FOTO: Tjeskoba i depresija zatočene na slikarskome platnu Edvarda Muncha
Na današnji dan rođen je umjetnik koji je od malih nogu bio proganjan demonima tragedije, tjeskobe i depresije, umjetnik koji je na slikarskome platnu zatočio one najdublje osjećaje i trenutke, unutarnju prirodu nevidljivu ljudskome oku.
Na današnji dan rođen je umjetnik koji je od malih nogu bio proganjan demonima tragedije, tjeskobe i depresije, umjetnik koji je na slikarskome platnu zatočio one najdublje osjećaje i trenutke, unutarnju prirodu nevidljivu ljudskome oku.
Obitelj Munch se nakon Edvardovog rođenja seli u Oslo, a zajedno s preseljenjem započinje niz tragedija u obitelji. Počelo je sa smrću Edvardove majke i sestre od tuberkuloze, zatim je druga sestra smještena u ustanovu za mentalne bolesti, a naposljetku je i Edvardov jedini brat umro od upale pluća. godine 1879. on je počeo studirati inženjerstvo, ali se pred sam kraj školovanja odlučio ispisati. Njegova je strast prema umjetnosti prevladala zanimanje za inženjerstvo. Dvije godine kasnije upisuje se na Royal School of Art and Design, a tri godine nakon toga dobiva stipendiju i putuje u Pariz na tri tjedna.
– Više neću slikati interijere gdje muškarci čitaju i žene pletu. Slikat ću ljude koji dišu i osjećaju i pate i vole. –
Vrativši se u Oslo, počeo je raditi na novim slikama iz kojih se može iščitati prekid s realizmom. U razdoblju od 1889. do 1892. godine, Munch je uglavnom živio u Francuskoj i možda je upravo to bilo njegov najproduktivnije, ali ujedno i najproblematičnije razdoblje u životu. Iz toga razdoblja potječe serija od 22 slike pod imenom Friz života. Imena slika, Očaj, Melankolija, Anksioznost, Ljubomora i Krik, od kojih je potonja nastala 1893. te je ujedno postala i jednom od najpoznatijih slika ikada naslikanih, depiktiraju Munchovo mentalno stanje, kao i emocije koje su se u njemu miješale u to vrijeme. Kolekcija je bila uspješna te je ovaj umjetnik ubrzo postao poznat u svijetu umjetnosti, no s druge strane, svoje je užitke i sreću počeo bojati alkoholom, novim tragedijama i mentalnim nevoljama.
– Dokle god se sjećam, patio sam od dubokog osjećaja tjeskobe kojeg sam pokušao izraziti u svojim djelima. –
Edvard Munch. Slikar koji je mogao vješto i bez grča vizualizirati ono najskrivenije u sebi, ali i u nama. Mučen tragedijama koje su započele još u njegovom djetinjstvu, proganjan demonima iz samoga uma koji su s vremenom preuzeli oblik tjeskobe i depresije te se kasnije ujedinili s alkoholom. Možda da nije bilo svega toga, baš kao što je i on sam za sebe rekao da bi bez anksioznosti i bolesti bio kao brod bez kormila, nikada ne bismo vidjeli naše najskrovitije osjećaje izrečene na platnu. Izuzev dobro nam poznatog Krika, jedne od možda najreproduciranijih slika uopće, slikao je samoću, vapaje, poljupce i bol, možda ne toliko realno kako ih mi doživljavamo i percipiramo, ali oni su tu, sveprisutni, u srcu mladića dok se drži za slomljeno srce, u razlivenoj koži dvoje ljubavnika.
