Studentice opisale božićne običaje u Slavoniji, Dalmaciji, Podravini i Hercegovini

– Iako Slavonija ima mnogo običaja vezanih uz (pred)božićno vrijeme, mislim da je jedan od upečatljivijih ipak takozvani odlazak u položaj ili položajenje. Dakle, mlađa muška osoba ide po kućama najbližih na sam Badnjak, često se tu podrazumijeva ustajanje u 4 ili 5 sati ujutro da do šest već bude u prvoj kući. Po dolasku stane u kut i počne recitaciju: „kucilo se, macilo se, prasilo se, telilo se, janjilo se, jarilo se, ždribilo se, kotilo se, leglo. Koliko ima na nebo zvizdica – toliko bilo u domu pilića“. Zanimljivo je da je mog brata djed plašio da neće ništa dobiti ako ne zna barem pet od navedenih frazi, ali uvijek je nešto dobio. Smatralo se da prvi gost mora biti muška osoba kako bi obitelji donio sreću i blagostanje. Uostalom, taj položaj nikad nije uzaludan, osoba je nagrađena kobasicom oko vrata (s ovogodišnje svinjokolje ili kolinja) i novcem ili slatkišima.

– Kod nas u zapadnoj Slavoniji je običaj da se na badnjak skuplja obitelj te gazda kuće, odnosno obično najstariji muškarac ulazi u kuću sa sepetom (tako se kod nas zove pletena posuda u kojoj se nosi kukuruz) slame i ukućanima govori: "Hvaljen Isus, sretan vam Božić i Isusovo porođenje" dok ukućani odgovaraju "I tebi također, da budeš živ i zdrav." Tada se na stol u obliku križa postavlja malo slame, žita i kovanice kuna te se to prekriva stolnjakom, a na stol se stavlja posna večera. Nakon toga pale se svijeće koje stoje u posudi s mješavinom različitog žita, a to mogu biti ječam, zob, kukuruz, pšenica i slično. Navedene svijeće ukućani drže tijekom molitve prije večere i naposljetku se svijeće zabadaju u posudu sa žitom. Nakon večere stol se ne posprema, već hrana ostaje do božićnog jutra. Molitva i držanje svijeća tijekom nje ponavljaju se tri dana, na Badnjak, Božić i dan Svetog Stjepana, prije objeda. Svakim zabadanjem svijeća i ponovnim paljenjem istih nešto žita se zalijepi za vosak svijeće i onda se kaže da što se od žita puno zalijepi, to će žito naredne godine dobro roditi. Osim toga, cijelu noć ne smije se ugasiti ognjište, odnosno vatra u peći mora goriti cijelu noć i u jednoj prostoriji tijekom noći treba ostati upaljeno svjetlo. 

– Jedna od božićnih tradicija koja se njeguje u mojoj obitelji je spremanje bakalara za ručak na Badnjak. Tu tradiciju prenijela je moja baka na mamu i uvijek nam čini Badnjak svečanijim. Svakako najveseliji dio toga dana je predvečerje kada i mladi i stari u skupinama obilaze druge kuće i zajedno pjevaju tradicionalnu kolendu. 

–Osim uređivanja kuće, pripreme objeda i kićenja bora, na Badnjak se u Podravini provodio još jedan zanimljiv običaj koji sam saznala od djeda. Pred večer, zvuk crkvenog zvona najavio bi da je vrijeme za Pozdravljenje, odnosno najavljivanje Božića i proslavu rođenja Isusa blagoslovom i molitvom. Najstariji domaćin unio bi u kuću slamu, a jedan od ukućana donio bi svijeću u kuću gdje su sva svjetla prethodno bila ugašena. Nakon molitve, upalilo bi se svjetlo u kući, slama bi se stavila ispod stola i djeci služila za igru, a ponekad i za spavanje. Zatim bi uslijedila Božićna večera i odlazak na Polnoćku. Polnoćka je bila zanimljiva zato što je postojao običaj da mladići tada daruju jabuku djevojci koja im se sviđa. 

– Kod nas u Hercegovini je tradicija da na Badnjak najstariji ukućanin ulazi u kuću noseći tri cjepanice, od kojih je na jednoj urezak znak križa. On tada govori ostalim ukućanima: „Na dobro vam došla Badnja večer” na što ostali odgovaraju: „I s tobom Bog dao zajedno”. Nakon što se to izgovori cjepanice se polijevaju vinom i stavljaju u vatru te na kraju svi ukućani nazdravljaju čašama s vinom (meni najdraži dio).