Recenzija: „Doktor Strange u Multiverzumu ludila” – prvi Marvelov horor film

Doktor Strange, kao jedan od likova B-kategorije u stripovima koje je prvotno pokrenuo Martin Goodman davne 1939. godine, ali su kasnije obilježili Stan Lee, Jack Kirby i ostali, imao je priliku figurirati se kao jedan od zaštitnih lica Marvelovog filmskog univerzuma. Iako su prvotno tu istu titulu nosili heroji Iron Man te Kapetan Amerika uz potporu likova kao što su Thor, Hulk, Hawkeye te Black Widow, film Osvetnici: Završnica (2019) poslužio je kao ključna stavka ulaska u novu fazu Marvelovih likova. Izuzev Doktora Strangea, likovi poput Shang-Chija, Vječnika te Yelene Belove samo su neka od imena prethodno nepoznata ostatku obožavatelja, a koji su pritom doživjeli uspješnu filmsku revitalizaciju i pridružili se ešalonu likova poput Kapetanice Marvel, Spider-Mana, Ant-Mana i mnogih drugih za koje se očekuje da će činiti novi tim koji će svijet štititi od zlih sila. Doktor Strange tu nije iznimka pa tako Sorcerer Supreme već sada, po sudu mnogih, zaslužuje biti novi vođa tima Osvetnika. Čarobnjak je sada dobio i svoj drugi nastavak filma nakon 6 godina razmaka naslova Doktor Strange u Multiverzumu Ludila (2022) gdje istražuje problematiku multiverzumskog isprepletanja koje je prethodno započeto u seriji Loki (2021), ali i filmu Spider-Man: Put bez povratka (2021). 
 

Radnja odmah počinje akcijom te prvi krucijalan lik, osim varijante doktora Strangea koji u ovoj dimenziji nosi crni kostim i drži dugu kosu uvijenu u rep, koji biva predstavljen jest America Chavez (Xochitl Gomez), djevojka s nevjerojatnom sposobnošću da putuje kroz različite dimenzije. No, nesretnim raspletom događaja, Chavez odlazi u dimenziju imena Earth-616 koje je usputno i mjesto gdje se odvija glavna Marvelova vremenska zona, a gdje i obitava Doktor Strange (Benedict Cumberbatch) kojega publika ima priliku pratiti još od njegovog debija 2016. godine. Chavez te protagonist filma upoznaju se nakon što ju superjunak spasi od nadnaravnog bića Gargantosa uz pomoć trenutnog Sorcerera Supremea i svojeg dobrog kolege Wonga (Benedict Wong). No, jednom kada se Strange uputi prema Wandi Maximoff (Elizabeth Olsen) radi pomoći oko runa koje je prepoznao kao one koje dolaze od moćne, ali i mračne knjige Darkhold, stvari se dodatno zakompliciravaju, a Strange se pronalazi u multiverzumskoj odiseji u kojoj istražuje beskrajne mogućnosti svemira i participira u vremenskim lentama brojnih paralelnih dimenzija. 
 

Pohvalan faktor stoji prvenstveno imputaciji brojnih horor elemenata u narativ filma koji dodatno daju na snazi filma koji obiluje mistikom, ali i brojnim akcijskim scenama. Iako time film nije potpuno prigodan za sve uzraste, svejedno će obožavatelji horor filmova biti oduševljeni Raimijevim intencijama da stvori vrlo napet i relativno jeziv superherojski film. Što se tiče samog glumačkog aspekta, Cumberbatch ponovo briljira u ulozi prepotentnog i prigušeno narcisoidnog heroja koji smatra sebe daleko najpametnijom osobom u prostoriji. Svejedno, treba istaknuti da se lik doktora Strangea poprilično figurirao kroz godine Marvelovih filmskih uradaka i stekao ogromno poštovanje još od svoje snažne prisutnosti u filmu Osvetnici: Rat Beskonačnosti (2018), a u ovome filmu je isto tako dokazao da je i najvjerodostojnija zamjena prethodnom zaštitnom licu Marvelovog filmskog univerzuma- Tonyju Starku (Robert Downey Jr.). Uz Cumberbatcha, Elizabeth Olsen drugo je ime koje je, unatoč tomu što nije glavni lik, svejedno ukralo kompletnu pozornost svojom zastrašujućom i nemilosrdnom pojavom koja se adekvatno uklapa u horor elemente same fabule. Na kraju, nikako ne treba izostaviti niti Xochitl Gomez kao Americu Chavez, ugodnu i karizmatičnu pridošlicu u šaroliki i obimni svijet likova.

S druge strane, postoje određene stranputice s kojima se egzekucija filma suočava. Prvi itekako zamjetan problem jest onaj nedostatka kreativnosti, u smislu, kada se pitanje multiverzuma uvlači u narativ filma, postoje mnogobrojne opcije kojima se može tada poigrati i osjeća se da redatelj nije dovoljno duboko ušao u pitanje multiverzuma te nije iskoristio mogući potencijal vrlo zahvalne tematike. Iako film obiluje ponekim iznenađenjima, oni na sreću, nisu prevelika distrakcija od same radnje, ali ih je i puno manje od onoga što je publika očekivala i to bi također moglo doći kao dodatno razočaranje među gledateljima. Dodatan problem je obiman volumen akcije koja je prisutna gotovo cijelo vrijeme, a na segmente može doći do zasićenja kod gledatelja pretjerano ubrzanim ritmom u kojemu uopće nema predaha, a potom nikako ne treba izostaviti niti pojedine scene konfuzne montaže koje obično prikazuju način na koji napredna magija funkcionira, ali pate od pretjerano nepovezane realizacije.
 

VEZANO

„Food Film Festival Zagreb”: spoj gastronomije i kinematografije

---

U konačnici, film Doktor Strange u Multiverzumu Ludila (2022) definitivno je jedan od ambicioznijih Marvelovih projekata do danas sa izuzetno dinamičnom radnjom uz primjesu horor elemenata koji donose nešto novo u Marvelov filmski univerzum. Izuzev karizmatičnosti troje glavnih glumaca koji su obilježili ovaj film; Cumberbatch, Olsen te Gomez koja je zasjala kao novi lik sa zanimljivim sposobnostima, svejedno ne uspijevaju poništiti činjenicu da filmu nedostaje nešto što su mnogi obožavatelji vjerno iščekivali, a to je široki spektar mogućnosti koje multiverzum sadrži te umjesto toga, ali i pretjeranu akciju koja doista djeluje suvišno. Svejedno, film stoji kao preporuka za obožavatelje superherojskih filmova kojima će ovo biti dobar nastavak u multiverzumsku odiseju koja je glavna tematike sljedeće Marvelove sage.