Kontroverzan padež – vokativ
Ako postoji kontroverzan padež, onda je to zasigurno vokativ. Vjerovali ili ne, neki su se znanstvenici posvađali namrtvo zbog neslaganja je li on uopće padež ili nije jer ne ulazi u opreke s drugim padežima i ne postoji u svim hrvatskim narječjima, a otvara i neke pravopisne dileme.
Ako postoji kontroverzan padež, onda je to zasigurno vokativ. Vjerovali ili ne, neki su se znanstvenici posvađali namrtvo zbog neslaganja je li on uopće padež ili nije jer ne ulazi u opreke s drugim padežima i ne postoji u svim hrvatskim narječjima, a otvara i neke pravopisne dileme.
Svima je nama u mutnom (a možda i u jasnom) sjećanju učenje padeža kao pjesmice u petom osnovne. Možda su i vas kao nas zastrašivali u nižim razredima riječima: Vidjet ćeš ti u petom razredu kad ti dođu padeži! U svakom slučaju, nekako smo naučili te padeže i padežna pitanja napamet te nastavili sa životima. Međutim, u cijeloj toj priči o padežima jedan se od njih ističe i da, riječ je o vokativu. Iako je nama kao djeci uvijek bilo simpatično vikati Oj!, Ej! umjesto padežnoga pitanja, vjerovali ili ne, neki su se znanstvenici posvađali namrtvo zbog neslaganja je li on uopće padež ili nije. Problemi su, nadalje, to što ne postoji u svim hrvatskim narječjima i što otvara neke pravopisne dileme.
Dakle, ako postoji kontroverzan padež, onda je to zasigurno vokativ. Budući da ste uglavnom svi vi koji ovo čitate izvorni govornici hrvatskoga jezika, znate tvoriti vokative od različitih riječi, a ako niste sigurni ili trebate štogod provjeriti, upućujemo vas na jednu od gramatika hrvatskoga standardnog jezika, primjerice na Sivu gramatiku (Barić i sur., 1997). Stoga ćemo u ovome članku preskočiti morfologiju, navesti ukratko pravopisna pravila povezana s vokativom, a zatim neke manje poznate zanimljivosti. Pa krenimo redom.
Vokativ je jedan od padeža imenskih riječi u indoeuropskim jezicima; padež obraćanja, dozivanja. On je, uz nominativ, nezavisan padež (ostali su padeži zavisni ili kosi). I nominativ i vokativ služe za imenovanje, a kasnije ćemo vidjeti čime su još povezani. Nadalje, vokativ je neovisni rečenični dio, pa se odvaja zarezom: Donesi mi, Petre, olovku. Riječ u vokativu može biti samostalna rečenica koja završava uskličnikom: Majo! Također, sklonidba se vokativa odnosi na cijelu strukturu. Tako nije samo atribut u vokativu nego i imenica na koju se odnosi: Poštovani profesore Mihaljević! – Poštovani profesore Mihaljeviću! Imajte to na umu kada pišete e-mailove profesorima. Lektori portala Studentski.hr primijetili su da su upravo neodvajanje vokativa zarezima i nesklanjanje cijele strukture najčešće pravopisne pogreške povezane s vokativom.
FOTO: Pixabay
A sada zanimljivosti. Vokativ je prema klasičnoj gramatici peti padež, a tako smo i mi nekad davno u petom razredu učili. Međutim, godine 2006. u Nastavnome planu i programu za osnovnu školu predložen je nov redoslijed poučavanja padeža: nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, lokativ, instrumental i vokativ. Polazište za takav pristup jest to da se učenicima prvo objasne padeži koji su međusobno slični i oni s kojima se učenici češće susreću. Vokativ je, dakle, na kraju paradigme, i to ne slučajno. No zamislite kakav bi šok bio da se vratite u osnovnu školu i trebate naučiti novu pjesmicu padeža – zvuči kao materijal za noćnu moru.
Nadalje, vokativ ima i svoj karakterističan morfološki uvjetovan silazni naglasak – čelni naglasak. U tim se kategorijama ostvaruje naglasak silazne intonacije u prvom slogu, npr. N jd. jùnāk – V jd. jȕnāče. Ako čujete razliku u naglasku između tih dvaju oblika, svaka čast, jer mi ne.
Već smo spomenuli povezanost nominativa i vokativa. Naime, postoje slučajevi zamjene tih dvaju padeža. Prvi je slučaj pojave vokativa na mjestu nominativa, najčešće u usmenome narodnom pjesništvu. Tada vokativ nema funkciju obraćanja, nego dolazi iz metričkih i stilskih razloga, pa se i ne odvaja zarezom: Beže muči, ne govori ništa... (Hasanaginica); Kada li ih okrijepio starče… (Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića, Četa). S druge strane, u kajkavskome narječju i zagrebačkome govoru česta je uporaba nominativa umjesto vokativa, što je nepravilno u hrvatskome standardnom jeziku. Iva, čuješ li me? – Ivo, čuješ li me? Pa ako ste štokavac i imate prijatelja iz Zagreba/Zagorja koji vas uporno doziva nominativom, sada znate zašto je tome tako. Naime, u kajkavskom narječju vokativ se kao gramatička kategorija izgubio navodno još u 16. stoljeću.
Već smo rekli da vokativ ne ulazi u opreke s drugim padežima, pa ga neki jezikoslovci isključuju smatrajući da on i nije padež. No sviđao vam se ili ne, neće tako skoro ispasti iz sklonidbene paradigme hrvatskoga standardnog jezika.
