IZVJEŠTAJ: Oprostili smo Florence što je otkazala INmusic!
Da nas je razočarala - itekako jest. Jesmo li joj oprostili? Jesmo, i više od toga.
Da nas je razočarala - itekako jest. Jesmo li joj oprostili? Jesmo, i više od toga.
Drugi dan Sziget festivala započeo je 11. kolovoza probijanjem sunca kroz grane na našem kamp mjestu. Već smo pohvatali ritam da se trebamo ići tuširati odmah nakon završetka koncerata koji nas zanimaju jer ćemo tada naći najviše slobodnog mjesta.
Kao da su nam čitali misli, ove godine zavjese za tuševe bile su čvrste i nisu se trgale, a postojao je i veći broj sušila za kosu na neizmjernu radost ženskog roda.
Mapa festivala poprilično je promijenjena - kako bi se uspjelo naći mjesta za povećani broj posjetitelja, kampovi su bili smješteni na same rubove otoka, dok je središnji dio otoka rezerviran samo za aktivnosti: počevši od artzonea, pa sve do mađioničara. Ukoliko vam se ne da spavati cijeli dan, itekako imate što raditi preko dana.
Odlučili smo drugi dan provesti u razgledavanju pregršt aktivnosti, pa smo za početak izabrali sjedenje u hladu i uživanje u Szigetovom cirkusu. Na redu je bila predstava argentinske trupe ManoAmano. Simpatična polusatna predstava uključivala je penjanje na visoki stup, zavlačenje u uske kutije i smiješno glasanje glavne akterice. Iako na trenutke dosadnjikavo i u manjku dinamičnosti, predstava je uspjela izvuči osmjehe raznovrsnih okupljenih posjetitelja.
Ove godine je bio proširen i sportski dio pa su se tako posjetitelji festivala mogu natjecati (ili naprosto samostalno igrati) u nogometu, odbojci, adrenalinskom parku i sličnome. Iako su svi tereni bili izloženi suncu koje je neumorno sijalo i do 40 stupnjeva, to nije sprječavalo neke ljude da izbace alkoholne pare kroz znoj.
Nakon šetnje kroz brojne aktivnosti i štandove s hranom i pićem, odlučili smo otići na Gentlemana & The Evolution koji su upravo zauzeli main stage. Kažu da se kvaliteta nekog glazbenika i njegova nastupa uživo mjeri činjenicom koliko se osobama koje nikada nisu čule nijednu pjesmu svidi taj nastup. Iako nikada nismo čuli Gentlemana, 40-godišnjeg njemačkog reggae glazbenika, i njegov prateći bend, kroz narednih sat vremena veoma nas je oduševio. Tu je ponajprije energija koju prenosi na publiku jer se vidi da uživa u svakom taktu koji dolazi od odličnih Evolutiona. Uvijek nasmijan i skakutav, uspio je na prisutne prenijeti sreću, ljubav i toleranciju te se kompletno stopiti sa sloganom Szigeta - island of freedom. Valja spomenuti i kako je Gentleman odličan u animaciji publike - natjerat će ih bez problema na skakanje, a ponavljanjem riječi pjesama svi će vrlo brzo naučiti koje poruke on nastoji prenijeti. Čista petica od nastupa.
Sljedeći na redu bio je Asaf Avidan, no nismo se htjeli lagati - Avidanov repertoar u našim glavama se svodi na samo jednu pjesmu: One Day. Iako ima čak pet diskografskih albuma, nismo se dovoljno potrudili da usvojimo repertoar prije Szigeta, tako da smo odlučili produžiti korak kroz Sziget i uživati u drugim, manjim pozornicama i usputnim aktivnostima.
Novost ove godine bio je i Design zone, mjesto gdje su se preko dana predstavljale modne revije, a osobe su mogle i same izraditi neke stvari poput traki za kosu ili pak maski. H&M je ove godine uskočio kao veći pokrovitelj festivala, pa su tako svi prisutni mogli zaviriti i u njihov prostor ili pak produžiti u Budimpeštu i kupiti nešto za 20% popusta.
Na A38 pozornici (odnosno velikom šatoru) spremali su se izići Jungle. Jungle smo slušali na Croatia Rocksu u srpnju, no htjeli smo ponovno provjeriti njihov eksplozivan nastup. Ono što nam je svakako zasmetalo jest vrlo loš razglas, to jest ozvučenje cijele pozornice. Zvuk svih izvođača bio je veoma mutan, dok se glasovi nisu ni čuli - osim ukoliko znate cijelu pjesmu na pamet i možete pratiti što se odvija na pozornici. To je išlo i nauštrb Junglea koji su se pokazali kao prosječan band - što nikako nije istina. Dočekala nas je slična playlista kao i na CR-u, uz odlične pjesme Julia, Busy Earning, Platoon i druge. Iako volimo njihov album prvijenac, bilo bi odlično kada bi predstavili publici i novoga materijala.
Na main stage smo pohitali s mješanom dozom skepticizma, ljutnje, razočaranosti i uzbuđenosti. Takav nam je okus na nepcima još otkada je Florence + The Machine otkazala INmusic, da bismo je zatim narednih mjesec dana promatrali kako usprkos lomu trči pozornicama ili se pak pojavljuje na različitim američkim talk showovima. Da nas je razočarala - itekako jest. Jesmo li joj oprostili? Jesmo, i više od toga.
Florence možemo opisati jednom riječju - vila. Svaki pokret koji Florence Welch izvede prepun je elana i magije, a njeno trčanje (sve nam je bilo jasno kada smo vidjeli koliko se valja po pozornici i koliko energije ulaže u nastup) oduševljava. O glasu se ne mora ništa reći - na koncertu ćete dobiti mnogo više od onoga što čujete na snimkama. Počevši sa What The Water Gave Me, Flo i njen bend nastavili su prebirati po starijim i novom albumu sa lakoćom. Posebno oduševljenje izazvala je izvedba pjesme Sweet Nothing koju je Florence napravila u suradnji s Calvinom Harrisom. Posljednja, šesnaesta pjesma sa playliste, očekivano je bila Dog Days Are Over. Sve u svemu - ne otpisujte Florence, a ljutnju opravdano možete gajiti sve do 2016. godine kada ćete čuti prve taktove uživo!
Dan smo odlučili zaključiti na A38 sa izraelskim duom i veteranima elektro housea/rocka/svega, Infected Mushroomom. Dočekao nas je polu-DJ-set-polu-live-nastup. Mushroomi, sastavljeni od Amita Duvdevanija i Ereza Eisena, dostavljaju uživo glazbeni paket koji nije lako opisati. Dočekat će vas rock, dočekat će vas house, elektronika, malo popa, malo trancea, ali vam neće biti dosadno u ovom bućkurišu. Energičan i nabrijani Amit većinom je animirao publiku (slično kao što DJ Locksmith to radi u Rudimentalu) koja se rado odazivala na njegovo skakanje i ludi pogled. Svakako nisu razočarali izvedbom njihove najpoznatije pjesme Becoming Insane, koja je prigodno pristajala u kasne sate kada su svi na vrhuncu svojeg festivalskog raspoloženja.
