LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Tekst čitatelja

Student filozofije i povijesti ima ideju za koju kaže da može spasiti hrvatsku ekonomiju!

– Postojimo mi mladi koji razmišljamo o teškim problemima i nalazimo rješenja za njih. – napisao je student čiji su podaci poznati redakciji portala Studentski.hr.

– Postojimo mi mladi koji razmišljamo o teškim problemima i nalazimo rješenja za njih. – napisao je student čiji su podaci poznati redakciji portala Studentski.hr.

Redakciji portala Studentski.hr javio se student filozofije i povijesti, koji je odlučio ostati anoniman, s idejom za koju kaže da može spasiti hrvatsku ekonomiju od koronakrize koju je raspisao na nekoliko stranica, a koja obuhvaća i koncept izvođenja nastave.

– Postojimo mi mladi koji razmišljamo o teškim problemima i nalazimo rješenja za njih. – napisao je.

Prenosimo sažetak:

– Mjere Vlade Republike Hrvatske za suzbijanje koronavirusa dale su nam mogućnost da kao studenti i fakultetsko osoblje doživimo jedan novi svijet. Svijet koji ne smijemo napustiti čim se eradicira virus. Naime, prelazak fakulteta na online tip je vrlo vjerojatno najveća i najbolja evolucija u obrazovanju od samog osnivanja prvog univerziteta u Bolonji 1088. g. Radi nužnosti natjerali smo cijelu akademiju na radikalnu promjenu, promjenu kojom možemo jače nego ikada povećati kvalitetu i pristupačnost akademskog obrazovanja.

Trenutno, ne postoji dobar razlog zašto ne vječno preći na online tip nastave. Idemo prvo razmotriti fiskalne argumente. Prvo što ćemo time učiniti jest uštediti ogromne novce na održavanje zgrada fakulteta. To se odnosi na sve: struju, vodu, internet; od plaćanja čišćenja, pa sve do zaštitara koji cijeli dan pije kavu u svojem uredu. To je na razini jedne zgrade ušteda od nekoliko milijuna kuna godišnje, zamislite kolika je ona kada tu brojku pomnožimo za svaku zgradu fakulteta u Hrvatskoj. Stotine milijuna kuna koje bi uštedjeli svake godine. Uz to, kroz narednih nekoliko godina također bi uspjeli rasprodati svu tu imovinu privatnim ulagačima, tako da bi i tu zaradili poštenu količinu novaca. Svi ti novci su trenutno prijeko potrebni da se ulože u sitne obrtnike, koji se radi Vladinih agresivnih mjera nalaze pred apsolutnim bankrotom.

Gledajući sa strane kvalitete studija i osoblja, ona bi se uvelike povećala. Napokon bi mogli odvojiti predavače od istraživača. Često se profesori žale kako ili ne žele predavati, već samo istraživati, ili ne žele istraživati, već samo predavati. Trenutno to ne mogu jer nije financijski isplativo razdvajati jedno od drugoga. Kada bi i jedni i drugi radili od kuće, odjednom bi postalo isplativo. Uz to, pošto bi profesori bili specijalizirani za to što rade, dobili bismo puno bolje predavače. Ne mogu vam opisati koliko su me puta ti tzv. istraživači uspavali na svojim predavanjima.

Studenti bi isto tako bili oslobođeni da ostanu doma, te slušaju predavanja u njima pogodnom terminu. Ne bi više morali visiti četiri sata na faksu svaki dan ispijajući kave, čekajući od jednog do drugog predavanja. Bili bi slobodni zaposliti se i slušati predavanja dok odrađuju smjenu; a sa novcima koje zarade bi mogli dati još veći poticaj sitnom obrtništvu, pošto je najveći trošak studenata baš u kafićima, noćnim klubovima ili ljetovalištima; tj. tamo gdje novaca trenutno najviše fali. Oni odgovorniji bi čak i uštedjeli, te bi već na kraju studija bili u stanju kupiti stan, auto ili otvoriti obrt; nešto što trenutno ne rade do tridesetih, baš zato što se ne zapošljavaju do dvadeset i pete. Uz sve to, studij bi postao pristupačniji nego ikada. Studenti iz ruralnih područja i manjih mjesta, koji si trenutno ne mogu priuštiti odlazak u veći grad bi po prvi puta dobili priliku da studiraju u jednakim uvjetima kao i njihovi kolega iz Zagreba, Rijeke ili Splita. Kvote na fakultetima bi prestale biti uvjetovane veličinom zgrada ili dostupnosti profesora, već bi ovisile isključivo o interesu i društvenoj potrebi nekog usmjerenja. (Neophodna praksa bi se i dalje održavala u živo, no vjerujem kako i nju možemo unaprijediti)

Iako mnogi moji kolege okreću očima kada im kažem to, oni to čine radi emocija, te odbijaju bilo kakvu logičku argumentaciju sa mnom. Često od mene rade i „strašilo“ kako se kaže u filozofiji, samo zato jer ih je strah činjenice da bi sa jednim takvim potezom izgubili „produljeni boravak“ koji im država plaća pet godina. Na mojem fakultetu, 1 ects bod košta otprilike 100kn. Kroz pet godina studiranja ja moram sakupiti 300 ects bodova, pa stoga država (porezni obveznici) samo na mene troše 30 000 kn. Apsurdno! Ja za sebe ne bi platio toliko za ovo što sam dobio na fakultetu. Prelaskom na online tip, novčanu vrijednost jednog ects boda bi smanjili na 5 kn, a sa ušteđevinom možemo kupiti svakome studentu najnoviji laptop i internetsku vezu kako bi prisustvovao na predavanje, te i dalje uštediti preko 20 000 kn po studentu. Ako ćemo gledati logički, online nastava za fakultete je nešto što se mora zadržati, a ako vas zanima detaljnije razlaganje mojeg stajališta, zajedno sa primjerima kako bi taj novi tip nastave mogao izgledati, možete pročitati naći sedmostranu verziju.

Tekst je u cijelosti dostupan u nastavku.
FOTO: STUDENTSKI.HR