Čudo u skloništu: Nakon terapije na Veterinarskom fakultetu prohodali nepokretni štenci

Čudesna priča stiže iz Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba, odnosno iz Azila Dumovec. Njegova je terenska ekipa, naime, krajem svibnja u šumi u Odranskom Obrežju pronašla odbačenu kujicu sa četirima štencima za koje je kasnije utvrđeno da imaju sindrom plivajućeg šteneta. Iako nisu mogli stati na noge, sada su uspješno prohodali.

Veterinarska literatura takav slučaj još nije zabilježila, odnosno slučaj da ovaj sindrom postoji kod svih štenaca iz legla.

– Riječ je o razvojnoj anomaliji koja nije česta. Ako se pojavi u leglu, taj sindrom ima jedno ili dva šteneta. Muskulatura štenca s tim sindromom nije dovoljno jaka, pa mu noge leže kraj tijela umjesto podno njega. Štene se pritom ne može osoviti na noge, dakle ne može ustati niti se kretati. Zbog položaja nogu kraj tijela i pokušaja pokreta izgleda kao da štene pliva. Po tome je sindrom dobio ime. Štene inače polako ustaje dva, tri tjedna nakon što je došlo na svijet, a štenci iz Odranskog Obrežja imali su oko četiri tjedna kad smo ih pronašli i samo su ležali. Njihov vlasnik vjerojatno je bio uvjeren da im nema spasa, pa ih odbacio. Danas suvremena veterina čini čuda i mi smo odlučili dati sve od sebe da spasimo štence. – kazao je Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba u čijem je sastavu Sklonište u Dumovcu.

S Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu dogovorena je fizikalna terapija za štence, nazvane Su, Lana, Lora i Loris. Na terapije su ih vodili volonteri Noine Arke. 

– Dva štenca su bila u teškom stanju, a dva u malo boljem, ali nijedan se nije mogao osoviti na noge. Osim što štenci nisu mogli samostalno stajati niti se kretati, zbog stalnog ležanja na trbuhu mogle su im se razviti i dodatne komplikacije, u prvom redu respiratorni problemi. Zbog toga smo štencima imobilizacijom ekstremiteta onemogućili da leže isključivo potrbuške. Izradili smo im udlage za prednje i stražnje ekstremitete, tj. povezali noge. To im je omogućilo i podizanje kad bi se pokušavali ustati umjesto da su im noge ostajale sa strane u odnosu na tijelo. Stavljali smo im i spužve ispod grudnog koša i pored njega kako bismo štencima smanjili pritisak na prsa. Terapija je obuhvaćala i masažu ekstremiteta, pasivne kretnje zglobova te vježbe potpomognutog stajanja i hodanja u kojima smo ih pridržavali. Na različitim smo im podlogama osnaživali muskulaturu. – ispričao je docent na Veterinarskom fakultetu dr. sc. Zoran Vrbanac, specijalist veterinarske sportske medicine i rehabilitacije koji je vodio terapiju štenaca na Zavodu za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju VEF-a.

Veliki trud u konačnici se isplatio. Jedan štenac počeo je nestabilno, ali samostalno hodati već nakon četiri dana, drugi nakon šest, a treći nakon devet dana. Onom u najtežem stanju trebalo je 14 dana terapije da napravi prve korake.

– Prvi dani su bili puni neizvjesnosti, ali svi smo dali sve od sebe da štenci prohodaju. Vodili smo ih na rendgen i fizikalnu terapiju, pazili da leže na boku povezanih nogu, poticali na ustajanje i stajanje… Kad smo vidjeli da se sve razvija u skladu s našim željama, psima smo krenuli tražiti udomitelje. Prvo je udomljena kujica, a potom i dva šteneta. Sreća se sada smiješi i ostalima. Vjerujemo kako će ljudi koji ih žele primiti u svoj dom uskoro u Skloništu u Dumovcu potpisati ugovore o njihovu udomljavanju. – kazala je Zorica Juričić, volonterka Noine Arke.

Valja napomenuti i kako se na ovim psićima neće vidjeti kasnije što su prošli. Naime, štenci sa sindromom plivajućeg šteneta koji su posljednjih godina na VEF-u prošli istu terapiju, normalno su se razvili i danas nemaju problema s lokomocijom. To pobija i neka stara mišljenja da se nepokretnim psima ne može pomoći.