Studirao ekonomiju, a zapažen ponajprije kao književnik: izdvajamo pjesme u prozi iz nove knjige Ivana Sokača
– Ovo uspjelo djelo je u skladu s bitnim životnim, trajnim, nekvarljivim – navodi urednik desete po redu knjige Ivana Sokača, s kojim smo već imali priliku porazgovarati.
– Ovo uspjelo djelo je u skladu s bitnim životnim, trajnim, nekvarljivim – navodi urednik desete po redu knjige Ivana Sokača, s kojim smo već imali priliku porazgovarati.
Autor nam javlja da se očekuju skorašnje promocije knjige u organizaciji Zavoda za kulturu Hrvata Vojvodine – u Subotici i Novom Sadu, kao i u nedavno otvorenom Hrvatskom kulturnom centru u Beogradu. Održat će ih uz veliku podršku svoje djece – Filipa, Ive i Ane Sokač koji su aktivni glazbenici.
– Sokačeve pjesme u prozi tematski su čvrsto užlijebljene u smjeru lirske obrade životno važnih iskustava čovjeka današnjice. Tako on u svom pjesničkom pismu piše o ljudskim tragovima i djelima, srdžbi, strahovima, strepnjama, zebnjama, tugama, neminovnostima, strahovima, mržnji, te o ljubavi, vjeri, nadama i mogućnosti izbora i putova, iako se pred nama često javljaju labirinti – piše Hrvatska riječ.
– Ovo uspjelo djelo je u skladu s bitnim životnim, trajnim, nekvarljivim i lijek je za nadu nadvladavanja isprazne postmoderne epohe i emancipaciju ljudskosti čovjeka, čovječanstva u ovom razdoblju kada se pohabalo i hamletovsko pitanje, jer je u aktualnom razdoblju situacije postmoderne civilizacije govora potrošen njegov smisao.
Iz nove knjige Rosa u nastavku izdvajamo dvije pjesme u prozi:
FALI NAM
Fale nam hladniji vjetrovi da nam se pod kožu zariju i da nam kosti kao staklo krte postanu. Da spoznamo svoje nemoći i bijedu koju ovim vremenom, koje trošimo, širimo i rasađujemo.
Fali nam da vidimo, ne da gledamo. Da ne sudimo a da nam valja suditi.
Fali nam da ostavimo nemoćnog, da mu sunce ne zaklanjamo, da zlom oblake ne raspirujemo.
Fale nam pustoš i prašina, da stvaramo…
Fali nam život da počnemo živjeti…
Fali nam, puno nam fali…
KOLODVOR
Zatrepti mi pogled u brzini.
Kolodvor je prepun, a jedni se za drugima spremaju na odlazak.
Ljudi…
Vlakovi…
Sve sam ih sanjao.
Znam kamo su krenuli i kuda će stići. Blago njima!
Toliki vidik i beskrajno prostranstvo. Ispratim ih a u glavi mi slike poznate.
…Hitro da se sklonim dok ne poludim.
Već je kasno, puno je sati. A nisam ni kavu ispio do kraja.
Nisam ni žar među prstima osjetio.
…A oni već odoše.
Kolodvor je iznova prepun, a jedni se za drugim spremaju na odlazak.
Ljudi…
Vlakovi…