Znanstveni razlozi zašto neki ljudi ne vole glazbu
Unatoč mišljenjima da je glazba jedini univerzalni jezik i da bi život bez glazbe bio prazan, ne bi se svi složili s tim tvrdnjama. Nedavno istraživanje pokazuje da tri do pet posto svjetske populacije ima apatiju prema glazbi.
Unatoč mišljenjima da je glazba jedini univerzalni jezik i da bi život bez glazbe bio prazan, ne bi se svi složili s tim tvrdnjama. Nedavno istraživanje pokazuje da tri do pet posto svjetske populacije ima apatiju prema glazbi.
Josep Marco-Pallarés, sveučilišni profesor u Barceloni, sa skupinom znanstvenika proveo je istraživanje o glazbi i o načinu na koji je ljudi mogu osjećati i koje podražaje kod njih izaziva slušanje glazbe. Ono što nisu očekivali, navodi The Atlantic, saznanje je da tri do pet posto svjetske populacije ima apatiju prema glazbi, takozvanu glazbenu anhedoniju. Anhedonija je nesposobnost čovjeka za uživanjem u aktivnostima koje donose najviše užitka. Takvi slučajevi postoje u društvenim i seksualnim aktivnostima, ali novo je otkriće da postoje i u glazbi.
Za potrebe istraživanja ispitano je 45 studenata koji su bili podijeljeni u tri skupine. Prvu skupinu činili su ispitanici koji ne mare za glazbu. Drugu skupinu činili su oni koji pokazuju interes za glazbom, dok su u trećoj skupini bili oni koji ne mogu zamisliti svoj život bez glazbe. Ljudi koji uživaju u glazbi prilikom slušanja glazbe pokazivali su ugodu i osjećaj sreće, uz povećanje otkucaja srca i promjena na koži kao što je stvaranje elektriciteta kao odgovor na nešto što smatraju poticajnim. Ako pripadate ovoj skupini, sigurno vam se dogodilo da kada prvi put čujete neku dobru pjesmu, automatski se naježite.
Znak da je glazba dobra, FOTO: Facbook/9gag
S druge strane, kod ljudi s glazbenom anhedonijom nisu zabilježene nikakve fizičke ni psihičke promjene tijekom slušanja glazbe. Ne reagiraju na tužne pjesme, zarazni ritam kod njih ne izaziva poticaj na plesanje i glazba za njih ima dosadnu ulogu i ne predstavlja im nikakvu važnost. Mogu je čuti kako svira u pozadini, ali ne obraćaju pažnju na nju ili im smeta. Ispitanici su tako bili izloženi različitim playlistama, za vrijeme slušanja glazbe mjerena im je moždana aktivnosti.
Pojedinci koji imaju glazbenu anhedoniju imaju normalne sposobnosti procesiranja glazbe, ali glazba koju čuju kod njih se ne pretvara u osjećaj ugode. Ono s čime se nose nije depresija, dapače, često osjećaju velike količine užitka pri drugim aktivnostima, na primjer igara na sreću. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da različiti podražaji utječu na sustave nagrađivanja i da prema tome za svaku osobu mogu postojati različiti podražaji koji će učinkovitije izazvati zadovoljstvo. Kod nekoga je to glazba, kod nekoga igre na sreću, a kod nekoga nešto sasvim deseto.
Pojedince koji ne vole glazbu okolina često ne razumije jer je opće prihvaćeno pravilo kako upravo glazba spaja ljude, i neovisno o žanrovima, svatko voli čuti dobru melodiju. Ipak, nakon ovoga istraživanja lakše će moći objasniti obitelji i prijateljima da ih glazba ne zanima.
