Poznati hrvatski kantautor otkriva detalje i planove svoje glazbene karijere
J. R. August mladi je kantautor pravoga imena Nikola Vranić. Nedavno je izdao svoj prvi album "Dangerous Waters". Osim same glazbe dotakli smo se njegova privatnog života, vjere te samoga kreativnog procesa stvaranja.
J. R. August mladi je kantautor pravoga imena Nikola Vranić. Nedavno je izdao svoj prvi album "Dangerous Waters". Osim same glazbe dotakli smo se njegova privatnog života, vjere te samoga kreativnog procesa stvaranja.
J. R. August mladi je kantautor iz Zaboka pravoga imena Nikola Vranić. Glazbom se počeo baviti još prije tinejdžerskih dana, a široj javnosti postao je poznat nakon serije spotova koje je objavio na Youtubeu pod nazivom Change of Seasons 2012. godine
Prvijenac iz serije spotova Change of Seasons bila je pjesma Man with the Magnicent Mind koju je zapazio čak i bend Coldplay. Nedavno smo se i sami imali prilike uvjeriti u talent ovoga kantautora, budući da smo bili na promociji njegova prvog albuma Dangeorus Waters. Naravno, koncert je premašio sva očekivanja. Čak su i osobe koje ne slušaju takvu vrstu glazbe bile oduševljene puninom zvuka, načinom izvedbe te pozitivnom energijom koja je prštala iz cijeloga orkestra na čelu s J. R. Augustom.
S kantautorom smo proveli intervju u kojem opisuje sebe, svoj novi album te smjer u kojem se želi kretati kao glazbenik, a detalje otkrivamo u nastavku.
Odrastao si u Zaboku, a studirao u Zagrebu. Možeš li nam reći kako je na tebe i tvoje stvaralaštvo utjecala jedna manja sredina kao što je Zabok te zatim tijekom studiranja velika sredina kao što je Zagreb?
– Oduvijek sam volio Zabok zbog njegovog položaja. To je gradić u Zagorju s pogledom na Medvednicu i Sljeme, dovoljno izoliran da čovjek uživa u miru i tišini, a opet ima prednosti grada. Za vrijeme studiranja uvijek sam bježao kući, koja štoviše nije u Zaboku, već u selu pokraj njega, jer sam se želio odmoriti u prirodi i maknuti od bučnog Zagreba. S druge strane, u Zagrebu mi je posao vezan za muziku, prijatelji, zbor i bend, a i kino i kazalište, omiljena mjesta za izlazak.
Čitao sam kako si između ostaloga svirao i s Voodoo Lizardsima, te da si bio na turneji u SAD-u sa samo 21 godinom. Kakvo je to bilo iskustvo za tako mladog čovjeka? Sam si tijekom koncerta u VIB-u rekao kako si za pjesmu Distort Reality insipraciju dobio u LA-u. Možeš li se sjetiti određenoga trenutka kada si odlučio i rekao da hoćeš napraviti vlastiti projekt?
– Da. U Lizardse sam došao 2009, s 20 godina, a nedugo nakon toga počeo sam intenzivno svirati sa Zackom Dustom, frontmanom i autorom u bendu, koji je odlučio krenuti u solo vode. Sljedeće godine pozvao me da mu se pridružim u snimanju njegova prvog albuma u Los Angelesu i ja sam uzbuđeno prihvatio. To je bilo u svibnju te godine, a već u listopadu iste bili smo na kratkoj turneji po tom velikom gradu. Inspiraciju za "Distort Reality" dobio sam dok smo Zack i ja sjedili u dvorištu zajedničkog prijatelja i svirali. U dijelu dvorišta bili su zasađeni citrusi i sve je mirisalo po slobodi!
Što se tiče trenutka u kojem je odlučio krenuti u solo vode, otkriva da se oduvijek najbolje osjećao kad je radio sve točno onako kako je to zamislio u svojoj glavi, a zbog toga što nikad nije pronašao ljude s identičnom vizijom, to je bio logičan korak. No, sjeća se jednog trenutka koji mu se urezao u pamćenje, a povezan je s tom odlukom. Spuštao se s groblja u Krapinskim toplicama koje je zajedno s obitelji posjećivao za vrijeme blagdana Svih svetih i snažno ga je pogodio nekakav osjećaj koji ne može točno opisati, ali ima veze sa sudbinom i svrhom. Tada je odlučio da će dati sve od sebe da njegov život jednog dana bude vezan samo za Glazbu.
Javno si progovorio i o borbi s depresijom koja je nažalost postala prava epidemija, posebice među mlađom populacijom. Kako si ju prebrodio?
– Bio je to period od više od 2 godine Počelo je krajem 2011, a potpuno završilo sredinom 2014. To je u isto vrijeme bilo najmračnije i najteže razdoblje u mom životu, ali i ono iz kojeg sam najviše naučio. Sve je počelo onog trenutka kada sam počeo sa snimanjem prvih kadrova za kvadrilogiju spotova “Change of Seasons“. To je bio trenutak kada sam napustio sve bendove u kojima sam svirao i kada sam svoju sitnu ušteđevinu počeo ulagati u ono u što sam vjerovao – u svoju muziku. Kada čovjek odluči napraviti veliki preokret u životu, tada se naruše životne osi i čovjek odjednom postaje preplavljen strahom. Nikada nisam sumnjao u sebe ili svoju odluku, ali kada velike ideje i velike želje susretnu prazan novčanik i nerazumijevanje okoline, čovjek je jako zbunjen. Ali, samo veslanje neistraženim vodama može dovesti do novih otkrivenja, a za mene je to bilo to razdoblje. Također, imao sam puno nerazriješenih emocije koje sam vukao iz puberteta zbog nekoliko smrtnih slučajeva u obitelji koji su se dogodili u vrlo kratkom periodu pa se to sve izmiješalo u jednu veliku gustu crnu masu u kojoj je bilo jako teško disati i gotovo nemoguće spavati. I da, jesam li rekao da mi je djevojka otišla studirati na 2 semestra u Krakow?
Depresiju je, kaže, prebrodio kao i sve drugo, s vremenom. Mladi kantautor tvrdi da vrijeme liječi rane, ali ukoliko čovjek želi pobijediti depresiju, treba se hvatati za sve, pa i za najmanje tračke svjetla. Barem je on to radio.
– Naravno, za filtriranje emocija mi je najviše pomoglo pisanje pjesama, a za smirivanje i perspektivu priroda, pogotovo duge šetnje uz rijeku, a kasnije i stajanje u rijekama za vrijeme mušičarenja. Tablete, na sreću, nikada nisam koristio, iako su mi svi savjetovali da bih trebao.
Kroz tvoju se glazbu dosta može osjetiti duhovni aspekt, posebice na albumu Dangerous Waters. Jesi li vjernik u onom konvencionalnom smislu riječi ili imaš neko svoje viđenje vjere? Možeš li nam malo progovoriti o tom aspektu, te kako si ju povezao s vašom glazbom?
– Vjerujem u Dobro. Vjerujem u Prirodu. Vjerujem u Glazbu (Harmoniju). To su ujedno i riječi kojima bih opisao Boga. Pokušavam se pridržavati onoga što je propovijedao Isus jer smatram da je to razumno. Nisam vjernik u konvencionalnom smislu jer sam Vodenjak po horoskopu pa nikako ne mogu biti konvencionalan. A kako bih onda uopće mogao biti vjernik ako pričam o horoskopu? Tako da …. mislim da se ljudi previše opterećuju svrstavanjem samih sebe i svih ostalih u ladice. Oduvijek sam volio crkvenu atmosferu i klasičnu i gospel glazbu pa je takav ispao i moj debitantski album “Dangerous Waters“. Smatram da čovjek može postati bolji u pisanju tekstova s vremenom i vježbom, ali da ne može postati bolji autor glazbe s vremenom. To je zato što se kroz glazbu ljudi u svakom smislu povezuju s Bogom.
Pročitao sam također da si multiinstrumentalist. Kako izgleda tvoj kreativni proces, odnosno snimanje materijala u studiju, ako nam taj dio možeš malo opisati?
– Inspirirati me može bilo što. Najprije to zapišem na papir ili zabilježim u mobitel (u pisanom ili zvučnom obliku). Nakon toga na nekim stvarima koje sam zabilježio počnem raditi zbog toga što osjetim potrebu. To je uvijek prvo glazba pa tekst ili još bolje, oboje u isto vrijeme. Tako izgleda teži dio posla. Lakši dio posla je da sanjam pjesmu ili dio pjesme ili da me samo pogodi snažan osjećaj koji mi kaže da ustanem i odem do klavira i napišem pjesmu.
Njegova pjesma Black Limousine za nas je bila pravo osvježenje, a traje skoro deset minuta pa nas je zanimalo koja mu je pjesma najdraža za izvođenje uživo. Njegov odgovor bila je upravo pjesma Black Limousine i to baš zašto što je, kako i sam kaže, prikladna za to. Osim toga, otkrio nam je da najviše voli izvoditi uživo one pjesme koje su mu najsvježije i najnovije.
Koji su tvoji uzori u glazbi? Imaš li nekog posebnog umjetnika, koji ne mora nužno biti vezan uz glazbu da te nadahnjuje? Što ti trenutno svira u autu kada se voziš?
– Jako volim stare kantautore kojima se divim ne samo zbog njihove muzike i njihovog bogatog kataloga pjesama, već i zbog upornosti i dugotrajnosti. Čudan je život glazbenika, a još čudniji kantautora. Nitko ne misli da će inspiracija trajati vječno. Ja osobno mislim da je svaka pjesma koju napišem i posljednja koju sam napisao. U autu mi trenutno, između ostalog, svira Sufjan Stevens i njegov album Illinois. Remek-djelo.
Od daljnih planova u glazbi ističe sviranje u državi i regiji, a od proljeća i u Europi te možda i Americi.
Ovdje možete pogledati spot za njegovu pjesmu Crucify me, s novoga albuma Dangerous Waters.
