Kućni ljubimci
Tko je pametniji: psi ili mačke?
Ovom vječnom pitanju stručnjaci pristupaju iz brojnih perspektiva, pa odgovor na njega nije toliko izravan i jednostavan.
Ovom vječnom pitanju stručnjaci pristupaju iz brojnih perspektiva, pa odgovor na njega nije toliko izravan i jednostavan.
Vlasnici pasa i mačaka imaju mnogo pretpostavki o inteligenciji svojih četveronožnih ljubimaca. Naravno, svi mi volimo zamišljati našeg Flokija ili Bellu kao najpametniju životinju koja je ikada lovila štap ili se igrala s klupkom. Možemo li onda razriješiti ovu dugogodišnju nedoumicu? Koja vrsta je pametnija: psi ili mačke?
Po svemu sudeći, odgovor nije toliko izravan koliko bi to možda ljubitelji životinja voljeli.
Live Science prenosi je kako Alexandra Horowitz, istraživačica koja se specijalizira u psećoj spoznaji na Barnard College in New York i autorica knjige Inside of a Dog: What Dogs See, Smell, and Know, rekla da istraživači psećih kognitivnih sposobnosti ne proučavaju inteligenciju kao takvu, već promatraju različite aspekte spoznaje.
Između ostalog, Horowitz ovdje dovodi u pitanje i samu ljudsku naviku uspoređivanja inteligencije među različitim vrstama. Ona kaže kako su mačke pametne u stvarima koje mačke moraju raditi, kao što su i psi u psećim stvarima te kako u tom kontekstu nema smisla razgovarati o relativnoj pameti različitih vrsta.
Brian Hare, profesor evolucijske antropologije na Duke University, složio se s tom procjenom. Pitanje je li pas pametniji od mačke je kao da pitate je li čekić bolji alat od odvijača – ovisi za što je bio dizajniran, rekao je za Live Science.
To ne znači da istraživači životinjskog ponašanja nisu pokušali izmjeriti inteligenciju psa i mačke, odnosno kognitivne sposobnosti iznad onih potrebnih za puko održavanje života.
Kristyn Vitale, asistentica profesora životinjskog zdravlja i ponašanja na Unity College in Maine, rekla je kako je životinjska inteligencija tipično podijeljena u tri općenita područja: sposobnost rješavanja problema, formiranje koncepta (sposobnost formiranja općih pojmova iz konkretnih iskustava) te društvenu inteligenciju.
Vitale prvenstveno proučava mačke, a njen trenutni fokus na unutarnji život mačaka vrti se oko društvene inteligencije. Unatoč uvriježenom stereotipu kako su mačke rezervirane i nezainteresirane za ljude, one zapravo pokazuju visok stupanj društvene inteligencije, često jednake kao i psi, prenosi Live Science.
Istraživanja su primjerice pokazala da mačke mogu razlikovati svoja imena od drugih riječi koje zvuče slično, i da preferiraju interakciju s ljudima naspram hrane, igračaka i mirisa.
U jednoj rijetkoj studiji koja direktno uspoređuje pse i mačke, istraživači su pronašli značajnu razliku između sposobnosti pojedine vrste da pronađe skrivenu hranu koristeći znakove koje bi im davao čovjek. Doduše, znanstvenici su primijetili kako su mačkama nedostajale neke komponente u davanju pažnje u usporedbi sa psima. Vlasnici pasa koji su gledali svojeg ljubimca kako moli hranu ispred zdjelice za hranjenje dok je mačka samo odšetala znaju o čemu je riječ.
Dolazimo i do veličine mozga. Općenito se drži da veličina mozga uvjetuje relativnu inteligenciju, i kada bi to uvijek bilo istinito, psi bi u ovoj usporedbi pobijedili.
Hare je za Live Science rekao kako su on i Evan MacLean, antropolog s University of Arizona, zaposlili preko 50 istraživača diljem svijeta da primijene test koji su razvili među 550 životinjskih vrsta uključujući ptice, majmune, pse, lemure i slonove.
Ideja je bila ispitati jedno kognitivno svojstvo – samokontrolu, odnosno ono što istraživači zovu inhibitorna kontrola među vrstama.
Studija među vrstama je pokazala kako su životinje s većim mozgom pokazale više samokontrole, kaže Hare, a prenosi Live Science. Sposobnost samokontrole je jedan od pokazatelja viših kognitivnih funkcija.
Ali postoji jedna kvaka: mačke nisu bile uključene u istraživanje, pa stoga možemo samo spekulirati o njihovim potencijalnim rezultatima.
Još jedna stvar koju valja imati na umu kod ovakvih ispitivanja je da se psi i mačke u suštini tretiraju drukčije, za Live Science kaže Vitale.
Naprimjer, psi su često dobro socijalizirani i pohađaju dresuru za pse, voze se u autu i idu u parkove za pse, dok vlasnici mačaka svojim ljubimcima pružaju manje prilika za ovakve tipove socijalizacije i treninga.
U konačnici, tko pobjeđuje? Zaključak svega ovoga bi trebao biti taj da je svaka vrsta specifična i u tom smislu inteligentna na sebi svojstven način, pa umjesto da uspoređujemo čekiće i odvijače trebamo naučiti cijeniti posebnu inteligenciju svojih ljubimaca, a posebno društvenu inteligenciju koja ih čini tako divnim društvom.
Po svemu sudeći, odgovor nije toliko izravan koliko bi to možda ljubitelji životinja voljeli.
Live Science prenosi je kako Alexandra Horowitz, istraživačica koja se specijalizira u psećoj spoznaji na Barnard College in New York i autorica knjige Inside of a Dog: What Dogs See, Smell, and Know, rekla da istraživači psećih kognitivnih sposobnosti ne proučavaju inteligenciju kao takvu, već promatraju različite aspekte spoznaje.
Između ostalog, Horowitz ovdje dovodi u pitanje i samu ljudsku naviku uspoređivanja inteligencije među različitim vrstama. Ona kaže kako su mačke pametne u stvarima koje mačke moraju raditi, kao što su i psi u psećim stvarima te kako u tom kontekstu nema smisla razgovarati o relativnoj pameti različitih vrsta.
Brian Hare, profesor evolucijske antropologije na Duke University, složio se s tom procjenom. Pitanje je li pas pametniji od mačke je kao da pitate je li čekić bolji alat od odvijača – ovisi za što je bio dizajniran, rekao je za Live Science.
To ne znači da istraživači životinjskog ponašanja nisu pokušali izmjeriti inteligenciju psa i mačke, odnosno kognitivne sposobnosti iznad onih potrebnih za puko održavanje života.
Kristyn Vitale, asistentica profesora životinjskog zdravlja i ponašanja na Unity College in Maine, rekla je kako je životinjska inteligencija tipično podijeljena u tri općenita područja: sposobnost rješavanja problema, formiranje koncepta (sposobnost formiranja općih pojmova iz konkretnih iskustava) te društvenu inteligenciju.
Vitale prvenstveno proučava mačke, a njen trenutni fokus na unutarnji život mačaka vrti se oko društvene inteligencije. Unatoč uvriježenom stereotipu kako su mačke rezervirane i nezainteresirane za ljude, one zapravo pokazuju visok stupanj društvene inteligencije, često jednake kao i psi, prenosi Live Science.
Istraživanja su primjerice pokazala da mačke mogu razlikovati svoja imena od drugih riječi koje zvuče slično, i da preferiraju interakciju s ljudima naspram hrane, igračaka i mirisa.
U jednoj rijetkoj studiji koja direktno uspoređuje pse i mačke, istraživači su pronašli značajnu razliku između sposobnosti pojedine vrste da pronađe skrivenu hranu koristeći znakove koje bi im davao čovjek. Doduše, znanstvenici su primijetili kako su mačkama nedostajale neke komponente u davanju pažnje u usporedbi sa psima. Vlasnici pasa koji su gledali svojeg ljubimca kako moli hranu ispred zdjelice za hranjenje dok je mačka samo odšetala znaju o čemu je riječ.
Dolazimo i do veličine mozga. Općenito se drži da veličina mozga uvjetuje relativnu inteligenciju, i kada bi to uvijek bilo istinito, psi bi u ovoj usporedbi pobijedili.
Hare je za Live Science rekao kako su on i Evan MacLean, antropolog s University of Arizona, zaposlili preko 50 istraživača diljem svijeta da primijene test koji su razvili među 550 životinjskih vrsta uključujući ptice, majmune, pse, lemure i slonove.
Ideja je bila ispitati jedno kognitivno svojstvo – samokontrolu, odnosno ono što istraživači zovu inhibitorna kontrola među vrstama.
Studija među vrstama je pokazala kako su životinje s većim mozgom pokazale više samokontrole, kaže Hare, a prenosi Live Science. Sposobnost samokontrole je jedan od pokazatelja viših kognitivnih funkcija.
Ali postoji jedna kvaka: mačke nisu bile uključene u istraživanje, pa stoga možemo samo spekulirati o njihovim potencijalnim rezultatima.
Još jedna stvar koju valja imati na umu kod ovakvih ispitivanja je da se psi i mačke u suštini tretiraju drukčije, za Live Science kaže Vitale.
Naprimjer, psi su često dobro socijalizirani i pohađaju dresuru za pse, voze se u autu i idu u parkove za pse, dok vlasnici mačaka svojim ljubimcima pružaju manje prilika za ovakve tipove socijalizacije i treninga.
U konačnici, tko pobjeđuje? Zaključak svega ovoga bi trebao biti taj da je svaka vrsta specifična i u tom smislu inteligentna na sebi svojstven način, pa umjesto da uspoređujemo čekiće i odvijače trebamo naučiti cijeniti posebnu inteligenciju svojih ljubimaca, a posebno društvenu inteligenciju koja ih čini tako divnim društvom.
OZNAKE:
FOTO:
UNSPLASH