Kako to izgleda kada svoj dnevni boravak pretvorite u podcast studio
Podcasti su jedan od novih načina komunikacije koji definitivno rade revoluciju u medijima sada kada je izgovorena riječ dobila isti doseg kao i pisana. Jedna od osoba koja se pridružila ovom novom valu je Osječanin Dorian Sabo koji je osnovao podcast Kužimo Svijet?.
Podcasti su jedan od novih načina komunikacije koji definitivno rade revoluciju u medijima sada kada je izgovorena riječ dobila isti doseg kao i pisana. Jedna od osoba koja se pridružila ovom novom valu je Osječanin Dorian Sabo koji je osnovao podcast Kužimo Svijet?.
Dorian Sabo, nekad student Pravnog fakulteta u Osijeku, sada iz svog dnevnog boravka vodi vlastit podcast Kužimo Svijet?. Kako zvuči opis ovog relativno novog, ali potencijalno dobrog posla zbog rastuće popularnosti podcasta, otkrio nam je u razgovoru u kojem je ovaj put on ispitanik.
Što vas je potaknulo da pokrenute svoj podcast?Je li to jednostavno bila vaša želja da skužite svijet?
Mislim da je situacija kao kada netko čuje neki dobar bend pa želi osnovati svoj. Meni se to dogodilo s Joe Rogan Experience podcastom prije jedno 2 godine Bio sam fasciniran formom – bila je toliko jednostavna i efikasna te suprotna svemu na što sam bio navikao. Dvoje zanimljivih ljudi sjede te naprosto opušteno pričaju nekoliko sati. Uskoro je podcast postao dio mog svakodnevnog života.
Ubrzo nakon toga mi je pala na pamet ideja kako bih se i ja mogao baviti time. Znao sam dosta zanimljivih ljudi te sam želio snimiti svoje razgovore s njima. Bilo mi je u planu u prvu epizodu pozvati jednog prekrasnog i meni bitnog čovjeka, ali se on iznenada razbolio i preminuo. Prošlo je još dosta vremena prije nego sam se konačno odvažio snimiti prvu epizodu (u lipnju 2018.).
Oduvijek sam volio kužiti svijet. Uživam u pričanju s ljudima i rado slušam njihova iskustva i ideje. To je jedno izvrsno i ugodno iskustvo.
Koliko različitih podcasta ste zasad napravili, odnosno s koliko ste ljudi održali razgovor? Imate li neku određenu periodičnost održavanja podcasta?
U ovom trenutku je na YouTube kanalu 11 epizoda podcasta. Ispočetka je bila ideja da ćemo jednom tjedno (petkom) objavljivati novu epizodu te je prvih nekoliko epizoda snimljeno na taj način. Doduše, vrlo brzo je postalo očigledno da je takav ritam objavljivanja nemoguće pratiti; pogotovo kada se uzme u obzir da po epizodi moram uložiti između 20 i 30 sati rada. Trenutni ritam je jedna epizoda unutar dva, ponekad i tri tjedna. U ovom slučaju je kvaliteta bitnija od kvantitete.
Koliko truda/rada stoji iza jednog podcasta i od čega se sve taj rad sastoji?
Vremenski je to otprilike između 20 i 30 sati po epizodi. Rad se može podijeliti na 3 faze – priprema, snimanje i editiranje.
Nakon što osoba pristane gostovati u epizodi, uložim veliki trud u to da saznam sve što mogu o toj osobi i čime se ta osoba bavi. Iako to možda može naštetiti spontanosti razgovora, volim biti pripremljen i pokušati pogađati u zanimljive teme. Na pripremu epizode mi zna otići od 2 pa sve do 10 sati.
Zatim slijedi snimanje epizode, na to ode cijeli dan. Podcast se snima u dnevnom boravku moga stana, što znači da moram spremiti sobu, izbaciti sve nepotrebne stvari i ubaciti svu opremu (objavljena je snimka priprema na YouTube kanalu). Na razgovor s gostom ode 2-3 sata – epizode na YouTubeu su samo 60 minuta, ali se s gostima družim i prije i nakon snimanja. Na kraju večeri moram vratiti dnevni boravak u prijašnje stanje.
Zadnja faza je editiranje. Iako mi je najmanje draga, što više iskustva stječem, to sve manje vremena na nju trošim. Doduše, bilo je tu jako puno noći koje sam proveo editirajući epizode do ranih jutarnjih sati.
Nakon što sve bude gotovo, epizodu treba objaviti na YouTubeu (riješiti tagove, thumbnail, opise itd.) i podijeliti na društvenim mrežama.
Imate li nekakvu ciljanu publiku, ili općenito tip publike za koju smatrate da su najviše privučeni vašem podcastu?
Ciljamo na svu publiku. Pošto je u svakoj epizodi drukčiji gost, tako je i tematika svake epizode drukčija. Vjerujem da svatko može vrlo lako pronaći nešto što ga zanima. Ono s čime trenutno imamo problem je geografska limitiranost publike. Podcast je osječki te je zbog osječkih gostiju i naša publika pretežito osječka. No, iako se Osijek povremeno spomene u razgovorima, treba naglasiti da ljudi iz svih krajeva bez problema mogu uživati u podcastu jer velika većina tema o kojima pričamo nije vezana uz Osijek. Nadam se da će podcast eventualno probiti tu geografsku barijeru i dospjeti na nacionalnu razinu, ako ne i višu.
Kažete da imate problem geografske ograničenosti publike. Kako točno dolazite do ljudi s kojima držite podcaste?
Dosta sam ljudi koji su gostovali u podcastu znao od prije, a neke sam tek tada upoznao. Sklopio sam nova prijateljstva i jako mi je drago zbog toga.
Osijek ima dosta zanimljivih ljudi, no neizbježno je da ću jednog dana iscrpiti sve goste. Već sada razmišljam kako se pripremiti na to. Počeo sam pažljivo pratiti događaje u Osijeku te ukoliko vidim da netko iz nekog drugog kraja dolazi u Osijek održati neki koncert ili nešto slično, planiram kontaktirati tu osobu i pozvati ju u podcast. Također sam razmišljao o snimanju epizoda podcasta preko Skypea, no ne znam hoće li biti išta od toga.
Ono što mi je najdraže je što svako malo dobivam prijedloge od drugih ljudi za osobe koje bi voljele biti u podcastu.
Imate li neki/nekoliko specifičnih podcasta za koje mislite da bi se mogli posebice dopadati studentima, ili općenito osobama u toj životnoj dobi?
U 2. i 10. epizodi sam pričao s predstavnicima osječke IT scene. Boris Rauš je CEO Bamboo Laba, a Bela Ikotić CEO Void Main Studija te bivši glavni tajnik Osijek Software Cityja. Pričao sam s obojicom jako puno općenito o IT-u i poduzetništvu, što bi moglo pomoći studentima u toj branši ili ljudima koji se žele time baviti. Obzirom da nam te epizode spadaju među najgledanije, rekao bih da postoji veliki interes za tim temama.
U 4. epizodi je gost bio Domagoj Mrkonjić, glumac, scenarist, režiser, ali i asistent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, tako da smo dotaknuli i život na Akademiji.
U 7. epizodi sam s Brunom Koićem, pjesnikom, autorom na portalu Mixeta i recenzentom horor filmova, pričao o hrvatskom novinarstvu, što bi moglo zanimati studente novinarstva. U 11. epizodi sam s Vedranom Jalžetićem, fotografom i rep glazbenikom, pričao o Studiju snimanja u Zagrebu.
Plan je da iduća gošća bude profesorica s Medicinskog fakulteta u Osijeku. Osim toga na svom popisu potencijalnih gostiju imam još nekoliko profesora s osječkog Sveučilišta.
Dakako, tijekom ovih 11 epizoda obradili smo i hrpu drugih tema koje spadaju u domenu hobija – sport, glazbu, stand up, volontiranje, pomaganje životinjama, politiku itd.
Imate li neku osobu/osobe s kojom/kojima bi vam bilo u budućnosti iznimno drago napraviti podcast?
Mislim da bih na ovo pitanje mogao danima odgovarati. Koncentrirat ću se samo na hrvatsko podneblje. Najprije su tu hrvatski glazbenici koje sam dosta slušao, kao što su Darko Rundek, Damir Urban, Branimir Štulić itd. Onda su tu i izvrsni Splićani kao što su Boris Dežulović, Ante Tomić i Vojko V. Jako bih volio popričati i s Matom Rimcem. Izrazito bih volio popričati i s osobama s kojima ne dijelim glazbeni ukus, ali mislim da bi bili zanimljivi sugovornici, poput Severine i Lidije Bačić. Otkad se bavim podcastom, shvatio sam da se sa svakom osobom može pronaći zanimljivih tema za razgovor.
Smatrate li da na gledanje podcasta općenito, posebno na mlade, utječe duljina podcasta? Uglavnom oni traju izmeđi 1 do 2 sata ako ne i duže. Mislite li da mlađe generacije, koje su danas naviknute brzopleto skakati s jednog youtube videa na drugi, zaobilaze podcaste pošto nemaju strpnjenja, a i koncentracije za pozorno motrenje jednog takvog razgovora, iako je moguće da im se sam sadržaj i tema sviđaju?
Mislim da bi podcast, kao forma, jako teško uspio u bilo kojem drugom periodu nego u današnje vrijeme. Činjenica je da smo konstantno bombardirani informacijama sa svih strana te da zna biti jako teško koncentrirati se na bilo što. Baš u takvim okolnostima vjerujem da ljudi imaju potrebu ponekad se isključiti i uživati u nečemu jednostavnom poput razgovora. Podcasti znaju djelovati opuštajuće i terapeutski.
Podcast je primarno audio forma te ga dosta ljudi konzumira dok se bave drugim stvarima, poput tjelovježbe, vožnje, itd. Poneki čak slušaju podcaste dok pokušavaju zaspati. Osobno mi je najdraže slušati podcaste dok perem suđe.
Duljina podcasta pokazala se utjecajnom na ljude. Podcast Kužimo Svijet? počeo je s trajanjem od 90 minuta, no većina ljudi se požalila da im je to previše. Uvažio sam kritike te smanjio trajanje na 60 minuta. Otada se ispostavilo da više ljudi gleda podcast.
