Pisanjem do izražavanja ljubavnih osjećaja
Šutnja nije uvijek zlato, osobito u vezama. Kada ni razgovor ne pomaže da se riješimo negativnih misli i osjećaja, pokušajmo to s, ni više ni manje, dobrim starim pismom.
Šutnja nije uvijek zlato, osobito u vezama. Kada ni razgovor ne pomaže da se riješimo negativnih misli i osjećaja, pokušajmo to s, ni više ni manje, dobrim starim pismom.
Kada se parovi nose s negativnim osjećajima, muče se s prenošenjem i iznošenjem tih istih osjećaja na neki nježniji način. Većinom se ne radi o onomu što smo rekli, već o načinu na koji smo nešto rekli. Iako nismo ljuti na partnera, tonom ga itekako možemo nenamjerno povrijediti, što je posve razumljivo jer je kontrola ekspresija i tona glasa teška kada se nosimo s negativnim osjećajima. Parovi se mogu naći zapetljani u negativnosti i zaboraviti da to nije prirodno stanje. Onaj omaložavani partner može osuditi drugoga i zapitati se zašto mu to radi. Ono što je nekoć bio problem samo jednom partneru s vremenom prerasta u ozbiljniji prekid u komunikaciji. Ako parovi ne nauče izražavati vlastite negativne osjećaje na konstruktivan način, mogu postići da se drugi osjeća nevoljenim. Zatvaranjem u sebe i neizražavanjem osjećaja drugi partner može pretpostaviti da to znači da drugu stranu više nije briga ili da je u pitanju nedostatak poštovanja druge osobe. Riječi stvarno mogu biti oštre poput bodeža: kada jedan partner kaže nešto što može povrijediti drugoga, drugi može početi sumnjati u vezu.
Upravo u takvim vremenima od velike je važnosti za parove da prepoznaju kada imaju probleme sa osjećajima. Borba nije odraz veze ili ljubavi koju osjećaju jedno prema drugome. Razgovor često ne mora biti najbolja opcija tijekom takvih razdoblja, ali to ne znači da parovi trebaju izbjegavati međusobno izražavanje osjećaja. Postoje i drugi načini za objašnjavanje i izražavanje osjećaja koji nas muče, a da ne povrijedimo drugu stranu. Jedna je od opcija pisanje pisma.
Živimo u svijetu dopisivanja na društvenim mrežama i drugim mobilnim aplikacijama te nam je danas dovoljno da pošaljemo nekome Oprosti ili poruku sličnoga sadržaja. No je li to uvijek pravi način? U poruci je opet teško postići ton koji, kada govorimo o vlastitim osjećajima, kasnije opet može odvesti do istih problema. Pisanjem pisma dajemo vrijednost vezi, njime želimo i možemo pokazati trud i želju za komunikacijom. U knjizi Muškarci su s Marsa, žene s Venere, autor John Gray objašnjava dvije vrste pisama koje možemo napisati kako bismo izrazili svoje osjećaje: prvo bi bilo pismo u kojemo iznosimo vlastite misli i osjećaje, a drugo bi sadržavalo odgovor kakav bismo željeli dobiti.
– May I kiss you then? On this miserable paper? I might as well open the window and kiss the night air. – Franz Kafka
Nakon što smo dovršili sa pisanjem, možda nećemo osjećati potrebu za razgovorom o problemu. Prvo pismo, ono u kojem iznosimo misli i osjećaje, možemo shvatiti kao alat koji bi nam pomogao razriješiti klupko misli i osjećaja na listu papira. Osjećat ćemo se lakše. Ono drugo pismo, odnosno odgovor, pismo je u kojem bismo voljeli čuti što nam naš partner ima reći nakon što je pročitao pismo o našim osjećajima. Nakon što smo napisali oba pisma, prosljeđujemo ih partneru. Njima ne samo da ćemo partneru dati do znanja kako se osjećamo već ćemo mu i pokazati što nam treba kako bismo se osjećali bolje. Drugog načina nema – moramo reći ili pokazati što želimo i što nam treba jer u suprotnomu on(a) neće znati kako vas voljeti.
Iako nam tijekom cijeloga života govore kako je šutnja zlato, prešutili su nam da to nije uvijek slučaj. U vezama sigurno nije. Šutnja je siguran put za stvaranje tenzija u vezi, iako je i neiskreno iznošenje misli također štetno. Umjesto da se naljutimo na partnera kada nam želi pomoći, probajmo s pismom. Iznošenjem osjećaja primijetit ćemo smanjenje tenzija, ali opet ćemo imati osjećaj da nas je netko saslušao.
