. Hangar je uvijek u mraku, a jedine trake svjetlosti dolaze od 261 zvjezdice na stropu doma.
Na poljani stoji spomenik ubijenima. Oko njega vijenci, svijeće i tiha molitva na usnama svih okupljenih. Tuga se iščitava na licima, suze sjaje u očima. U tišini se vraćamo u buseve i krećemo na memorijalno groblje. Prolazeći kraj polja gorova, stižemo na mjesto gdje je postavljeno 938 bijelih križeva. Bijeli kao simbol nevinosti i žrtve. Kraj svakoga je ruža i trobojnica, na pokojem je krunica. Iznad njih postavljen je veliki križ. Kasnije nam je jedan od zapovjednika obrane Vukovara ispričao priču o tome križu. "Vanjske plohe su namreškani valovi Dunava i vukovarski bregovi. Okomite i vodoravne crte, koje čine križ - simbol Isusove muke i muke Grada heroja, je tlocrt vukovarskih ulica. Prolazak kroz križ znači prolazak vukovarskog križnoga puta. Otvoreni pogled prema nebu i vječni plamen znak je optimizma, nade i raja, gdje su duše vukovarskih heroja. Sjetite se toga svaki puta kada se dođete pomoliti na ovaj križ.", priča nam jedan od vukovarskih heroja. Nakon molitve i polaganja vijenaca, studenti koji su bili dijelom grupe koja je inicirala izradu mozaik-fotografije Vukovaru i Vukovarcima, predali su veliko platno s porukama podrške i ljubavi Gradu heroju predsjedniku Udruge studenata vukovarsko-srijemske županije, Josipu Papku.
Kako je izgledalo bojno polje i što je korišteno u borbi za život grada Vukovara, vidjeli smo u vojarni u Sajmištu. Podijeljeni u skupine, sa svojim smo vodičima obilazili tenkove, oklopnjake, mine i imitaciju minskog polja, avione, projektile, topove, rovove i hangare. U večernjim je satima održana molitva ispred memorijalne bolnice. Vukovar nas je ispratio u svoj svojoj čari, sa svim svojim ranama i uspomenama. Ulicama Grada heroja vjetar još uvijek šapuće priče o prošlosti. Nikad neće ni prestati. Jer se nikad ne smije zaboraviti.
