„Igra prijestolja”: Osam sezona za jedan lako probavljiv rasplet

Nakon ukupno 73 epizode, bezbroj stravičnih ubojstava i smrti, impresivnih bitki i eksplicitnih scena, kultna Igra prijestolja došla je do svog kraja. U Westerosu vrijedi jedno pravilo, pobjeđuješ ili umireš. I to je zasigurno ostalo nepromijenjeno tijekom svih sezona. Finalnu epizodu premijerno je pratilo 19,3 milijuna gledatelja diljem svijeta, čime je oboren rekord prethodne epizode koju je pratilo 18,4 milijuna gledatelja. Tko se na kraju udobno smjestio na Željezno prijestolje? Nitko, s obzirom na to da ga je spalio zmaj.

Šesta, ujedno i posljednja epizoda, počinje prikazom razrušenog glavnog grada i ubijanjem preostalih saveznika preminule Cersei Lannister. Trenutna kraljica i novonastali tiranin, Daenerys, bavi se govorom o stvaranju novog svijeta uz pomoć vatre i krvi dok njena vojska navija, a ostatak onih koji su joj pomogli u osvajanju grada u nevjerici gleda i sluša. Dio epizode, otprilike 15 minuta podijeljenih u dijelove, nepotrebno je iskorišten na razgovore tijekom kojih se gubi napetost u iščekivanju kraja.

Rasplet priče pretenciozno je napravljen šokantnim, ili je to trebao biti, a zapravo je donekle predvidljiv. Daenerys je morala umrijeti iz jednostavnog razloga – serija ne bi imala kraj još nekoliko sezona u slučaju njene vladavine i spletki koje bi se događale kako bi je skinuli s trona, a samo ubojstvo je očekivano. Jon Snow (Aegon Targaren) nije nužno morao otići na sjever. No, kako su se svi protagonisti odjednom odlučili za mir i držanje riječi, to se i dogodilo. Sansa je morala postati kraljica sjevera, s obzirom na to da nekoliko sezona zagovara neovisnost kraljevine, a s obzirom na novoizabranog kralja, nitko joj tu želju nije mogao osporiti. Njena sestra, Arya, postaje Kolumbo, dok se ekipa sastavljena od Brienne, Bronna, Sama i Davosa zajedno s Tyrionom udružuje u novo malo vijeće.

I na samom kraju, novi kralj, Brandon Stark, lik čija je priča dovoljno interesantna i jaka kako bi preuzeo tu ulogu. Dovoljno za Westeros? Sudeći po novoj ideologiji mira i prosperiteta, idealno. Serija pokušava opravdati Branovu legitimnost činjenicom da on nema želju postati kralj, a svi koji su dosad željeli vladati bili su opčinjeni željom za moći. Naglašeno je da Bran ne može imati djecu te će se nakon njega novi kralj ili kraljica birati na istom mjestu gdje je trenutni izabran.

Nije se teško oteti dojmu kako je sve osim radnje u posljednjoj sezoni odrađeno perfektno. Scenografija i kostimografija su na zavidnom nivou, a glumci su, kao i dosad, odradili odličan posao. Sama nit priče koja se gradila tijekom sedam sezona, kao i karakteri likova, završava kao jedan običan, probavljiv rasplet. Probavljiv u smislu jednostavnosti, ali ne i zadovoljstva koje ti finale treba pružiti. Predstava koja je od samog početka emitiranja bila gusta i komplicirana, pretvorila se u nekoliko jednostavnih razgovora i zaključaka, a strategije koje su karakterizirale vojne bitke, kao i njihovu provedbu, zamijenjene su nečim što bi očima trebalo biti spektakularno, a razumu potpuno nelogično.

Igra prijestolja sigurno je jedna od onih serija koje su opčinile svijet i koje su svakom novom epizodom rasle. Fantastični zapleti, intrigantni likovi i neočekivani obrati obilježili su jednu televizijsku eru. Serija je to koja je postavila granice za sve buduće. I upravo zato, doza nezadovoljstva posljednjom sezonom postaje opravdana. Priče i likovi koji su se gradili kroz sezone nezasluženo u nekoliko epizoda jedne sezone padaju u vodu.