FOTO: Studenti Šumarskog fakulteta u zajedničkoj dvodnevnoj akciji očistili 38 kuća, ambulantu i školsku knjižnicu u Gunji
Teško je zamisliti kako je ostati bez svega, kako je to protiv svoje bolje otići iz svega za što ste radili u svojemu životu. Pročitajte što su studenti zatekli u Gunji prilikom čišćenja domova pogođenih poplavom.
Teško je zamisliti kako je ostati bez svega, kako je to protiv svoje bolje otići iz svega za što ste radili u svojemu životu. Pročitajte što su studenti zatekli u Gunji prilikom čišćenja domova pogođenih poplavom.
45 studenata, profesora i asistenata Šumarskog fakulteta te po jedan student sa PMF-a, Politologije te Filozofskog fakulteta prošlog su vikenda izdvojili svoje slobodno vrijeme u predispitno doba te odlučili pomoći u raščišćavanju poplavljenog područja Gune.
Zahvaljujući dekanu Šumarskog fakulteta Milanu Oršaniću, koji je osigurao autobus, smještaj, hranu i dio potrebne opreme, 48 akademskih građana je provelo dva dana čisteći nedavno poplavljene stambene objekte u Gunji. Za komunikaciju sa službama na terenu je zaslužan Sveučilišni zbor, a Državna uprava za zaštitu i spašavanje je angažirano prionula na raspoređivanje zadataka i upućivanje studenata u ono što ih čeka.
Tijekom ove humanitarne akcije, složne ruke su uspjele očistiti 38 kuća, ambulantu te školsku knjižnicu. Ono što ih je dočekalo prvoga dana nisu mogli ni zamisliti.
Po dolasku na ugroženo područje, studenti su prionuli na posao, no već ulaskom u prvu kuću su shvatili koliki je obujam štete. O tome dovoljno govori i podatak kako je samo za jednu kuću trebalo u prosjeku tri sata teškoga rada: izbacivanja mulja, bacanja smeća i sortiranja stvari koje su ostale sačuvane.
''Otvarali smo ormare kako bismo izvadili odjeću i provjetrili ih. Odjeća je zadržala svu vodu u sebi, a u međuvremenu su se u nju zavukle i gliste te ostali kukci i u tom slučaju shvatiš kako se neke stvari naprosto ne mogu spasiti te razmišljaš koliko su ljudi zapravo izgubili toga.'', rekao nam je Ivan Bota, jedan od sudionika akcije.
''E sad, zamislite, koliko god ne voljeli zubara, da uđete u njegovu razorenu ordinaciju, čupate zubarsku stolicu, izbacujete lopatom sve njegove instrumente, od vode i mulja neprepoznatljive dokumente i onda pomislite, pa taj je čovjek od toga živio, taj je čovjek s tim pomogao brojnim mještanima.'', opisali su studenti u članku koji je objavljen na portalu Index.hr.
Doista, teško je zamisliti kako je ostati bez svega, kako je to protiv svoje bolje otići iz svega za što ste radili u svojemu životu. Osim prilike da pomognu ljudima kojima su domovi uništeni, studenti su imali priliku popričati i sa osobama koje žive na tom području.
''Stvarno je bila tužna situacija i svi smo se u Zagreb vratili pod jakim dojmovima, ali i puni emocija. Ljudi su tamo reagirali na različite načine. Prvi dan ekipa od 10 ljudi je dobila jednu ulicu u kojoj smo trebali pomoći ljudima da očiste svoje kuće. Pred kraj dana, kada smo svi bili iscrpljeni i umorni, iznenadio nas je vlasnik jedne kuće koji je dovezao svoj automobil te otvorio prtljažnik. Iz automobila je svirala glazba, a on nas je ponudio pićem te nam kreno pričati svoju tužnu priču. Tom čovjeku je doslovno cijela kuća bili uništena, ta kuća za koju je radio cijeli svoj život i u kojoj su ostale sve uspomene.
Drugi dan nas je policija dovezla do žene koja je nedavno izgubila svojega muža i u kući je živjela sa troje djece. Kuća je tek nedavno bila izgrađena i namještena, a voda je to sve poništila u sekundi. Doslovno je sve bilo uništeno. Proveli smo tri sata izbacujući nepovratno uništene stvari, a usput smo slušali priču te žene koja se u isto vrijeme i smijala i plakala.
Zaista je bilo lijepo pomoći tim ljudima i vidjeti taj osjećaj zahvalnosti koji ti pružaju kada ti njima pružiš ruku. Osjetila se velika potreba za volonterima jer su nam ljudi stalno prilazili i preklinjali nas da im pomognemo s čišćenjem njihovih domova. Nadam se da će ovakvim akcija biti još.'', zaključio je Petar Labrović, sudionik i član predsjedništva Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu.
Jedini nerazumljivi dio koji je studentima upao u oči jest uloga vojske i državnih službi u cijeloj ovoj priči.
''Smatram da je apsolutno sramotno da država apsolutno ništa nije poduzela po pitanju mobilizacije ljudi. Primjerice, jedino mjesto gdje se vojsku moglo vidjeti jest ulaz u Gunju, gdje su provodili dezinfekciju ljudi. Pitali smo se gdje su svi ti ljudi iz vojske, a onda smo po dolasku u Županju shvatili da ona vrvi vojnicima. Nažalost, oni ne poduzimaju ništa po pitanju čišćenja i pomaganja u sličnim poslovima, nego se svi bave samo s administracijskim poslovima. Trebamo se svi zajedno zapitati zašto je to tako.'', rekao nam je Ivan Bota.
Na jučerašnjem sastanku Senata se raspravljalo o mogućnosti organizacije drugoga autobusa kako bi se ova akcija ponovila.
Naposlijetku nam je Ivan Šolić, student i jedan od organizatora ovoga putovanja, rekao nešto više o samoj akciji.
''Terenske nastave u Slavoniju su svakodnevnica u akademskom obrazovanju na Šumarskom fakultetu, a iako smo se mnogo puta susreli sa štetnim posljedicama poplave na ekosustav, ovdje je ipak pogođen čovjek i njegova imovina. Osjetili smo potrebu da interveniramo jer su nas ti dobri ljudi itekako zadužili. Zahvaljujemo se dekanu Šumarskog fakulteta gosp. Milanu Oršaniću koji je prepoznao vrijednost ove inicijative i osigurao nam sve što nam je bilo potrebno. Hvala i kolegama sa Sveučilišnog zbora na sudjelovanju i pomoći u organizaciji.''
Ovu akciju je prepoznao i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović koji je pozvao sve sudionike u svoj ured. Svečano primanje održat će se 21. lipnja 2014. godine. Predsjednik je izrazio želju da čuje iskustva studenata, ali će im također izložiti planove države za ljude koji su ostali bez svega.
