Studirao ekonomiju, a zapažen ponajprije kao književnik: izdvajamo pjesme u prozi iz nove knjige Ivana Sokača

U nakladi NIU Hrvatske riječi iz Subotice nedavno je objavljena nova, deseta po redu knjiga Ivana Sokača naziva Rosa. Ujedno se radi o prvoj njegovoj napisanoj na hrvatskom jeziku, a ondje je ocijenjena kao djelo koje je u svakom smislu obogatilo tamošnju hrvatsku književnost. 

Autor nam javlja da se očekuju skorašnje promocije knjige u organizaciji Zavoda za kulturu Hrvata Vojvodine – u Subotici i Novom Sadu, kao i u nedavno otvorenom Hrvatskom kulturnom centru u Beogradu. Održat će ih uz veliku podršku svoje djece – Filipa, Ive i Ane Sokač koji su aktivni glazbenici. 

Foto: Ivan Sokač / privatna arhiva

 

Knjiga je napisana u formi pjesama u prozi. Riječ je, naime, o kratkim lirskim prozama, hibridnom obliku koji u sebi objedinjuje osobine poezije i proze. Njen urednik Zvonko Sarić u pogovoru navodi da pjesma u prozi jest pjesma, a njezina se poetičnost ili liričnost, kao i ovdje, prepoznaje kao neuobičajena prisutnost lirske tematike i ritma, slikovlja i figura u proznom obliku.

– Sokačeve pjesme u prozi tematski su čvrsto užlijebljene u smjeru lirske obrade životno važnih iskustava čovjeka današnjice. Tako on u svom pjesničkom pismu piše o ljudskim tragovima i djelima, srdžbi, strahovima, strepnjama, zebnjama, tugama, neminovnostima, strahovima, mržnji, te o ljubavi, vjeri, nadama i mogućnosti izbora i putova, iako se pred nama često javljaju labirinti – piše Hrvatska riječ.

– Ovo uspjelo djelo je u skladu s bitnim životnim, trajnim, nekvarljivim i lijek je za nadu nadvladavanja isprazne postmoderne epohe i emancipaciju ljudskosti čovjeka, čovječanstva u ovom razdoblju kada se pohabalo i hamletovsko pitanje, jer je u aktualnom razdoblju situacije postmoderne civilizacije govora potrošen njegov smisao.

Ivan Sokač diplomirani je ekonomist rođen u Beogradu 1975. godine, s korijenima iz Međimurja. Prozni je pisac, pisac kratke lirske proze i pjesnik. Član je Udruženja književnika Srbije, zastupljen u zbornicima i antologijama. Također je dobitnik regionalnih književnih priznanja, a njegova djela prevođena su na više jezika. S njim smo porazgovarali 2018. povodom izlaska knjige Brodovi, koja nas je oduševila. Tada nam je, podsjetimo, otkrio, između ostalog, kako se rodila njegova ljubav prema pisanju – gdje je poveznica između studija ekonomije i književnosti. 

Iz nove knjige Rosa u nastavku izdvajamo dvije pjesme u prozi: 

FALI NAM

Fale nam hladniji vjetrovi da nam se pod kožu zariju i da nam kosti kao staklo krte postanu. Da spoznamo svoje nemoći i bijedu koju ovim vremenom, koje trošimo, širimo i rasađujemo.

Fali nam da vidimo, ne da gledamo. Da ne sudimo a da nam valja suditi.

Fali nam da ostavimo nemoćnog, da mu sunce ne zaklanjamo, da zlom oblake ne raspirujemo.

Fale nam pustoš i prašina, da stvaramo…

Fali nam život da počnemo živjeti…

Fali nam, puno nam fali…
 

KOLODVOR

Zatrepti mi pogled u brzini.

Kolodvor je prepun, a jedni se za drugima spremaju na odlazak.

Ljudi…

Vlakovi…

Sve sam ih sanjao.

Znam kamo su krenuli i kuda će stići. Blago njima!

Toliki vidik i beskrajno prostranstvo. Ispratim ih a u glavi mi slike poznate.

…Hitro da se sklonim dok ne poludim.

Već je kasno, puno je sati. A nisam ni kavu ispio do kraja.

Nisam ni žar među prstima osjetio.

…A oni već odoše.

 

Kolodvor je iznova prepun, a jedni se za drugim spremaju na odlazak.

Ljudi…

Vlakovi…